REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: 6 Gž-881/2022-2.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Draženki Ilak, u pravnoj stvari I. tužiteljice – predlagateljice osiguranja M. R. K. iz Z., OIB: …, II. tužiteljice – predlagateljice osiguranja V. S. iz Z., OIB: …, III. tužitelja – predlagatelja osiguranja H. G. iz Z., OIB: …, IV. tužitelja – predlagatelja osiguranja K. I. iz Z., OIB: …, V. tužiteljice – predlagateljice osiguranja D. P. iz Z., OIB: …, VI. tužiteljice – predlagateljice osiguranja S. T. iz D., OIB: … i VII. tužiteljice – predlagateljice osiguranja M. D. iz Z., OIB: …, svi zastupani po punomoćniku A. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženice – protivnice osiguranja G. Š. Š. iz Z., OIB: …, zastupana po punomoćniku M. S., odvjetniku iz Z., radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 8. lipnja 2022., poslovni broj: 30 Psp-93/2020-24., 23. studenog 2022.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja M. R. K., V. S., H. G., K. I., D. P., S. T. i M. D. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 8. lipnja 2022., poslovni broj: 30 Psp-93/2020-24., u cijelosti.
II. Odbijaju se tužitelji sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je tuženica smetala tužitelje u posljednjem mirnom posjedu stvari, i to najamne stambene zgrade i dvorišta u B. ulici br. 3. u Z., sagrađene na k.č.br. … površine 66,7 čhv odnosno 240 m2, upisane u zk.ul. … k.o. G. Z., na način da je tuženica dana 22. svibnja 2020. neovlašteno uklonila postojeća vrata u hodniku nekretnine na četvrtom katu ravno gledano sa stubišta i postavila nova protuprovalna vrata, pa joj se nalaže da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da ukloni nova protuprovalna vrata, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Zabranjuje se tuženici svako buduće takvo ili slično smetanje odnosno uznemiravanje posjeda pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 15.000,00 kn.
3. Nalaže se tuženici da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka uroku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Odbija se prijedlog za osiguranje privremenom mjerom koji glasi:
"1. Nalaže se protivnici osiguranja da u roku od 24 dana ukloni nova protuprovalna vrata. 2. Zabranjuje se protivnici osiguranja svako buduće takvo ili slično postupanje odnosno činjenje pod prijetnjom novčane kazne. 3. Ukoliko protivnica osiguranja ne ispuni obvezu iz točke 1. i 2. ovog rješenja u roku koji im je određen, sud će na prijedlog predlagatelja osiguranja izreći novčanu kaznu u iznosu od 15.000,00 kn. 4. Ova privremena mjera određuje se u trajanju do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi smetanja posjeda. 5. Žalba protiv ovog rješenja o privremenom mjeri ne odgađa provedbu"
III. Nalaže se tužiteljima – predlagateljima osiguranja naknaditi tuženici - protivnici osiguranja trošak parničnog postupka i postupka osiguranja u iznosu od 3.500,00 kn u roku od 15 dana.
IV. Odbijaju se tužitelji – protivnici osiguranja sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka i postupka osiguranja."
2. Protiv rješenja tužitelji su pravovremeno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatraju da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/ 14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), jer rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a koji se očituju u činjenici da rješenje nema razloge o odlučnim činjenicama, kao i da o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. U žalbi ističu kako se u obrazloženju rješenja navodi da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da je riječ o dijelu nekretnine koja u naravi predstavlja stan tuženice, što nije točno, jer se tako nešto ne navodi u zapisniku o očevidu od 29. listopada 2021., a nije točno niti u stvarnosti, jer sporni hodnik nije bio dio stana tuženice. U žalbi dalje navode da predstavnica suvlasnika još uvijek posjeduje ključ starih vrata, pa stoga nije točno da tužitelji nisu bili u posjedu hodnika iza postavljenih protuprovalnih vrata do 22. svibnja 2020., jer su ključ prošlih vrata imali. Ističu kako su na ovaj način onemogućeni u pristupu i korištenju terase, krova i dimnjaka koji su zajednički dijelova nekretnine, a do kojih ne postoji dugi put osim onoga iz spornog hodnika i putem željeznog stepeništa kroz otvor u stropu koji je tuženica onesposobila. Ističu također da je povrijeđeno načelo neposrednosti, jer se tijekom postupka promijenila raspravna sutkinja, s tim da nova sutkinja nije ponovno izvodila dokaze saslušanjem stranaka i očevidom na licu mjesta, već je samo pročitala zapisnik o izvođenju dokaza, te je izvršen uvid u fotografije. Smatraju također da su učinili vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, a i okolnosti koje opravdavaju donošenje rješenja o privremenoj mjeri. Predlažu stoga da se njihova žalba uvaži i preinači prvostupanjsko rješenje na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traže trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Neosnovano tužitelji u žalbi tvrde da je prvostupanjski sud povrijedio načelo neposrednosti izvođenja dokaza time što sutkinja koja je donijela pobijanu rješenje nije ponovno izvodila dokaze saslušanjem stranaka, te očevidom na licu mjesta, već je samo pročitala zapisnike i izvršila uvid u fotografije što je, kako se navode u žalbi, negativno utjecalo na razumijevanje predmeta i činjeničnog stanja.
5.1. Naime, iz zapisnika sa glavne rasprave održane 5. svibnja 2022. proizlazi da je glavna rasprava, zbog izmjene raspravne sutkinje, počela iznova, a iz žalbe tužitelja proizlazi da su pročitani zapisnici o izvođenju ranije izvedenih dokaza saslušanjem stranaka, te je izvršen uvid u priložene fotografije. Na temelju sadržaja zapisnika može se zaključiti da se stranke, odnosno njihovi punomoćnici nisu tome protivili. Niti jedna od stranaka nije na zapisnik stavila nikakvu primjedbu po sastavljanju istog (članak 126. stavak 2. ZPP-a), iz čega proizlazi da su sa sadržajem zapisnika bile u cijelosti suglasne.
5.2. Nadalje, valja istaknuti, da je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sudska ocjena dokaza izvedena od strane sutkinje koja je provela ročište za glavnu raspravu na kojoj je glavna rasprava zaključena, izvedena, u skladu sa člankom 8. ZPP-a, te da stoga nije došlo do relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a, kako se to navodi u žalbi.
5.3. Prvostupanjski sud nije počinio ni istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, obzirom da pobijano rješenje ima razloge o odlučnim činjenicama, nije nerazumljivo, te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, niti isto proturječi samo sebi, odnosno razlozima rješenja.
5.4. Ispitujući pobijano rješenje, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, ovaj sud ne nalazi ni postojanje bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13., i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Pravilno je prvostupanjski sud, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve prema članku 8. ZPP-a, zaključio da tužitelji nisu bili u posjedu dijela hodnika iza vrata na četvrtom katu ravno gledano sa stubišta do 22. svibnja 2020., kada je tuženica promijenila ranija vrata i postavila nova protuprovalna, jer isti nisu imali ključ od starih vrata.
7. Naime, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da je riječ o dijelu nekretnine koja u naravi predstavlja stan tuženice, jer tako proizlazi iz priloženih fotografija sačinjenih prilikom očevida (strana 118. do 124. spisa).
8. Ovaj drugostupanjski sud također prihvaća i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, a to nesporno proizlazi i iz iskaza parničnih stranaka, da su i ranije na istom mjestu postojala vrata koja su 22. svibnja 2020. zamijenjena novim, protuprovalnim vratima, koju izmjenu je, nesporno izvršila tuženica.
9. Pravilno je također, prvostupanjski sud, na temelju dopisa koji je predstavnica stanara B. I. uputila tuženici 18. ožujka 2019., a u kojem istu obavještava o dolasku majstora i od tuženice traži da omogući majstorima ulazak ili će ponovni dolazak sa bravarom ići na njezin trošak, zaključio da su problemi vezani uz korištenje spornog dijela hodnika postojali i ranije, te da je stoga nedvojbeno da je upravo tuženica bila u posjedu navedenog dijela hodnika iz kojega se, u to vrijeme moglo pristupiti na krov zgrade.
10. U vezi sa žalbenim navodima kako se radi o zajedničkim dijelovima nekretnine i to hodniku koji se nalazi iza protuprovalnih vrata, zatim o stepeništu pomoću kojega se pristupalo na krov, terasi i dimnjaku, te da su tužitelji kao suposjednici cijele zgrade, suposjednici i navedenih zajedničkih dijelova, valja navesti da se u postupku kakav je ovaj, postupku radi smetanja posjeda (suposjeda) raspravljanje ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, sve sukladno članku 441. ZPP-a.
14. Dakle, u ovom parničnom postupku sud nije raspravljao (niti je na to ovlašten) o pravu na posjed, već isključivo o tome koja je od stranaka imala posljednji mirni posjed spornog dijela nekretnine u trenutku smetanja posjeda koje se dogodilo promjenom vrata 22. svibnja 2020.
15. Kako iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tužitelji nisu dokazali posljednji mirni posjed spornog dijela hodnika, koja činjenična utvrđenja prihvaća i ovaj sud, pravilno je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev, kao i prijedlog za određivanje privremene mjere odbio kao neosnovan pozivajući se na članke 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17), zbog čega je i žalba odbijena kao neosnovana, te je prvostupanjsko rješenje potvrđeno, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
16. Ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a nije po službenoj dužnosti ispitivao odluku o parničnom trošku u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava, jer žalba tužitelja ne sadrži razloge kojima bi se osporavala odluka u tom dijelu.
17. Tužitelji su odbijeni sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe jer sa žalbom nisu uspjeli.
18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 23. studenog 2022.
Sutkinja
Draženka Ilak
