Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-1165/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović, kao predsjednice vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković, kao članice vijeća u pravnoj tužiteljice V. Š. iz P., OIB: …, zastupane po punomoćniku A. Z. odvjetniku iz P., protiv tuženika S. d.d. sjedištem u Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz O. društva Ž. i partneri d.o.o. iz Z., , radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj: P-371/2019-33 od 14. rujna 2021., u sjednici održanoj 23. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se uvažava, te se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj: P-371/2019-33 od 14. rujna 2021., u pobijanom dijelu (točka III i IV izreke) preinačava i sudi:

1. " Nalaže se tuženoj S. d.d. da tužiteljici V. Š. u roku od 15 dana isplati novčani iznos od 58,10 kuna/7,71 EUR[1] , zajedno sa zateznim kamatama koje teku do 31.prosinca 2007.godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku na iznos od:

- 6,31 kuna od 19.06.2006.

- 1,31 kuna od 05.07.2006.

- 6,31 kuna od 17.08.2006.

- 1,31 kuna od 20.09.2006.

- 16,31 kuna od 16.10.2006.

- 16,31 kuna od 21.11.2006.

- 6,31 kuna od 19.12.2006.

- 1,31 kuna od 18.01.2007.

- 1,31 kuna od 19.02.2007.

- 1,31 kuna od 20.03.2007., sve do isplate".

2. U točki IV izreke tako da ista glasi: Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 7.795,15 kuna / 1.034,59 EUR¹ zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od 14. rujna 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj: P-371/2019-33 od 14. rujna 2021. točkom I izreke, prihvaćen je zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu zaključenim 7. lipnja 2006., kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, točkom II izreke naloženo je tuženoj da tužiteljici isplati novčani iznos od 3.943,47 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog u izreci točno navedenog iznosa pa do isplate, točkom III izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim se nalaže tuženici isplati tužiteljici iznos od 58,10 kuna, zajedno sa zateznim kamatama na točno navedene mjesečne iznose, dok je točkom IV izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 7.569,09 kn, a tužiteljica sa zahtjevom u iznosu od 7.055,91 kn, odbijen kao neosnovano.

2. Protiv navedene presude pobijajući je u dijelu pod točkom III i IV izreke, žalbu je izjavila tužiteljica i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati zahtjev tužiteljice u cijelosti.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana, ali ne i svi njeni navodi.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu vezanu za CHF, te isplata stečenog bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi.

6. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o Zaštiti potrošača po pitanju dvije ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a radi se o promjenjivoj kamatnoj stopi, te o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, a koje su banke među kojima je i tužena sklopile sa potrošačima kao i tužiteljem i to u određenim vremenskim razmacima.

7. Radi se o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postala pravomoćna odlukom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a bila je predmet ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu broj: Rev-294/2014 u kojem je odluka donesena 9. travnja 2015., dok je u odnosu na pitanje valutne klauzule u švicarskim francima odluka postala pravomoćna presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018, a također je bila predmetom preispitivanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj: Rev-2221/2018 i u tom predmetu je donesena odluka 3. rujna 2019.

8. Prvostupanjski je sud utvrdio da je u ovom ugovornom odnosu tuženik postupao na jednak način kao i u navedenom kolektivnom sporu radi čega ništetnim utvrđuje ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli vezanu za CHF, te je na temelju financijskog vještačenja utvrdio koliko je tužiteljica plaćala tuženiku više s osnove povećane kamate u odnosu na prvotnu ugovorenu te koliko je više plaćala s obzirom na promjenu odnosno povećanja tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora, pa je obvezao tuženika platiti tužiteljici sve te razlike sa zateznim kamatama od plaćanja do povrata, jer je tuženik navedeno stekao bez osnove, točka I i II izreke.

9. Prvostupanjski je sud zahtjev pod točkom III izreke odbio kao neosnovan, navodeći da je osnovan istaknuti prigovor zastare za navedeno razdoblje.

10. Osnovano žaliteljica navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je dio potraživanja u zastari, zbog čega je imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka odbio zahtjev za tražbine dospjele do 4. travnja 2007. (ukupno 58.10 kn).

11. Po stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat pretplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope 13. lipnja 2014., a s osnova preplaćenih zbog valutne klauzule 14. lipnja 2018. Kako je tužba podnesena 14. svibnja 2019., to su osnovani navodi žaliteljice da nije nastupila zastara pa je valjalo odluku u pobijanom dijelu točke III izreke preinačiti i odlučiti kao pod točkom a) izreke ove drugostupanjske presude temeljem članka 373. točka. 3. ZPP.

12. S obzirom na izmijenjeni uspjeh stranaka u sporu, obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka i tužiteljici dosuditi troškove postupka u iznosu od 7.795,15 kn a koji su troškovi odmjereni sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15

– u daljnjem tekstu: Tarifa), a temeljem odredbe iz članka 154. i 155. ZPP. Neosnovano žaliteljica smatra da ima pravo na troškove vještačenja koje je izradila za svoje potrebe prije podnošenja tužbe, kao i da je vrijednost predmeta spora netočno utvrđena. Žaliteljica smatra da je ukupna vrijednost predmeta spora obzirom na zahtjev za utvrđenje (kojim je vrijednost predmeta spora označena 10.000,01 kn, te zahtjev za isplatu 4.001,57 kn), pa da je vrijednost predmeta spora 14.002,57 kn. Naime deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev za isplatu u konkretnom slučaju treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu, i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednost predmeta spora. Dakle, vrijednost predmeta spora u ovom slučaju je 4.001,57 kn.

13. Na osnovi Zakona o uvođenju EUR-a kao službene valute u Republici Hrvatskoj iznos koji je tuženik dužan platiti tužiteljici iskazan je u valuti EUR.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

Dubrovnik 23. studenog 2022.

Predsjednica vijeća:

Josita Begović