Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 24 Gž-69/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Bosilj, kao predsjednice vijeća te Nade Krnjak, kao sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak-Premec, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P., OIB:... iz M., zastupane po punomoćnici S. J., odvjetnici u S. protiv tuženice R. H., OIB:..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj-Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-2040/2019- 17 od 12. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 23. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj-Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-2040/2019-17 od 12. studenog 2020.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

I. "Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica za cijelo realnog dijela čest. zem. 294/11,Z.U.2034, K.O.M. – M., i to baš onog dijela koji je na Skici izmjere kao sastavnom dijelu (Prilog 1) Nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke G. K. inž. geod. br.02-VI/20 od 16.06.2020.god., označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A, u površini od 200 m2."

II. "Ovlašćuje se tužiteljica da na temelju ove presude izvrši cijepanje realnog dijela čest. zem. 294/11,Z.U. 2034, K.O.M. – M., i to baš onog dijela koji je na Skici izmjere kao sastavnom dijelu (Prilog 1), Nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke G. K. inž. geod. br. 02-VI/20 od 16.06.2020.god., označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A,u površini od 200 m2, i od istog formira novu česticu zem. te pred nadležnim uredom za katastar provode postupak upisa novoformirane čest. zem."

III. "Ovlašćuje se tužiteljica da na temelju ove presude i prijavnog lista ovjerenog od strane nadležnog Ureda za katastar, kod Općinskog suda u Makarskoj, zatraži i postigne u zemljišnim knjigama za K.O.M. – M. uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo na novoformiranoj čestici zemlje nastaloj tim prijavnim listom, uz istovremenu uknjižbu brisanja toga prava sa imena R. H.."

2. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnijela je tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - odluka US RH – dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev ili ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženica je osporila osnovanost svih žalbenih navoda iznošenjem stajališta da je prvostupanjski sud odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva stečenog građenjem i dosjelošću na realnom dijelu nekretnine opisane u izreci presude te uknjižba prava vlasništva u korist tužiteljice na novoformiranoj čestici uz prethodno brisanje prava vlasništva tuženice, a odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na slijedećim bitnim činjeničnim utvrđenjima:

- da mjesto prijepora u naravi predstavlja zgradu izgrađenu do razine prve etaže - apartman - te manji dvorišni prostor time da je dio nekretnine označen slovima C-D- E-F od ostatka nekretnine odvojen betonskim zidom i u naravi predstavlja zemljani teren, pokos, podložan urušavanju,

- da se radi o nekretnini koja je nacionalizirana 60.- tih godina prošlog stoljeća i oduzeta ranijim vlasnicima za potrebe izgradnje spomenika palim borcima NOB-a te na kojoj je pravo korištenja bilo upisano na ime Gradskog odbora Saveza boraca NOR-a u M. da bi kasnije temeljem pretvorbenih propisa postala vlasništvo R. H.,

- da se i na zemljištu u režimu društvenog vlasništva vlasništvo moglo steći građenjem koji stav je izražen u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 3214/2005 od 19. ožujka 2008. i odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-1009/14 od 5. prosinca 2017.

- da se obzirom na vrijeme izgradnje na sporni odnos stjecanja vlasništva građenjem u skladu sa čl. 388.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) ima primijeniti pravno pravilo iz paragrafa 418. bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ).

- da je prednik tužiteljice, sada pokojni svekar P. P. na mjestu prijepora izgradio građevinski objekt čije dimenzije su pobliže opisane u nalazu vještaka G. K.,

- da su predniku tužiteljice P. P. od strane Sekretarijata Općinske uprave M., Odsjeka za urbanizam, građevinarstvo i komunalne poslove broj:04-2973/1-74 od 7. studenog 1974. izdani urbanistički uvjeti za izgradnju - dovršenje započete mehaničarke radionice koja ima privremeni karakter na nacionaliziranom - neuređenom građevinskom zemljištu u kojima se pod točkom 2. Posebnih uvjeta navodi da je obzirom se radi o objektu privremenog karaktera vlasnik dužan istog ukloniti i teren dovesti u prvobitno stanje na zahtjev nadležnog organa a u cilju realizacije plana,

- da raniji korisnik zemljišta u društvenom vlasništvu predniku tužiteljice nije izdao suglasnost za gradnju čvrstog objekta izvan uvjeta izdanih mu 1974. te da suglasnost za gradnju izdanu 25. siječnja 1984. broj 37/84 od strane tadašnje mjesne zajednice M. nema značaj odobrenja obzirom da mjesne zajednice nisu bile ovlaštene za davanje bilo kakvih suglasnosti za gradnju na nekretninama u društvenom vlasništvu,

- da rješenje o izvedenom stanju od 4. lipnja 2013. nije dokaz vlasništva,

- da je tužiteljica predmetnu nekretninu stekla darovanjem od supruga J. P. Ugovorom o darovanju od 10. rujna 2018., a ovaj darovanjem od oca P. P. time da potonji darovni ugovor nije priložen.

6. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da prednik tužiteljice nije mogao steći pravo vlasništva predmetne nekretnine građenjem u smislu paragrafa 418 OGZ jer ga se obzirom da je zemljište dobio na privremeno korištenje uz obvezu vraćanja zemljišta u prvobitno stanje na zahtjev vlasnika ne može smatrati poštenim graditeljem niti je kao nepošteni posjednik mogao steći vlasništvo na preostalom dijelu zemljišta temeljem dosjelosti.

7. Tužiteljica u žalbi osporava pravilnost zauzetog stajališta prvostupanjskog suda smatrajući da za ocjenu poštenja graditelja u smislu paragrafa 418. OGZ nije odlučno je li graditelj gradio u skladu s izdanim uvjetima građenja već da li je gradio uz suglasnost i/ili znanje vlasnika zemljišta odnosno nositelja prava korištenja zemljišta u društvenom vlasništvu i je li se vlasnik odnosno nositelj prava korištenja tome protivio, a iz dokaza u spisu, iskaza svjedoka L. P. i dopisa Saveza antifašističkih boraca i antifašista Makarskog primorja od 2. listopada 2014. proizlazi da nositelj prava korištenja ne samo da nije znao za izgradnju već je istu i odobrio. Smatra da sud nije iznio dostane razloge u odnosu na dosjelost kao osnovu stjecanja vlasništva čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP.

8. Ispitujući pobijanu presudu s aspekta bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP ovaj sud zaključuje da je sud u pobijanoj presudi dao određene razloge glede nepoštenja prednika tužiteljice kao graditelja i nepoštenog posjednika pa presuda nema nedostatka i podobna je za ispitivanje, a nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Obzirom na vrijeme izgradnje, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, prvostupanjski je sud o zahtjevu tužiteljice pravilno odlučivao primjenom paragrafa 418 OGZ koji se kao pravno pravilo primjenjivao do 31. kolovoza 1980. tj. do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996, dalje: ZOVO) prema kojem ako je tko gradio od svoje građe na tuđem zemljištu, bez znanja i protiv volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljišta time da pošteni gradilac može iskati naknadu troškova potrebnih i korisnih, a s gradiocem nepoštenim postupa se kao s onim koji bez naloga obavlja tuđe poslove, a ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio gradiocu poštenomu, ne može on iskati za zemljište nego općenu cijenu. Iz sadržaja navedenih pravnih pravila proizlazi da nepošteni graditelj, dakle onaj koji je znao ili je iz konkretnih okolnosti morao znati da gradi na tuđem zemljištu, nije mogao steći pravo vlasništva građenjem.

9.1. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se pok. P. P. u situaciji kada mu je odobrena izgradnja mehaničarke radionice privremenog karaktera na nacionaliziranom zemljištu uz obvezu uklanjanja privremeno sagrađenog objekta i vraćanja terena u prvobitno stanje, ne može smatrati poštenim graditeljem u smislu pravnog pravila iz paragrafa 418. OGZ. Činjenica da je Mjesna zajednica M. 1984. kojoj se P. P. obratio sa zahtjevom za nastavak gradnje na već izvedenoj radionici, pri čemu nije razvidno o kakvoj se nastavnoj gradnji radi obzirom je objekt u sadašnjem stanju dovršen oko 1970. godine prošlog stoljeća, nema značaj odobrenja za izgradnju nositelja prava korištenja niti se takvim može smatrati dopis Saveza antifašističkih boraca i antifašista Makarskog primorja od 2. listopada 2014. jer u istom nije navedeno kada je to predniku tužiteljice izdana navodna suglasnosti od strane Gradskog odbora Saveza boraca Makarske za gradnju "radi zaustavljanja odrona odnosno urušavanja zemlje". Iz takvog dopisa moglo bi se zaključiti (tužiteljica to nije posebno obrazložila) da se isto odnosi samo na potporni zid, a ne i na izgradnju objekta.

10. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da posjed tužiteljice i njezinih prednika nije bio pošten, savjestan, pa nisu ispunjene niti pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću niti prema pravnim pravilima OGZ, niti prema odredbama ZOVO i ZV. Pretpostavka stjecanja vlasništva dosjelošću u smislu pravnog pravila paragrafa 1463. OGZ je pošteni posjed definiran paragrafom 326. OGZ prema kojem je pošteni posjednik onaj koji iz uzroka vjerojatnih drži da je stvar koju posjeduje njegova, dok je nepošteni posjednik onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti, da je tuđa stvar koju posjeduje. Prema odredbi čl. 72. st. 2. ZOVO posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dok je prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

Prednik tužiteljice sada pok. P. P. obzirom da mu je nekretnina dana samo na privremeno korištenje uz obvezu uklanjana objekta i vraćanja terena u prvobitno stanje znao je da posjeduje tuđu nekretninu, a to je moralo biti poznato i suprugu tužiteljice koji je predmetnu nekretninu prema navodima tužiteljice stekao darovanjem od oca (ugovor o darovanju nije priložen) i tužiteljici kojoj je suprug predmetnu nekretninu darovao kao izvanknjižno vlasništvo u vrijeme kada je kao vlasnica bila uknjižena R. H. te na istoj pod brojem Z-2145/2002 zabilježen spor po prijedlogu J. V. B. do okončanja postupka koji se vodi kod Ureda za imovinsko pravne poslove, što uz saznanje da je njezinom predniku nekretnina predana na privremeno korištenje ukazuje na postojanje okolnosti na temelju kojih je ona morala znati ili barem posumnjati da se radi o tuđoj nekretnini, pa obzirom da je poštenje, savjesnost posjeda temeljna pretpostavka stjecanje vlasništva dosjelošću i po propisanima OGZ kao i prema odredbama ZOVO i ZV to je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala pretpostavke stjecanja prava vlasništva niti temeljem izvanredne dosjelosti.

11. Iz navedenih razloga valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

U Varaždinu 23. studenog 2022.

Predsjednica vijeća

Dubravka Bosilj v.r.