Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-12/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 258. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.– dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženih M. S. i N. S. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 14. rujna 2021. broj K-18/2019-191, u sjednici vijeća održanoj 23. studenog 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog M. S. i njegovog branitelja M. Š., odvjetnika u R.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, optuženog M. S. i optužene N. S. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom Županijski sudu Rijeci proglasio je krivim optuženog M. S. i optuženu N. S. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, subvencijske prijevare iz članka 258. stavak 1. i 3. KZ/11., te za isto kazneno djelo odgovornim optuženo trgovačko društvo R. d.o.o., kako je to činjenično i pravno opisano u izreci te presude.

1.1. Na temelju članka 258. stavak 3. KZ/11., optuženi M. S. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci, a optužena N. S. osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine time da je na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. optuženoj N. S. izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine neće izvršiti ako optuženica u vremenu provjeravanja od 5 godina, koje počinje teći od dana pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 10. stavak 3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela („Narodne novine“ broj: 15/2003., 110/2007., 45/2011. i 143/2012.) optužena pravna osoba R. d.o.o. u stečaju, R., A.G.M. br. … kažnjena je novčanom kaznom u iznosu od 500.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku od 15 dana od izvršnosti presude, a u protivnom će se novčana kazna naplatiti prisilno.

1.3. Na temelju članka 148 stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točke 1., 6. i 7. ZKP/08. naloženo je optuženim M. S. i N. S. da snose troškove kaznenoga postupka u paušalnom iznosu od 10.000,00 kn svaki dok će se o ostalim troškovima donijeti posebno rješenje.

1.4. Na temelju članka 31. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela optužena pravna osoba R. d.o.o. u stečaju dužna je snositi nagradu i nužne izdatke postavljenog predstavnika, odvjetnika G. C. iz R., o čemu će se donijeti posebno rješenje.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik, optuženi M. S. i optužena N. S..

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.). Žalbom se predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ''I. okrivljeniku izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju, a II. okrivljenoj izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora''.

2.2. Optuženi M. S. je podnio žalbu i dopunu žalbe po branitelju M. Š., odvjetniku u R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz molbu da se optuženik i branitelj izvijeste o sjednici vijeća.

2.3. Optužena N. S. se žali putem branitelja K. D., odvjetnika u R., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kazni i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se optuženica i branitelj izvijeste o sjednici vijeća te da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odlučivanje, a podredno da se pobijana presuda preinači na način da se optužena N. oslobodi optužbe za predmetno kazneno djelo.

2.4. Optuženica je po navedenom branitelju podnijela i odgovor na žalbu državnog odvjetnika, predloživši da se optuženica oslobodi optužbe dok se žalba državnog odvjetnika smatra bespredmetnom.

3. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti optuženog M. S. i njegovog branitelja, odvjetnika M. Š., te tumača za makedonski jezik S. D., a u odsutnosti uredno pozvanog državnog odvjetnika, optužene N. S. i njenog branitelja, odvjetnika K. D..

5. Žalbe su neosnovane.

6. Optuženik u uvodnom dijelu žalbe ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a u obrazloženju navodi da se presuda ne može ispitati jer o odlučnoj činjenici nisu navedeni razlozi i to da se davanje podataka o nekažnjavanosti odnosi na prokurista kao i da je prvostupanjski sud ''donio zaključak o ispravama (Ugovor od 15.4.2015.) kojih nema u spisu'', a zaključak je i u suprotnosti s relevantnom dokumentacijom predanom po optuženiku u spis.

6.1. Nije u pravu optuženi M. S. kada tvrdi da nisu navedeni razlozi o odlučnoj činjenici a to je „…zašto i prokurist daje izjavu…“. Naime, na navedenu okolnost ispitan je svjedok Lj. J. koji je logično, opširno i uvjerljivo iskazivao o sastancima i konzultacijama s optuženicima na kojima su se prolazili obrasci koje treba ispuniti, među ostalim i izjava o nekažnjavanosti, kao i traženi uvjeti i kriteriji za isključenje, te su optuženicima predane izjave o nekažnjavanosti koje su ovjerili kod javnog bilježnika i potom predali jer je to bio jedan od obvezujućih dokumenata koje mora sadržavati projektna prijava. Nadalje, taj iskaz prvostupanjski sud je povezao s Uputom za prijavitelje od 18. veljače 2016. godine, Poziv na dostavu projektnih prijava - izgradnja proizvodnih kapaciteta MSP i ulaganje u opremu (list 866 – 901, 1247 spisa) u kojoj je u odjeljku 4 – Administrativne informacije u točki 4.1. Cjelovitost projektne informacije, između ostalog, navedeno da prilikom predaje projektne prijave prijavitelj obavezno dostavlja, između ostalog, Obrazac 8. - Izjava o nekažnjavanju pojedinačno za svaku ovlaštenu osobu za zastupanje što se, prema stavu prvostupanjskog suda, odnosi na prokurista koji zastupa pravnu osobu. Temeljem iznesenog proizlazi da je proizvoljna tvrdnja optuženika kako nema razloga o odlučnoj činjenici, a polemiziranje optuženika da prokurist nije osoba koja po zakonu zastupa pravnu osobu pa da slijedom toga optuženik nije bio u obvezi dostaviti izjavu o nekažnjavanosti su argumenti koji se odnose na pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja o kojoj žalbenoj osnovi će biti riječi u nastavku ove presude.

6.2. Nadalje, žalbeni navod da je ostvarena bitna povreda jer je zaključak prvostupanjskog suda u suprotnosti s relevantnom dokumentacijom predanom po optuženiku nije propisan kao ijedan vid bitne povrede iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., a sadržajno je također usmjeren na osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Jednako se odnosi i na prigovor da je prvostupanjski sud donio zaključak o ispravi koje nema u spisu (Ugovor od 15. travnja 2016.), čime se također ne ostvaruje niti jedan vid povrede propisana u članku 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., no, valja istaknuti da je prvostupanjski sud citirao navode sadržane u ispisu s računa P. e. d.o.o. („kupoprodajni ugovor polovnih mašina od 15.4.2016. … kupoprodajni ugovor polovnih mašina od 29.4.2016. … po ugovoru o prodaji trafostanica od 29.4.2016.“) te zaključio da mora postojati Ugovor od 15. 4. 2016. kojeg nema u spisu za razliku od ugovora od 29.4.2016. koji prileži spisu, a koji zaključak ovim dijelom žalbe zbog bitnih povreda neosnovano osporava optuženik. 6.3. Pobijana presuda ispitana je i sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08. te nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje optuženik ističe da prvostupanjski sud daje ''neuvjerljiva tumačenja'' da je izjava o nekažnjavanosti optuženog M. S. činjenica o kojoj ovisi donošenje odluke o državnoj potpori, te da je pogrešno zaključio na temelju iskaza svjedoka i uvozne dokumentacije strojeva da se radi o rabljenim strojevima jer je po obrani predana dokumentacija u spis iz koje nedvojbeno proizlazi da se radi o strojevima proizvedenim 2016. godine.

7.2. Suprotno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju analize Upute za prijavitelje od 18. veljače 2016., kao sastavnog dijela Poziva na dostavu projektnih prijava, te iskaza svjedoka N. R., M. F. i Lj. J. pravilno utvrdio da bi prijava koja ne udovoljava Uputama za prijavitelja bila odbačena, a pod točkom 4.1. Uputa se jasno navodi koju sve dokumentaciju prijavitelj obvezno dostavlja pa se, između ostalog, navodi Obrazac 8 – Izjava o nekažnjavanju, pojedinačno za svaku ovlaštenu osobu za zastupanje. Da je prokurist osoba koja je ovlaštena za zastupanje proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 556/17-2 od 16. siječnja 2018., na koju se promašeno optuženik žalbom poziva, u kojoj je ističe da prokurist nije prema propisu o trgovačkim društvima ovlašten voditi poslove poslodavca već je punomoćnik trgovačkog društva s ograničenim ovlastima. Nadalje, sukladno članku 44. Zakona o trgovačkim društvima prokura je trgovačka punomoć, a prokurist sukladno članku 47. Zakona o trgovačkim društvima može sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun trgovačkoga društva i zastupati ga u postupcima pred upravnim i drugim državnim organima, ustanovama s javnopravnim ovlastima, te državnim i izbranim sudovima. Slijedom iznesenog, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je optuženi S. kao prokurist odnosno osoba ovlaštena za zastupanje trebao dostavio Izjavu o nekažnjavanosti sukladno Obrascu 8 – Izjava o nekažnjavanosti jer se navodi da se Izjava odnosi pojedinačno za svaku ovlaštenu osobu za zastupanje što je bio i optuženik. Ispravno prvostupanjski sud utvrđuje da je to učinjeno iako je pravomoćnom presudom Osnovnog suda Skopje, broj VIII KOK 69/08 od 15. srpnja 2010. godine (pravomoćna 11. travnja 2011. godine presudom Apelacijskog suda Skopje KOKŽ 2/11) optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine zbog kaznenog djela utaje poreza i carine iz članka 279. Kaznenog zakona Republike Makedonije. Na takva utvrđenja nema nikakvog utjecaja u žalbi dostavljeno Uvjerenje o kaznenoj evidencije Općinskog kaznenog suda Skopje od 24. veljače 2022. u kojoj se navodi da optuženik nema optužnice koja je stupila na pravnu snagu niti je donesena nepravomoćna osuđujuća presuda obzirom su ti podaci irelevantni za predmetni postupak.

7.3. Nadalje, optuženi M. S. osporava utvrđenja prvostupanjskog suda da oprema odnosno strojevi nisu bili novi smatrajući da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da se radi o strojevima proizvedenim 2016. zbog čega je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a pri tome smatra da se u tom dijelu radi i o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju jer je prvostupanjski sud trebao provesti vještačenje po vještaku tehničke struke specijaliziranom za strojeve obzirom su ispitani svjedoci ''tehnički needucirani zaposlenici H. B..

7.4. Međutim, prigovore optuženika da se radilo o strojevima proizvedenim 2016., koje je isticao i u tijeku rasprave, sud prvog stupnja u pobijanoj presudi pravilno i detaljno je analizirao te doveo u vezu svu dokumentaciju u spisu, pa tako i onu dostavljenu po optuženiku (list 107-110 presude), na koje razloge se u cijelosti upućuje optuženik. Isto tako, neosnovano optuženik prigovara da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud svoje zaključke nije temeljio na ''nestručnim'' personalnim dokazima, već, suprotno tome, prvostupanjski sud je analizirao brojne isprave u spisu i to Ugovor o prodaji od 12. travnja 2016. godine, Ugovor o prodaji od 15. travnja 2016. godine, Ugovor o isporuci, montaži i instalaciji opreme po sistemu ključ u ruke od 26. travnja 2016. godine, ugovor o prodaji od 29. travnja 2016. godine, fakture br. 01/2016, 02/206, 03/2016, 04/2016, 05/2016 i 06/2016, te Ugovor o isporuci, montaži i instalaciji opreme od 26. travnja 2016. nakon čega je te isprave ispravno povezao s fotografijama i Kontrolnim listama za provjeru na licu mjesta od 28. prosinca 2016. dok je iskaze djelatnika H. B., koji su bili u kontroli isporučene opreme, cijenio i u vezi sa sačinjenim fotografijama koje potkrjepljuju njihove iskaze kao i sa iskazima svjedoka I. K., koji je bio nadzor i vršio obilazak gradilišta te svjedoka I. T. koji je radio na izgradnji hale. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud svoja utvrđenja temeljio isključivo na iskazima djelatnika H. B.. Konačno, iz Odluke Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije o nepravilnostima od 8. veljače 2017. jasno proizlazi da se nepravilnosti odnose i na kupovinu rabljene opreme, iako izdaci kupnje polovne opreme nisu prihvatljivi za financiranje u okviru projekta, pa neosnovano optuženik upire i da takva nepravilnost nije relevantna jer je H. B., po stavu optuženika, ugovor raskinuo isključivo nakon što su ''pretragom Interneta utvrdili da je optuženik osuđivan u Makedoniji''.

7.5. Slijedom svega iznijetog, nije osnovana žalba optuženog M. S. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.6. Optužena N. S. se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer iz iskaza svih svjedoka proizlazi da je odlučujuću i ''gotovo zapovjednu ulogu u navedenom gospodarskom poduhvatu'' imao optuženi M. S., a ona je bila samo formalni direktor zbog čega smatra da na njenoj strani ne postoji subjektivno obilježje djela.

7.7. Međutim, iz iskaza svjedoka M. F. i Lj. J. ( iz J. k. d.o.o. koja se predmetno bavila konzultantskim poslovnima vezanim za ostvarenje prava korištenja novca iz europskih fondova) proizlazi da je optužena S. bila prisutna na sastancima u J. k. d.o.o. i da su se održavali sastanci vezano za uvjete prihvatljivosti projekta. Stoga, neovisno o činjenici da je optuženi M. S. prisustvovao na više sastanaka od nje, kao i da je on ''vodio riječ'', jasno je da je i optuženica znala sve relevantne podatke kao i uvjete, pri čemu je upravo optuženica 24. veljače 2016. godine potpisala da su istiniti svi podaci navedeni u prijavnom paketu i investicijskoj studiji. Nadalje, optuženica je potpisala 11. kolovoza 2016. Ugovor o dugoročnom investicijskom kreditu sa Zagrebačkom bankom d.d. kao i 4 Dodatka tom ugovoru, a 7. listopada 2016. Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014. – 2020., te je bila prisutna na kontroli HAMAG BICRO 28. prosinca 2016. Dakle, kako se radi o supružnicima, tada je ispravno prvostupanjski sud zaključio da je optuženica znala za prethodnu kaznenu osuđivanost svoga bračnog druga optuženog M. S., a povezujuću gornja utvrđenja sa činjenicama da je bila prisutna kontroli H. B. kada je ustanovljeno da se radi o staroj opremi, te da je ona s P. e. d.o.o. u ime R. d.o.o. zaključila ugovore o prodaji polovne opreme, dakle, nakon što su joj od strane J. k. d.o.o. bili pojašnjeni uvjeti, to su neosnovani žalbeni navodi optuženice da je bila samo formalni direktor i nije imala nikakva znanja niti svijest o konkretnom projektu.

7.8. Slijedom navedenog, nije osnovana niti žalba optužene N. S. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni smatrajući da su izrečene kazne preblage jer prvostupanjski sud nije utvrdio olakotne okolnosti u odnosu na optuženog M. S. i podcijenio je značaj otegotnih okolnosti, a u odnosu na optuženu N. S. je propustio otegotnim cijeniti upornost u počinjenju kaznenog djela, da je kao supruga optuženika bila upućena u sve okolnosti, zadužena za dokumentaciju i da je po zanimanju strojarski tehničar. Nasuprot tome, optuženici se žale zbog odluke o kazni smatrajući da je prvostupanjski sud izrekao prestroge kazne, pa tako optuženik ističe da je pogrešno cijenjeno otegotnim da izbjegava izdržavanje kazne izrečene presudom Osnovnog suda Skopje boravkom u Republici Hrvatskoj dok optuženica ističe da se radi o ''apsolutno neprimjerenoj kazni'' bez daljnjeg obrazlaganja ovog navoda.

8.1. Protivno suprotstavljenim žalbenim navodima stranaka, prvostupanjski sud je pravilno u odnosu na optuženog S. otegotnim cijenio raniju osuđivanost, te da je, kako bi izbjegao izdržavanje kazne po pravomoćnoj presudi Osnovnog suda Skopje broj VIII KOK 69/08 od 15. srpnja 2010. godine, pobjegao najprije u R. B., a potom u R. H. i da je predmetno kazneno djelo počinio za vrijeme dok su protiv njega bile na snazi mjere zabrane napuštanja boravišta u R., redovito javljanje u II PP i oduzimanje putnih isprava za prijelaz državne granice odnosno nakon što mu je odbačen zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Nadalje, ispravno je u odnosu na oba optuženika prvostupanjski sud cijenio otegotnim da su htjeli, davanjem netočnih podataka o činjenicama o kojima ovisi donošenje odluke o državnoj potpori, ostvariti državnu potporu koja višestruko premašuje vrijednost državne potpore velikih razmjera. Isto tako, pravilno nisu utvrđene olakotne okolnosti u odnosu na optuženog S. dok je optuženoj S. pravilno olakotnim cijenjena dosadašnja neosuđivanost. 8.2. Stoga, suprotnom žalbenim navodima i državnog odvjetnika i optuženika, prvostupanjski sud je određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, ispravno uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za optuženika te iste nije niti podcijenio niti precijenio. Okolnosti koje ističe državni odvjetnik, a da ih je prvostupanjski sud propustio cijeniti u odnosu na optuženu S., odnose se na njen položaj odgovorne osobe zbog čega je i proglašena krivom što pretpostavlja da je bila upućena u sve okolnosti i zadužena za dokumentaciju dok njeno zvanje (strojarski tehničar) u konkretnom slučaju ne utječe na visinu kaznu.

8.3. Nadalje, vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne, te o svrsi kažnjavanja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da će se kaznom zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci optuženom M. S. i jedne godine optuženoj N. S., uz primjenu uvjetne osude prema optuženici u vremenu provjeravanja od pet godina, moći izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela. Takvom će se kaznom utjecati na počinitelje da ubuduće ne čini kaznena djela, ali im omogućiti i ponovno uključivanje u društvo na socijalno prihvatljiv način, te utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela. Stoga je trebalo žalbe zbog odluke o kazni odbiti kao neosnovane.

9. Nije u pravu optužena N. S. kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Nasuprot neobrazloženoj žalbenoj tvrdnji, kako je pogrešna odluka o troškovima, prvostupanjski sud je, nakon što je proglasio optuženicu krivom, pravilno naložio optuženici plaćanje troškova kaznenog postupka, jer nije utvrdio postojanje zakonom propisanih uvjeta za oslobađanje od plaćanja troškova, ni u cijelosti ni djelomično.

10. Budući da prilikom ispitivanja pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. točaka 2. ZKP/08., na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 482. ZKP/08., trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 23. studenog 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.