REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: 55 Pp J-831/2019

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Tolić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M. J. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine br. 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94, dalje u tekstu: Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira), pokrenutog podnošenjem optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II Policijske postaje Split broj: 511-12-24-P-1-137-119/19 od 08. ožujka 2019., nakon glavne i javne rasprave održane 22. studenog 2022., u izočnosti u uredno pozvanih okrivljenika i ovlaštenog tužitelja, 23. studenog 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik

M. J., sin G.,  OIB:…, rođen… u S., s prebivalištem u S., državljanin RH, prekršajno kažnjavan,

k r i v  j e

što je 04. ožujka 2019. oko 17:00 sati u S., u Ulici S.,

narušavao javni red i mir tako što je izašao iz svoga vozila te došao do zaustavljenog vozila marke "Golf" registarskih oznaka ST… kojim je upravljao A. K. na kojega okrivljeni viče i galami riječima "zašto si ti mojoj materi rekao da ne parkira tamo,…" nakon čega ga udara šakom u glavu,

dakle, na javnom mjestu remetio javni red i mir vikom i galamom,

čime je počinio prekršaj opisan i kažnjiv po članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

pa mu se na temelju istog propisa, a u vezi s člankom 2. Zakona o dopunama Zakona o izmjenama i dopunama zakona kojima su određene novčane kazne za privredne prijestupe i prekršaje (Narodne novine br. 29/94)

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 756,00 (sedamsto pedeset šest kuna) KUNA, što je protuvrijednost domaće valute od 200,00 (dvjesto) DEM, odnosno 100,34 (sto eura i trideset četiri centa) EUR[1] , koja kazna će se revalorizirati po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja kazne.

Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu Prekršajni zakon) okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, prema uplatnici priloženoj uz presudu.

Na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u naprijed navedenom roku koji je određen za plaćanje novčane kazne.

Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavkom 2. točka 3.a i članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 200,00 (dvjesto) kuna / 26,54 (dvadeset šest eura i pedeset četiri) Eura[1] , u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, a prema uplatnici priloženoj uz presudu.

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, II Policijska postaja Split podnijela je dana 08. ožujka 2019. pod gore navedenim poslovnim brojem optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

2. Postupajući po optužnom prijedlogu, Sud je proveo glavnu raspravu u izočnosti okrivljenika, koji je na istu pozvan putem e-oglasne ploče suda. Naime, okrivljenom M. J. je tijekom postupka čak pet puta poslan poziv na adresu u S., koju je policijskim službenicima naveo kao adresu svog

prebivališta, a što je ujedno utvrđeno uvidom u jedinstveni registar MUP-a. Međutim, četiri poziva su se vratila kao neuručena s naznakom dostavljača „obaviješten, nije podigao pošiljku“, dok je jedan poziv zaprimila njegova sestra M. J., koja po svemu sudeći živi s okrivljenikom u kućanstvu i koja je opravdala njegov nedolazak na raspravu „zbog poslovnih obveza u Njemačkoj“. Sud je iz opisanih okolnosti, između ostalog i iz činjenice da okrivljenik nije primao pozive i prije navodnog odlaska na rad u Njemačku, zaključio kako okrivljenik, s obzirom da nesporno zna za postojanje predmetnog prekršajnog postupka jer je primio obavijest sukladno čl. 109. a Prekršajnog zakona; evidentno izbjegava primitak poziva i dolazak pred sud.

2.1. U tom kontekstu još valja naglasiti kako je okrivljeniku u obavijesti po čl. 109. a Prekršajnog zakona, koju je osobno primio, istaknuto da svoju obranu može iznijeti pisanim putem, kao i da može u cijelosti uskratiti iznošenje obrane, pa je davanjem citirane i drugih zakonskih pouka okrivljeniku omogućeno sudjelovanje u postupku, to jest pružena mu je mogućnost da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete te iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist. Dakle, riječ je o pravu, a ne obvezi okrivljenika, čija realizacija je isključivo na njegovoj dispoziciji, a okrivljenik je u konkretnom slučaju korištenje navedenoga prava propustio svojom voljom.

2.2. Uvažavajući sve naprijed navedene razloge, glavna rasprava je na temelju članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona održana u izočnosti uredno pozvanog okrivljenika, budući da je sud ocijenio kako su prava obrane adekvatno osigurana i da njegovo ispitivanje, kod iskazane pasivnosti i drugih izvedenih dokaza, nije nužno za utvrđenje činjeničnog stanja te neće utjecati na pravilnost i zakonitost presude.

2.3. Jednako tako, na temelju čl. 167. st. 5. Prekršajnog zakona glavna rasprava je održana bez nazočnosti ovlaštenog tužitelja, koji je također uredno pozvan, a izostanak nije opravdao; jer je sud ocijenio da to nije na štetu njegovih interesa.

3. U dokaznom postupku ispitan je svjedok A. K. te je pročitan se specijalistički nalaz KBC-a S. od 04. ožujka 2019. za pacijenta A. K., te izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa za okrivljenika M. J. iz koje je vidljivo da isti nije pravomoćno prekršajno kažnjavan.

3.1. Svjedok-oštećenik A. K. u svom iskazu je naveo kako je dan ili dva prije razgovarao s majkom okrivljenika koja je parkirala svoje vozilo na ulazu u javnu garažu u Ulici S. te je zamolio da to ne čini, jer blokira prolaz drugim vozilima. Ona da mu je na to odbrusila u stilu "nemam ja što s tobom razgovarati balavče". Dan ili dva poslije da se zaputio svojim vozilom koje je bilo parkirano upravo u navedenoj ulici S. i tek što je krenuo da mu je prišla ženska

osoba i obratila mu se kroz vozačev prozor, pitajući ga jeli on A. Kada je odgovorio potvrdno, ta ženska osoba da je ušla u vozilo koje je bilo zaustavljeno ispred njegovog vozila, tako da mu blokira prolaz, a iz tog vozila da je izašao M. J. te mu prišao dok je sjedio u automobilu, nakon čega da je šakom udario i odvalio lijevi retrovizor. Potom da je okrivljenik zatvorenom šakom udario njega u glavu iza lijevog uha. Naveo je da ga je koliko se sjeća pokušao još nekoliko puta udariti, ali da je većinu udaraca izbjegao ili amortizirao. Osim toga, još da je nekoliko puta udarao nogom i šakom po lijevoj strani njegovog vozila, koji je inače vlasništvo njegove majke, te ga je na taj način oštetio. Za to vrijeme J. da je vikao nešto u vezi one situacije koju je ranije opisao, odnosno zašto je on razgovarao s njegovom majkom i govorio joj da ne parkira. Od M. udaraca da je imao ozljede na lijevoj strani glave iza uha u vidu modrica i crvenila, zbog čega je otišao na Hitni kirurški prijem u KBC S.

3.2. Iz specijalističkog nalaza KBC-a S., Hitnog kirurškog prijema od 4. ožujka 2019. za pacijenta A. K., proizlazi kako je potonji kritične prigode zatražio liječničku pomoć zbog udarca u glavu (conutsio capitis).

3.3. Uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa razvidno je da okrivljenik nije prekršajno kažnjavan.

4. Nakon ovako provedenog postupka, analizirajući sve izvedene dokaze, prije svega obranu okrivljenika i iskaz svjedoka – oštećenika, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj vezi; Sud je našao kako je stanje stvari dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke o prekršaju.

5. Odredbom čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da prekršaj čini onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

6. Iz provedenog dokaznog postupka, a napose iz naprijed citiranog iskaza svjedoka oštećenog A. K., sud je nedvojbeno utvrdio kako je okrivljeni

M. J. kritične prigode remetio javni red i mir na način na koji se to opisuje u činjeničnom opisu optužnog akta. Vjerodostojnost iskaza ispitanog svjedoka, osim iz činjenice da je isti konzistentan te životno i uvjerljivo izlaže kronologiju spornog događaj iz koje proizlazi i povod za okrivljenikovo postupanje; potvrđena je sadržajem materijalnih dokaza, to jest pribavljene medicinske dokumentacije, a iz koje je vidljivo kako je oštećenik zbog fizičkog napada bio prisiljen potražiti liječničku pomoć.

6.1. Prema tome, obraćajući se povišenim tonom oštećeniku i udarajući ga ispred javne garaže u Ulici S. u S., okrivljeni M. J. je ostvario

sva obilježja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

7. Prilikom izricanja sankcije, Sud je uzeo u obzir sve relevantne okolnosti na strani okrivljenika pa je tako kao olakotnu okolnost cijenio njegovu prekršajnu nekažnjavanost, a kao otegotnu činjenicu da je riječ o razmjerno grubom obliku utuženog prekršaja, koji uključuje tjelesno nasilje koje je rezultiralo liječničkom intervencijom. Stoga je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu, kao blažu alternativno propisanu sankciju, ali u visini koja predstavlja posebni maksimum, držeći da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja, kako u smislu izražavanja društvenog prijekora zbog počinjenog prekršaja te u smislu specijalne, tako i u smislu generalne prevencije.

8. Sukladno odredbu čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini.

9. Na temelju u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenik proglašen krivim, to je isti obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 200,00 (dvjesto) kuna, koji je odmjeren s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika.

10. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

Split, 23. studenog 2022.

Zapisničarka

Sudac:

Sanja Tolić,v.r.

Mario Bakota,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se predaje Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni sud.

Presuda se dostavlja:

- okrivljeniku

- ovlaštenom tužitelju

- u spis

Za točnost otpravka ovlaštena službenica

Sanja Tolić