Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-78/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice V. B. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. u Z. F. e. i r., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. M., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-10582/2020-9 od 9. lipnja 2022., 23. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-10582/2020-9 od 9. lipnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:

"I/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 3.916,17 kn bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 252,32 kn od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 253,21 kn od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 253,21 kn od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 252,32 kn od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 253,21 kn od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 254,69 kn od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 255,66 kn od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 300,19 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 292,84 kn od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 304,54 kn od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 306,32 kn od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 306,68 kn od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 357,10 kn od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 273,88 kn od 16. veljače 2017. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.187,50 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 9. lipnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu uvaži i preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je udovoljeno njegovom zahtjevu, a podredno da je ukine u tom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik je zatražio i preinaku odluke o troškovima, kao i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naplatu novčanog potraživanja na ime razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017. u ukupnom iznosu od 3.916,17 kn.

7. Iz navedenog proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti (članak 458. ZPP-a) a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a. Dakle, presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa žalbeni navodi kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje neće se uzeti u obzir jer se zbog tog razloga ne može pobijati odluka.

8. Ispitujući pobijanu presudu u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 467. stavak 1. ZPP-a ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

9. Tužiteljica je zaposlenica kod tuženika, a tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama. U utuženom razdoblju tuženik je obračunavao plaću prema osnovci od 5.108,84 kn tj. do zaključno prosinca 2016., a za siječanj 2017. je obračunao osnovicu prema odluci Vlade Republike Hrvatske od 29. prosinca 2016. u iznosu od 5.211,02 kn.

10. Tužiteljica tvrdi da je u utuženom razdoblju trebalo obračunati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn i da to njeno pravo proizlazi iz Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 25. studenog 2006. (u daljnjem tekstu: Sporazum), Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (u daljnjem tekstu: Dodatak sporazuma) i Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama 26. listopada 2011. (u daljnjem tekstu: IDDS).

11. Tuženica tvrdi da je pravilno obračunala plaću u utuženom razdoblju.

12. Iz spisa proizlazi:

- da su Vlada Republike Hrvatske, s jedne strane, i sindikati javnih službi s druge strane, sklopili 23. studenog 2006. Sporazum kojim je utvrđeno povećanje osnovice za plaću u javnim službama za 6% godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009. godine i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1.siječnja svake godine;

- da su stranke 13. svibnja 2009. sklopile Dodatak sporazumu kojim su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,74 kn bruto, i da su u članku 3. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a;

- da su potom, 26. listopada 2011. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili IDDS o osnovici plaće u javnim službama, a koji tekst je usvojen Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., a u članku III. IDDS-a određeno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za 2 tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja);

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje IDDS-a kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz članka III. IDDS-a, Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u Republici Hrvatskoj za cijelu 2008. na godišnjoj razini, a također je utvrđeno kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u IDDS, usklađivanja odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine);

- da je 27. studenog 2015. godine DZS RH objavio Priopćenje za javnost o realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojeg proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. 2,8% iz čega slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio 2%.

13. Prvostupanjski sud je zaključio da je u utuženom razdoblju tuženik bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću tužiteljici po osnovici od 5.415,37 kn budući je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine za 2 %. Pri tome je otklonio tvrdnju da bi IDDS o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. bio nevaljan pravni posao, jer je sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama te odredbi članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora, a kao argument za svoju tvrdnju da se radi o pravno valjanom postupku navodi da su vjerodostojnim tumačenjem IDDS-a radi pojašnjenja primjene članka IV. točka 5. u vezi sa člankom VII. stavak 1. Vlada i sindikati u biti potvrdili valjanost tog sporazuma.

14. Ta odluka suda je pravilna.

15. Visina razlike plaće nije sporna među parničnim strankama.

16. IDDS predstavlja valjani ugovor, pa su odredbe istog u smislu odredbe članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama("Narodne novine", broj 39/09 i 124/09, u daljnjem tekstu: ZOPJS) temelj za određivanje osnovice u utvrđenom razdoblju, jer su odredbe bile na snazi do 26. siječnja 2017. s obzirom da je člankom XI navedenog Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme 5 godina koje je vrijeme produženo 3 mjeseca sukladno odredbi članka 199. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14- dalje: ZR). Tuženik pogrešno smatra da treba odgoditi primjenu članka III IDDS-a jer odredbom članka VII nije odgođena primjena članka III jer se ona odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određenom u članku IV i V navedenog Sporazuma.

17. Ne može se prihvatiti shvaćanje žalitelja da ga ne obvezuje IDDS na koji se poziva tužiteljica jer nije potpisan od strane svih potpisnika prvotnog Sporazuma. Naime, tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi neki od sindikata, pa ni Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, a utvrđeno je da je taj sindikat parafirao IDDS iz čega slijedi da je sudjelovao u pregovorima. Takvo pravno shvaćanje je zauzeto i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž-13/02 prema kojem se smatra da je sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kada drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima, dok iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12 i odluke Ustavnog suda broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora s tim da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Za primijetiti je da ni jedan od potpisnika IDDS Sporazuma osnovici plaća u javnim službama nije sporio valjanost istih u zakonom predviđenom postupku.

18. Odredbom članka IV IDDS o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno 6 mjeseci nakon objave podataka iz članka III. IDDS ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću Republike Hrvatske u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje od 2008. godine. Nadalje odredbom članka V IDDS određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II i IV IDDS Sporazuma Vlada Republike Hrvatske obvezuje započeti obračun isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto mjesečne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske u omjeru 95 prema 100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske za zadnjih 6 mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5%, slijedom čega je Vlada Republike Hrvatske donijela novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj: 25/13) kojim je umanjila koeficijente za 3% što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent sa 1,25 na 1,2125.

18.1. IDDS-om o osnovici plaće u javnim službama sklopljenim između Vlade i Sindikata dogovoreno je da se nakon povrata osnovice na razinu iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn, daljnjim usklađivanjem osnovice za plaće u javnim službama dovede do ciljane cijene rada javnih službi u odnosu na prosječnu plaću u privredi Republike Hrvatske na razinu od 95:100 iz čega proizlazi da zaključak da ostvarenje pretpostavki iz članka VII stavak 1. IDDS Sporazuma nije preduvjet za primjenu odredbe članka III., odnosno za povrat osnovice na razinu iz 2009. godine.

19. Prema tome, iz iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a kako pri tom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu.

20. Ispitujući pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi navedena odluka bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

21. Budući je tuženik izgubio spor pravilno mu je naloženo platiti parnične troškove.

22. Zahtjev za naknadu parničnih troškova žalbenog postupka je valjalo odbiti jer je i žalba odbijena kao neosnovana.

Dubrovnik, 23. studenog 2022.

Sudac:

Emir Čustović