Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž Ovr-1766/2022-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja po sucu pojedincu toga suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, u ime i za račun Š. konfederacije, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., protiv ovršenika S. Ž. iz Z., OIB: …, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-eu-10/19-17 od 21. srpnja 2022., dana 23. studenoga 2022.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika S. Ž. iz Z. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-eu-10/19-17 od 21. srpnja 2022. u dijelu kojim je rješenje o ovrsi doneseno u odnosu na nekretninu upisanu z.k.ul. 6153, k.o. G. n., koja se sastoji od kč.br. 7565, voćnjak N. L., površine 63 m2.

II. Uvažava se žalba ovršenika S. Ž. iz Z. i ukida se rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-eu-10/19-17 od 21. srpnja 2022. u dijelu kojim je rješenje o ovrsi doneseno u odnosu na nekretninu upisanu z.k.ul. 6152, k.o. G. n., koja se sastoji od kč.br. 7562, u naravi dvorište, kuća i spremište na adresi Z. i u odluci o troškovima ovrhe te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem radi naplate novčane tražbine u iznosu od 139.864,90 CHF s pripadajućim kamatama koju ovrhovoditelj ima prema ovršeniku na temelju ovršne isprave, presude Okružnog suda u Zürichu, poslovni broj DG130320 L/UD od 25. ožujka 2014., presude Višeg suda kantona Zürich poslovni broj SB140331-0/U10 te presude Federalnog suda poslovni broj 6B-236/15 od 30. travnja 2015. i radi naplate troškova ovrhe određena ovrha na nekretninama u vlasništvu ovršenika pobliže opisanim u pobijanom rješenju.

2. Protiv pobijane odluke žalbu je podnio ovršenik ne pozivajući se na neki određeni žalbeni razlog, ističući prigovor prava na doma i predlažući da sud uvaži njegovu žalbu.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u skladu s čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona (Nar. nov. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., dalje: OZ) ovaj je sud ocijenio da u postupku pred tim sudom nisu ostvareni žalbeni razlozi iz st. 1. točke 1., 3. i 5. toga Zakona, niti je ovrha određen na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. istoga Zakona, a nisu počinjene niti povrede iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 28/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) na koje ovaj sud, također, pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 50. st. 5. OZ- a u vezi s čl. 365. st. 2. toga Zakona, izuzev one iz točke 11. čl. 354. st. 2. ZPP i to u odnosu na nekretninu upisanu z.k.ul. 6152, k.o. G. n., koja se sastoji od kč.br. 7562.

5. Žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP ovršeniik ne ističe pa pobijano rješenje u tom smislu nije ni razmatrano (čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ).

6. Isto tako ocijenjeno je da je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom prava donio zakonitu odluku u odnosu na nekretninu iz točke I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, dok pravilnost primjene u odnosu na nekretninu iz točke II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, za sada nije moguće ispitati.

7. Naime, navodi žalbe svode se na prigovor ovršenika da je predmet ovrhe njegov jedini dom, što sadržajno predstavlja prigovor prava na dom u smislu čl. 34. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov. broj: 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14., dalje: Ustav RH) i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06, dalje: Konvencija). Sukladno pravnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava izraženim u brojnim predmetima vezano za tumačenje sadržaja prava na dom (Bjedov protiv Hrvatske, Orlić protiv Hrvatske, Paulić protiv Hrvatske), kao i pravnim stajalištima Ustavnog suda Republike Hrvatske (U III-5917/2013 od 23. svibnja 2014., U III-2073/2010 od 4. ožujka 2014., U III-1479/2018 od 29. siječnja 2020.), svakoj osobi koja istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštovanje doma, mora se omogućiti da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost takvog zadiranja, odnosno miješanja u pravo na dom budući da se pokretanjem ovršnog postupka suprotstavlja pravo ovršenika na dom pravu ovrhovoditelja na namirenje tražbine utvrđene ovršnom ispravom i njegovo legitimno očekivanje da svoju tražbinu može namiriti iz imovine ovršenika, koje pravo je, također, zaštićeno čl. 1. Protokola 3. Konvencije.

8. Spomenuta zaštita prava na dom prema Ustavu i Konvenciji daje pravo na pristup domu, korištenje doma i mirno uživanje. Međutim, isto tako ta prava spadaju u kategoriju prava koja se mogu ograničiti, a ograničenja djeluju na isti način te je teret dokazivanja da je došlo do miješanja u nečija prava na osobi koja tvrdi da je došlo do povrede članka 34. stavka 1. Ustava i članka 8. EKZLJP-a, odnosno da je na ovršeniku.

9. Na navode žalbe stoga valja odgovoriti da je sud ispitao osnovanost prijedloga za ovrhu i u smislu čl. 80.b. st. 2. i 3. OZ, kao i u okviru materijalnoprvanih normi kojima je propisano određivanje ovrhe na nekretnini te je valjanim i jasnim razlozima, koji navodima žalbe nisu dovedeni u sumnju, donio zakonitu odluku koja se tiče nekretnine upisane u z.k.ul. 6153, k.o. G. n., koja se sastoji od kč.br. 7565, voćnjak N. L., površine 63 m2, koja se i koristi kao voćnjak. Ovo jer nekretnina koja se koristi kao voćnjak, što je ovršenik iskazom potvrdio tijekom postupka, svakako ne predstavlja nečiji dom te već u nedostatku te temeljne pretpostavke u odnosu na tu nekretninu ovršenik ne može s uspjehom isticati prigovor prava na dom i time osporavati osnovanost prijedloga za ovrhu na nekretnini koja se traži na temelju tražbine iz ovršne isprave koju predstavlja sudska odluka.

10. Zbog toga je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 380. točka 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ.

11. Međutim glede druge nekretnine, one upisane u z.k.ul. 6152, k.o. G. n., koja se sastoji od kč.br. 7562, u naravi dvorište, kuća i spremište na adresi Z. prigovor prava na dom sud je bio dužan ispitati u okviru zaštite tog prava osigurane čl. 34. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov. broj: 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14., dalje: Ustav RH) i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06, dalje: Konvencija). No, kako ovršni sud test razmjernost u odnosu na tu nekretninu nije proveo niti je time dao razloge o (ne)osnovanosti ovog prigovora to je u odnosu na tu nekretninu odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 380. točka 3. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ. Pri tome će sud prvoga stupnja prilikom provođenja testa razmjernosti voditi računa i o propisanom čl. 75. st. 6. OZ.

12. Odluka o troškovima temelji se na čl. 166. st. 4. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ. U Zagrebu 23. studenoga 2022.

Sudac:

Jadranka Matić, v.r.