Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-10/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. P. iz S., OIB:…, koju zastupa punomoćnica A. S. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika K. b. c. Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. P., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-8308/2020-21 od 25. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o

Žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-8308/2020-21 od 25. ožujka 2022. u pobijanom dijelu (točka I i II izreke):

a) ukida u dijelu točke I izreke kojim je dosuđena zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, b) potvrđuje u preostalom dijelu točke I izreke i točki II izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku K. B. C. Z., Z., OIB: …, da tužiteljici P. V., OIB: …, S., isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 18.695,07 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom i to:

-na iznos od 193,20 kuna od dana 16.11.2015.godine,

-na iznos od 173,33 kuna od dana 16.12.2015.godine,

-na iznos od 265,59 kuna od dana 16.01.2016.godine,

-na iznos od 132,01 kuna od dana 16.02.2016.godine,

-na iznos od 149,87 kuna od dana 16.03.2016.godine,

-na iznos od 232,72 kuna od dana 16.04.2016.godine,

-na iznos od 465,81 kuna od dana 16.05.2016.godine,

-na iznos od 320,22 kuna od dana 16.06.2016.godine,

-na iznos od 357,00 kuna od dana 16.07.2016.godine,

-na iznos od 298,55 kuna od dana 16.08.2016.godine,

-na iznos od 216,95 kuna od dana 16.09.2016.godine,

-na iznos od 130,82 kuna od dana 16.10.2016.godine,

-na iznos od 327,05 kuna od dana 16.11.2016.godine,

-na iznos od 232,50 kuna od dana 16.12.2016.godine,

-na iznos od 382,21 kuna od dana 16.01.2017.godine,

-na iznos od 94,67 kuna od dana 16.02.2017.godine,

-na iznos od 238,40 kuna od dana 16.03.2017.godine,

-na iznos od 240,46 kuna od dana 16.04.2017.godine,

-na iznos od 293,44 kuna od dana 16.05.2017.godine,

-na iznos od 433,63 kuna od dana 16.06.2017.godine,

-na iznos od 396,84 kuna od dana 16.07.2017.godine,

-na iznos od 443,38 kuna od dana 16.08.2017.godine,

-na iznos od 121,73 kuna od dana 16.09.2017.godine,

-na iznos od 402,43 kuna od dana 16.10.2017.godine,

-na iznos od 285,40 kuna od dana 16.11.2017.godine,

-na iznos od 371,18 kuna od dana 16.12.2017.godine,

-na iznos od 379,40 kuna od dana 16.01.2018.godine,

-na iznos od 266,65 kuna od dana 16.02.2018.godine,

-na iznos od 397,82 kuna od dana 16.03.2018.godine,

-na iznos od 418,16 kuna od dana 16.04.2018.godine,

-na iznos od 366,87 kuna od dana 16.05.2018.godine,

-na iznos od 610,35 kuna od dana 16.06.2018.godine,

-na iznos od 216,66 kuna od dana 16.07.2018.godine,

-na iznos od 397,24 kuna od dana 16.08.2018.godine,

-na iznos od 137,63 kuna od dana 16.09.2018.godine,

-na iznos od 228,84 kuna od dana 16.10.2018.godine,

-na iznos od 292,95 kuna od dana 16.11.2018.godine,

-na iznos od 681,85 kuna od dana 16.12.2018.godine,

-na iznos od 388,53 kuna od dana 16.01.2019.godine,

-na iznos od 281,76 kuna od dana 16.02.2019.godine,

-na iznos od 517,83 kuna od dana 16.03.2019.godine,

-na iznos od 360,61 kuna od dana 16.04.2019.godine,

-na iznos od 548,35 kuna od dana 16.05.2019.godine,

-na iznos od 792,02 kuna od dana 16.06.2019.godine,

-na iznos od 409,34 kuna od dana 16.07.2019.godine,

-na iznos od 691,84 kuna od dana 16.08.2019.godine,

-na iznos od 148,84 kuna od dana 16.09.2019.godine,

-na iznos od 324,50 kuna od dana 16.10.2019.godine

-na iznos od 351,67 kuna od dana 16.11.2019.godine

-na iznos od 207,34 kuna od dana 16.12.2019.godine,

-na iznos od 393,93 kuna od dana 16.01.2020.godine,

-na iznos od 606,59 kuna od dana 16.02.2020.godine,

-na iznos od 447,22 kuna od dana 16.03.2020.godine,

-na iznos od 490,50 kuna od dana 16.04.2020.godine,

-na iznos od 140,39 kuna od dana 16.05.2020.godine,

do isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO (izmjena i dopuna Zakona o obveznim odnosima iz NN 78/15) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 7.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 25. ožujka 2022. do isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO (izmjena i dopuna Zakona o obveznim odnosima iz NN 78/15) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 191,62 kuna sa zateznom kamatom od 16.10.2015., zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće te zahtjev za isplatom parničnog troška za preostali iznos iznad dosuđenog sa pripadajućim zateznim kamatama."

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima tako što će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Na žalbu nije dogovoreno.

5. Žalba je u pretežitom dijelu neosnovana.

6. Drugostupanjski sud ispituje presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354.stvak 2.točka 9. ZPP-a jer je pod točkom I izreke prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 18.695,07 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je neožalbenom točkom III izreke odbio zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu kao neosnovan. Iz navedenog slijedi da su zakonske zatezne kamate u točki I suđene na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržaju dosuđenom bruto iznosu, dakle da je odlučeno o zahtjevu o kojem je pod točkom III izreke pravomoćno presuđeno tako što je taj dio zahtjeva odbijen. Stoga je valjalo ukinuti dio točke I izreke kojim je odlučeno o zahtjevu za plaćanje zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak oslonom na odredbu članka 369. stavak 2. ZPP-a.

8. Tuženik u žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između toga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku ili samih tih isprava ili zapisnika. Međutim, ne može se prihvatiti ova tvrdnja žalitelja. Izreka prvostupanjske presude je razumljiva te se može ispitati, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, stoga nije počinjena ova bitna povreda odredaba parničnog postupka.

9. Prvostupanjska presuda ne sadrži druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a po službenoj dužnosti.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice, zaposlene kod tuženika kao medicinska sestra – tehničar, za isplatu dodatka zbog otežanih uvjeta rada, te dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na sve određene sate rada, te razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja koje bi ostvarivala da su u prosjek plaća uračunati i utuženi dodaci na plaću, i to za razdoblje od rujna 2015. do travnja 2020.

11. Prvostupanjski sud je s ispravnog materijalnopravnog stajališta pristupio razrješenju ovog spora.

12. Mjerodavno pravo predstavljaju odredbe članaka 7. stavak 1, 8. stavak 1. i 81. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19 – u daljnjem tekstu: ZR) članka 53. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 88/13 – u daljnjem tekstu: KU), članka 47. stavak 1.Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 – u daljnjem tekstu: KU), članka 45. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 29/18 – u daljnjem tekstu KU/18), članka 52. stavak 1. i 2. KU, članka 47. stavak 2. i 3. KU, članka 45. stavak 2. i 3. KU/18, članka 58. stavak 1. KU, članka 51. stavak 1. KU i članka 49. KU/18, članka 65. stavak 1. KU, članka 57. stavak 1. KU i članka 55. stavak 1. KU/18, članka 59.a. KU koji je u primjeni od 1. listopada 2015.

13. Pravilnom primjenom materijalnog prava (navedenih odredbi) prvostupanjski sud je ocijenio da tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka sukladno odredbi članka 57. i 59. KU, odnosno članaka 55. i 57. KU/18 i pravo na isplatu svih dodataka zajedno sa dodatkom na prekovremeni rad. Isplata dodataka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po navedenim osnovama, budući tužiteljica, i kada radi prekovremeno, također radi u otežanim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za životi zdravlje ljudi. Ovdje valja ukazati žalitelju da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi:

"Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 143/13 i 96/15 – u daljnjem tekstu: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete iz članka 57.KU i pravo na uvećanje plaće na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.".

14. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno, u pogledu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora primijenio odredbu članka 36. KU i članka 34. KU/18 i prihvatio tužbeni zahtjev jer je samim time što je tužiteljici pogrešno obračunata plaća za vrijeme prekovremenog rada pogrešno je obračunata naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora, koja se temelji na prosjeku plaće u prethodna tri mjeseca. Isto tako što se tiče naknade za vrijeme bolovanja, a koja je propisana odredbom članka 59. stavak 1. KU.

15. Nakon što je utvrdio da je tuženik vršio obračun plaće primjenom odredbe članka 51. stavak 1. KU, odnosno članka 49. stavka 1. KU/18, a riječ je o uvećanjima za rad noću, subotom i nedjeljom, za prekovremeni rad za rad u drugoj smjeni tuženik je obračunavao prvo osnovnu bruto plaću i na tu plaću sve pripadajuće dodatke, s tim da je dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i dodatak za otežane uvjete rada je tuženik obračunavao samo za redoviti mjesečni fond sati a ne na sve sate koje je tužitelj odradio odnosno na prekovremene sate navedene dodatke tuženik nije primio, a što je bilo pogrešno, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice. Visinu potraživanja tužiteljice je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka Petre Blašković kojem stranke nisu prigovarale i kojeg je s pravom sud prihvatio kao stručan i objektivan, te je slijedom toga pravilno naložio tuženiku plaćanje svote od 18.695,07 kn, dok je dio tužiteljevog zahtjeva odbio zbog zastare.

16. Žalitelj u žalbi ponavlja tvrdnje po kojima se dodaci iz članka 57. i 59. KU i dodaci po članku 54. temeljem Kolektivnog ugovora računaju na osnovnu plaću, dakle fiksni dodaci koji ne ovise o odrađenim satima u mjesecu, tj. da se ne odnose na prekovremene sate. Prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće, te da slijedom toga tako utvrđene svote ne treba uzimati u obzir kod plaćanja naknade za plaće za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja. O navedenim pravnim pitanjima prvostupanjski sud je zauzeo ispravno pravno shvaćanje, kao što je to navedeno i u obrazloženju ove odluke pa se žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na te razloge, jer se tim razlozima nema u bitnom što dodati.

18. Žalitelj pobija odluku o troškovima i ističe da su povrijeđene odredbe članaka 154. i 155. ZPP-a, te da je pogrešno primijenjena Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ali ne navodi određeno u čemu su se sastojale povrede odredaba ZPP-a niti pogrešna primjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Protivno shvaćanju žalitelja ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu parničnih troškova.

19. Radi izloženog žalba tuženika je odbijena, osim u dijelu u kojem je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, na osnovi odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

20. Radi izloženog presuđeno je i riješeno kao u izreci.

Dubrovnik, 23. studenog 2022.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac