Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-382/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća, Ivana Turudića univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. C. zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 2. u vezi članka 153. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 21. srpnja 2022. broj K-2/2021., u sjednici vijeća održanoj dana 23. studenog 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika i njegovog branitelja, odvjetnika D. Z.
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog J. C., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o uračunavanju vremena lišenja slobode i vremena provedenog u istražnom zatvoru na način da se optuženiku na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci, uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. listopada 2019. do 22. studenog 2019. te od 27. srpnja 2022. pa nadalje.
II Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženika kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu optuženi J. C. proglašen je krivim zbog dva kaznena djela protiv spolne slobode, teškim kaznenim djelima protiv spolne slobode, iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 2. u vezi članka 153. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisana u izreci te presude, pa mu je za kazneno djelo iz točke 1.) izreke utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, a za kazneno djelo iz točke 2) izreke kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, te je temeljem članka 154. stavak 2. uz primjenu članka 51. stavak 2. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci.
2. Temeljem članka 54. KZ/11. optuženom J. C. je u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, računajući od trenutka lišenja slobode, od 24. listopada 2019. do 22. studenog 2019.
3. Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19.i 80/22.-dalje ZKP/08.) optuženi J. C. obvezan je na ime troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. podmiriti iznos od 7.820,00 kuna, iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. paušalni iznos od 2.000,00 kuna, a prvostupanjski sud je odlučio donijeti posebno rješenje o visini nagrade i nužnih izdataka braniteljice po službenoj dužnosti iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP/08. i o visini nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice žrtve iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08.
4. Protiv te presude žale se državni odvjetnik i optuženik.
4.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i da se optuženik osudi na jedinstvenu kaznu u duljem trajanju.
4.2. Optuženi J. C. žali se po branitelju D. Z., odvjetniku u Č., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, bez konkretnog prijedloga drugostupanjskom sudu, a zatražena je i obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.
5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi J. C. po branitelju D. Z. s prijedlogm da ''se ne uvaži žalba Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu''.
6. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Glavnom državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
7. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti optuženog J. C. (čija je nazočnost osigurana uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu budući da se optuženik nalazi u Zatvoru u P.) i njegovog branitelja, odvjetnika D. Z., dok na sjednicu nije pristupilo uredno izviješteni zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti.
8. Žalbe nisu osnovane.
9. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, optuženik obrazlaže citiranjem dijela odredbe članka 468 stavak 1. točka 11. ZKP/08. navodeći da se presuda ne može ispitati jer je izreka presude „ svakako proturječna sama sebi i razlozima presude, te su razlozi nejasni i znatnoj mjeri proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza.“, a sadržajno upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje smatrajući da prvostupanjski sud svoje zaključke temelji na dijelovima iskaza svjedoka i nalaza vještaka dok one dijelove koji idu u prilog optuženika ne uzima u obzir i uopće ne spominje da je optuženik prilikom prvog ispitivanja bio zbunjen, rastresen i da su mu postavljana sugestivna pitanja.
9.1 Stoga žalba optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka nije osnovana, a niti ispitivanjem pobijane presude u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.
10. Dakle, žalbom optuženika se u suštini pobijaju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i traži preocjena izvedenih dokaza. Tako optuženik smatra da je iskaz oštećenice neuvjerljiv, nelogičan i proturječan zbog čega ga prvostupanjski sud nije mogao ocijeniti vjerodostojnim, a niti je isto obrazložio. Posebno ističe činjenicu da je oštećenica najprije prijavila jedno silovanje dva mjeseca od događaja i to na javnom skupu u Č. organiziranom kao potpora žrtvama silovanja, a nakon nekog vremena i drugo silovanje od strane optuženika dok je sudska vještakinja, prema mišljenju optuženika, iskaz oštećenice ocijenila nevjerodostojnim.
10.1. Nasuprot tome, drugostupanjski sud smatra da je sud prvog stupnja u zakonito provedenom dokaznom postupku sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano zaključio da je optuženik počinio oba kaznena djela na način kako su mu stavljena na teret. Prvenstveno treba navesti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nije zadatak vještaka ocjenjivati vjerodostojnost odnosno nevjerodostojnost iskaza žrtve već o tome, na temelju cjelokupnog dokaznog postupka, odlučuje sud pa osnovano taj dio nalaza i mišljena vještaka nije prihvatio, a u ostalom dijelu ga je prihvatio jer ga je ocijenio nepristranim i u skladu s pravilima struke, pa tako i u dijelu gdje se navodi da žrtva nije imala motiva lažno teretiti optuženika. Dovodeći u vezu sve provedene dokaze, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je kao istinit prihvatio iskaz žrtve A. F., a kao neuvjerljivu i nelogičnu ocijenio obranu optuženog J. C., posebice u pogledu broja odnosa i vremena od kada su započeli i do kada su trajali, o čemu je prvostupanjski sud iznio i valjane razloge na koje se žalitelj u cijelosti upućuje. Isto tako, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je jasno naveo koji dijelovi iskaza ispitanih svjedoka su relevantni za odlučne činjenice u ovom postupku, dok dijelove iskaza svjedoka o pomaganju optuženika žrtvi i njegovim dolascima kod nje, što nije niti bilo sporno, prvostupanjski sud ne cijeni kao okolnosti koje ukazuju da optuženik nije počinio predmetna kaznena djela jer počinjenje kaznenih djela protiv spolne slobode ne pretpostavlja nepoznavanje počinitelja i žrtve niti isključuje prethodnu pa čak i blisku prethodnu povezanost između počinitelja i žrtve, koje okolnosti naglašava žalbom optuženik. 10.2. Nije osnovan niti žalbeni navod optuženika da je neživotno i neuvjerljivo to što je oštećenica prijavila najprije jedan, a kasnije i drugi događaj i to na javnom skupu potpore žrtvama silovanja u Č..
10.3. Upravo suprotno, žrtve silovanja često osjećaju sram i žele potisnuti traumatični događaje iz svoje svijest, što potvrđuje i A. F. u svom iskazu i SMS porukama koje je slala optuženom J. C.. Upravo je javni događaj u Č. razbio sve njene duboke inhibicije prema prijavljivanju kaznenih djela, a posve je životno da je oštećena ''ponesena emocijama'' odlučila progovoriti o događaju, kako to navodi i sam optuženik, međutim, ta činjenica niti na koji način ne narušava vjerodostojnost i istinitost njenog iskaza kako to žalbom neuspješno analizira optuženik.
10.4. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno cijeni iskaze ispitanih svjedoka o prethodnim dobrim odnosima optuženika i oštećenice, što ne poriču niti oni sami, međutim, tu činjenicu potpuno ispravno ne uzima kao dokaz nevjerodostojnosti i neistinitosti iskaza oštećenice. Upravo suprotno, optuženik je iskoristio njihov bliski i prijateljski odnos kao i svijest da je preživjela moždani udar sa posljedicom da bi, bez njenog pristanka, izvršio spolni odnošaj uporabom sile prema žrtvi kao posebno ranjivoj osobi.
10.5. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ubrojivost optuženika tijekom postupka nije dovedena u pitanje, a ista nije niti osporavana, već tek u žalbi optuženik ističe da je prvostupanjski sud propustio provesti odgovarajuće psihijatrijsko vještačenje optuženika kako na okolnost njegove ubrojivosti tijekom ispitivanja tako i u vrijeme počinjenja djela, iako nije predlagao provođenje tog dokaza niti je problematizirao svoju ubrojivost.
10.6. Iz svih naprijed navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a sadržajno samo pogrešnog.
11. Optuženik se žali i zbog povrede kaznenog zakona prigovarajući da se primjena kaznenog zakona ukazuje pogrešnom jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi izvršio spolni odnos bez pristanka druge osobe niti spolni odnošaj uporabom sile čime sadržajno upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Naime, tvrdnja da je prvostupanjski sud na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio kazneni zakon u stvari ne ukazuje na povredu zakona iz članka 469. ZKP/08. već optuženik tvrdi da je sud na temelju onog činjeničnog stanja koje po stavu žalbe proizlazi iz provedenih dokaza, a ne onog koje je utvrdio prvostupanjski sud, trebao donijeti drugačiju odluku.
11.1. Međutim, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. drugostupanjski sud je utvrdio da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon jer mu u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora nije uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. srpnja 2022. pa na dalje zbog čega je pobijana presuda preinačena u odluci o uračunavanju lišenja slobode.
12. Nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika niti zbog odluke o kazni.
12.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud olakotnim cijenio dosadašnju kaznenu neosuđivanost optuženika, te da kod žrtve nema posljedica u vidu emocionalne trpnje koja bi utjecala na njeno funkcioniranje i život, a otegotnim jačina povreda zaštićenog dobra koja se ogleda u pobudama iz kojih su počinjena kaznena djela, s ciljem zadovoljenja spolnog nagona, što ne predstavlja element predmetnih kaznenih djela, već motiv inkriminiranog ponašanja, kao oblika protuzakonitog i zabranjenog načina zadovoljenja spolnog nagona, te iskazanu upornost i značajnu količinu kriminalne volje prema žrtvi koja mu je vjerovala i doživljavala ga kao prijatelja, a nije se bila u stanju značajnije oduprijeti.
12.2. Pogrešno optuženik tvrdi da je zadovoljenje spolnog nagona obilježje kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim i osuđen. Naime, osuđen je jer je s drugom osobom, bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj uporabom sile, a djelo je počinjeno prema žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine bolesti pa je potpuno jasno da zadovoljenje spolnog nagona nije obilježje djela.
12.3. Nije u pravu niti državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud podcijenio značaj otegotnih okolnosti na strani optuženika predlažući da se presuda preinači na način da mu se izreknu pojedinačne kazne u duljem trajanju, a zatim i da se osudi na jedinstvenu kaznu u duljem trajanju. Stav je ovog suda da je prvostupanjski sud cijeneći sve otegotne okolnosti pravilno utvrdio pojedinačne kazne od po četiri godine za svako od djela i optuženika, pravilnom primjenom odredaba o stjecaju, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci jer će se tako utvrđenim pojedinačnim i jedinstvenom kaznom zatvora izraziti odgovarajući prijekor društva prema takvim odioznim kaznenim djelima te utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, a ujedno će se upozoriti drugi građani da se klone sličnih postupaka.
13. Kako žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane, trebalo je, temeljem članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 23. studeni 2022.
Predsjednica vijeća
dr.sc.Tanja Pavelin, v.r.
