REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: 7 Gž-864/2022-2.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Šimić predsjednice vijeća, Irene Dikanović Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HUO, Z., OIB: …, zastupan po odvjetnicima u O. D. M. & L. d.o.o. iz Z., protiv tuženika P. V. iz K., M., OIB: …, zastupan po punomoćniku L. V., odvjetniku u O. D. J., V. & V. j.t.d. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2022., poslovni broj: 85 P-872/2020-33., u sjednici vijeća održanoj 23. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja HUO Z. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2022., poslovni broj: 85 P-872/2020-33.
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski ured za osiguranje u cijelosti koji glasi:
„I. Nalaže se tuženiku P. V. platiti tužitelju HUO iznos od 5.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom od 23. veljače 2013. do isplate, sve u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku P. V. platiti tužitelju HUO zatezne kamate i to na iznos od:
- 7.512,20 kn od 13. veljače 2009. do 16. veljače 2011.,
- 7.000,00 kn od 17. veljače 2011. do 17. ožujka 2011.,
- 6.500,00 kn od 18. ožujka 2011. do 10. svibnja 2011. te na iznos od
- 6.000,00 kn od 11. svibnja 2011. do 22. veljače 2013., sve u roku od 8 dana.
III. Nalaže se tuženiku P. V. platiti tužitelju HUO parnični trošak sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate u roku od 8 dana.“
II. Nalaže se tužitelju HUO da tužitelju P. V. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 kn u roku od 8 dana."
2. Protiv presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.- 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP). Tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te su izneseni razlozi u suprotnosti sa provedenim dokazima. Tvrdi da je tuženiku uputio poziv za plaćanje regresnog duga, te da je nakon toga tuženik u više navrata plaćao dio duga, tako da je s danom 22. veljače 2013. uplatio ukupan iznos od 2.515,20 kn. Mišljenja je da se iz opisanog ponašanja tuženika može zaključiti kako je tuženik svojim uplatama konkludentno priznao osnovu i visinu tražbine tužitelja, jer mu nikada nije to potraživanje osporio. Slijedom navedenog tužitelj smatra da je tuženik uplatama na ime utuženog potraživanja prekidao tijek zastare, te kako je zastara za utuženo potraživanje počela teći ispočetka, te da stoga zastara u konkretnom slučaju nije nastupila. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev i da mu se nadoknade troškovi parničnog postupka. Traži trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se ukazuje navodima žalbe, a nisu počinjene ni bitne povrede parničnog postupka iz točaka 2, 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.
6. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno:
- da je 3. ožujka 2008. došlo do prometne nezgode u mjestu Sveti Vid –Miholjice, za koju je isključivo odgovoran tuženik koji je upravljao osobnim vozilom pod utjecajem alkohola (0,88 g/kg);
- da je tuženiku važenje prometne dozvole i osiguranja isteklo 25. siječnja 2008.;
- da je tužitelj obradu štete povjerio CO d.d. koja je oštećenicima iz predmetnog štetnog događaja isplatila iznos od 6.832,00 kn, koji iznos je tužitelj potom 12. veljače 2009. isplatio CO d.d. Z., kao obrađivaču i isplatitelju štete uvećan za iznos od 683,20 kn na ime troška obrađivačke pristojbe;
- da je tuženik u nekoliko navrata plaćao po zahtjevu tužitelja regresni dug od 7.515,20 kn, te je tako isplatio ukupni iznos od 2.515,20 kn, s tim što je posljednju uplatu izvršio s danom 22. veljače 2013.;
- da je tužitelj tužbu za isplatu preostalog duga podnio prvostupanjskom sudu 6. listopada 2017.
6.1. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan, prihvaćajući osnovanim tuženikov prigovor zastare utuženog potraživanja. Prvostupanjski sud je mišljenja da je prigovor zastare osnovan jer je člankom 230. stavkom 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a da ta tražbina u svakom slučaju zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala, pa kako je za tužitelja šteta nastala danom isplate iznosa od ukupno 7.515,20 kn osiguravajućem društvu CO d.d., a što je tužitelj učinio dana 12. veljače 2009., da je od tada, pa do 6. listopada 2017., kada je podnesena predmetna tužba, proteklo znatno više od pet godina.
6.2. Pri tome prvostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do prekida zastare time što je tuženik eventualno dobrovoljno platio dio štete u ukupnom iznosu od 2.515,20 kn zaključno s danom 22.veljače 2013., kao što to proizlazi iz Izvoda otvorenih stavki (stranica 42), jer time što je platio dio duga ne proizlazi da je tuženik time priznao preostali iznos duga, kao niti svoju obvezu plaćanja zateznih kamata na već uplaćene iznose duga. Mišljenja je da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni članka 240. ZOO.
6.3. Suprotno navodima žalbe, po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kad je usvojio prigovor zastare, iako se pri tome pogrešno poziva na članka 230. ZOO, obzirom da se na regresno potraživanje tužitelja ne primjenjuje navedeni članka (članak 230, ZOO), već članak 225. ZOO, odnosno opći zastarni rok od 5 godina.
6.4. Dakle, kada se uzme u obzir činjenica da je tužitelj isplatio utuženi iznos CO d.d. Z. 12. veljače 2009., zastara zahtjeva za ispunjenje obveze nastupila je 13. veljače 2014., sukladno članku 225. u vezi s člancima 214. do 216. ZOO-a.
6.5. Protivno žalbenim navodima, ustaljena je sudska praksa da se plaćanje jednog dijela duga automatski ne smatra i priznajem preostalog dijela duga (primjerice odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev x-1004/13-2, Rev- 913/80, Rev-24/80), pa su u nedostatku izričitog priznanja tuženika potpuno irelevantni žalbeni navodi prema kojima tuženik tijekom postupka nije osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, nego da je samo istaknuo prigovor zastare. Priznanje duga mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista i priznaje (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-1778/80, poslovni broj: Revt 109/04-2 od 27. siječnja 2005., poslovni broj: Rev 371/05-2 od 10. siječnja 2006., poslovni broj: Rev-x 1004/13-2 od 25. ožujka 2014. poslovni broj: Revt-199/09-2 od 29. travnja 2015. i poslovni broj: Rev 1209/2015-2), a u konkretnom slučaju, osim što je u vrijeme vođenja ovog postupka zastara već nastupila, iz procesnog držanja tuženika proizlazi da tuženik demantira obvezu plaćanja zahtijevane tražbine, ističući ujedno i prigovor zastare te tražbine.
6.6. Valja, stoga, zaključiti da tuženik u zastarnom roku nije priznao cijeli dug, pa na taj način nije došlo do prekida zastare.
6.7. Pobijana presuda je zbog toga obrazložena upravo u mjeri i na način potreban s obzirom na utvrđene činjenice i primjenu materijalnog prava, te ovaj sud to obrazloženje prihvaća kao pravilno, dostatno i razborito.
7. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena i navodima žalbe se posebno ne osporava.
8. Iz navedenih razloga valjalo je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
9. Odbijen je zahtjev tužitelja za nadoknadu troška sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspio, sve sukladno članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. stavkom 1. ZPP-a.
Slavonski Brod, 23. studenog 2022.
Predsjednica vijeća
Dubravka Šimić
