Poslovni broj: 1 UsI-3430/2021-4
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, te zapisničarki Nataši Rogošić, u upravnom sporu tužitelja A. Z. iz M., I v. …, vlasnika
ugostiteljsko-poljoprivrednog obrta K., OIB: …, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima u O. d. G. N. d.o.o. iz
Z., Š. B. …, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadar, Božidara Petranovića 8, u predmetu održavanja komunalnog reda, izvanraspravno, 23. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I. Ukida se rješenje Općine Kolan, Jedinstvenog upravnog odjela, Komunalni redar, KLASA: UP/l-363-04/20-1/16 od dana 05. veljače 2021. godine i rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove KLASA: UP/ll-363-01/21-01/127, URBROJ: 2198/1-07/2-21-4 od 2. kolovoza 2021. godine i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora.“
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove (dalje - tuženika), KLASA: UP/ll-363- 01/21-01/127, URBROJ: 2198/1-07/2-21-4 od 2. kolovoza 2021. odbijena je žalba A. Z., vlasnika ugostiteljsko-poljoprivrednog obrta K., (dalje – tužitelj) izjavljena protiv rješenja komunalnog redara Jedinstvenog upravnog odjela O. K., KLASA:UP/I-363-04/20-01/16, URBROJ:2198/33-03/05-20-1, od 5. veljače 2021.
2. Rješenjem KLASA:UP/I-363-04/20-01/16, URBROJ:2198/33-03/05-20-1, od 5. veljače 2021. tužitelju je naloženo da sa k.č.zem. 3666/9, k.o. K., u roku od 8 dana ukloni postavljene stolove i stolice, te je odlučeno da će se, u slučaju nepostupanja prema naprijed navedenom, uklanjanje provesti putem treće osobe na odgovornost i trošak izvršenika, a žalba izjavljena protiv pobijanog rješenja da ne odgađa izvršenje pobijanog rješenja.
3. Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, navodeći da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima rješenja, te da je postupanjem tuženika počinjena bitna povreda odredbi upravnog postupka. Iz izreke pobijanog rješenja da proizlazi kako se tužitelju nalaže da na k.č. br. 3666/9 k.o. K. ukloni stolove i stolice, u roku od 8 dana, a da uvidom u Ugovor o zakupu iz 2013.godine, sklopljen između tužitelja i O. K., proizlazi kako se predmet ugovora o zakupu nalazi na nekretnini oznake k.č. br. 3666/9 k.o. K., iz čega da je razvidno kako tužitelj ima pravo temeljem navedenog ugovora koristiti navedenu česticu. Dalje tužbom navodi da je komunalni redar, ukoliko je smatrao da pobijanim rješenjem tužitelju treba naložiti uklanjanje stolova i stolica s dijela nekretnine k.č. br. 3666/9 k.o. K., navedeno morao precizirati u izreci rješenja o uklanjanju, a obzirom da je opis dijela nekretnine na kojem treba izvršiti uklanjanje izostao, rješenje da je neovršivo. Dalje u tužbi ističe kako tuženik ovaj prigovor otklanja navodeći da je izrekom rješenja dovoljno precizirano s kojeg mjesta je tužitelj dužan ukloniti stolove i stolice, odnosno da je izreka tog rješenja dostatno jasna i precizna da bi se po njoj moglo postupiti iako se u izreci prvostupanjskog rješenja ne navodi da se radi o dijelu čestice 3666/9 k.o K., budući da su rješenju priložene i fotografije koje prikazuju stanje na terenu. Međutim da tužitelj smatra kako je ovakav stav tuženika neprihvatljiv, budući da niti iz fotografija nije jasno na koji se dio čestice odnosi pobijano prvostupanjsko rješenje, kao i da na fotografijama nema vidljivih stolova i stolica koje bi trebalo ukloniti. Nadalje tužitelj prigovara i nadležnosti prvostupanjskog tijela, budući da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine upisana Općina Kolan, te da nekretnina oznake k.č. br. 3666/9 k.o. K. nije javna površina u smislu citirane odredaba Zakona o prostornom uređenju, slijedom čega da u odnosu na nju ne postoji nadležnost komunalnog redara, a obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o javnoj površini, u konkretnom slučaju da je nadležan isključivo sud. Nadalje ističe da predmetna nekretnina nije mogla biti proglašena javnom površinom na temelju odluke o Planu korištenja javnih površina O. K., jer bi k.č.br. 3666/9 k.o. K. prethodno morala biti proglašena javnom površinom, a što nije slučaj. Nadalje ističe kao je tužitelj s O. K. sklopio ugovor o zakupu poslovnog prostora,
upravo na nekretnini oznake k.č. br. 3666/9 k.o. K., koji se odnosi na obavljanje ugostiteljske djelatnosti, a kojim je za eventualne sporove ugovorena nadležnost suda, pa u tom pravcu ističe kako i iz tog razloga u konkretnom slučaju ne postoji nadležnost za postupanje upravnog tijela. Nadalje tužitelj prigovara kako nije sudjelovao u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja i kako mu nije omogućeno izjasniti se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, te se s tim u vezi poziva na odredbe članka 51. i 52. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110721, dalje – ZUP), a u pogledu odgodnog učinka žalbe ističe kako je u obrazloženju osporenog rješenja izostalo obrazloženje zašto žalba tužitelja ne odgađa izvršenje rješenja prvog stupnja. Slijedom svega navedenog predlaže donijeti presudu kao u citiranom dijelu izreke ove presude.
4. Tuženik je u dostavljenom odgovoru na tužbu u cijelosti ostao kod obrazloženja osporenog rješenja.
5. Na temelju odredbe članka 36. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje ZUS-a), sud je odluku u ovoj pravnoj stvari donio bez održavanja rasprave, obzirom da stranke raspravu izričito nisu tražile, a činjenično stanje je u dovoljnoj mjeri utvrđeno.
6. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. Tužitelj ovom tužbom prije svega ističe kako je prvostupanjsko rješenje neovršivo zbog manjkavog opisa nekretnine s koje je potrebno izvršiti uklanjanje, prigovara stvarnoj nadležnosti tuženika, kao i utvrđenju namjene predmetne površine k.č. br. 3666/9 k.o. K..
8. Odredbom članka 116. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 68/18.) je propisano da mjere za održavanje komunalnog reda propisane odlukom o komunalnom redu komunalni redar naređuje rješenjem osobi koja je povrijedila odluku odnosno osobi koja je obvezna otkloniti utvrđenu povredu. Odredbom stavka 3. propisano je da komunalni redar može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke ako utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati.
9. Odredbom članka 85. Odluke o komunalnom redu O. K. (Službeni glasnik O. K. broj 13/18.), je propisano da se zabranjuje zauzimanje javnih površina bez odobrenja nadležnog upravnog tijela Općine ili protivno uvjetima utvrđenim odobrenjem, dok je odredbom članka 147. propisano da je u obavljanju nadzora komunalni redar ovlašten fizičkim osobama, fizičkim osobama obrtnicima i osobama koje obavljaju drugu samostalnu djelatnost, te pravnim osobama, između ostaloga, rješenjem narediti mjere i radnje u svrhu održavanja komunalnog reda, kao i rješenjem narediti uklanjanje protupravno postavljenih predmeta, naprava, objekata, uređaja, reklama i drugo.
10. U postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja tuženik je utvrdio:
- da su tužitelj i O. K. 23. siječnja 2013. godine sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora, predmet kojega je zakup poslovnog prostora u poslovnom centru M., na k.č.zem. 3666/9 K.O. K., površine 81,50 m2.
- da je Općinsko vijeće O. K. donijelo Plan korištenja javnih površina O. K. (Službeni glasnik O. K. broj 7/20.), kojim se određuju
mikrolokacije na području O. K. koje se putem natječaja i neposrednom dodjelom dodjeljuju u zakup, među kojim mikrolokacijama je i ML 15 - (M. - ispred P. C. M. dio k.č.zem. 3666/9)
- da tužitelj za postavljanje predmetnih stolova i stolica nema odobrenje nadležnog upravnog tijela Općine.
11. Slijedom navedenih utvrđenja, a na temelju naprijed citiranih odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu, Odluke o komunalnom redu i Plan korištenja javnih površina O. K., tuženik je žalbu tužitelja protiv rješenja KLASA:UP/I- 363-04/20-01/16, URBROJ:2198/33-03/05-20-1, od 5. veljače 2021. odbio smatrajući da je odluka prvostupanjskog tijela pravilna i zakonita, a s navedenim stavom tuženika u cijelosti je suglasan i ovaj sud, te u cijelosti prihvaća obrazloženje dano osporenim rješenjem.
12. Sud nalazi neosnovanim prigovor tužitelja da rješenje kojim se tužitelju nalaže uklanjanje stolova i stolica s predmetne nekretnine nije ovršivo, jer da rješenjem nije opisan dio nekretnine na kojem se predmetni inventar nalazi kao i da na fotografijama koje su priložene spisu predmetne stolovi i stolice uopće nisu vidljivi. Ovo iz razloga jer je u postupku nesporno utvrđeno da se predmetni inventar nalazi na nekretnini označenoj kao k.č.zem. 3666/9, k.o. K., što tužitelj uostalom niti ne spori, pri čemu je i iz fotografija koje su prilog zapisniku o inspekcijskom pregledu br. … od 9. prosinca 2020. predmetni inventar jasno vidljiv.
13. Nadalje, a u svezi prigovora da k.č.zem. 3666/9, k.o. K. nije javna površina, te da u odnosu na nju ne postoji nadležnost komunalnog redara, ističe se da se među mikrolokacijama na području O. K. koje se dodjeljuju u zakup putem natječaja i neposrednom dodjelom, a koje su određene Planom korištenja javnih površina O. K., nalazi i predmetna k.č.zem. 3666/9, na kojoj se nalazi poslovni prostor u zakupu tužitelja, ispred kojeg se nalazi inventar čije je uklanjanje tužitelju naloženo, pa se i ovaj prigovor ukazuje neosnovanim.
14. Nadalje, a u svezi prigovora tužitelja da je u konkretnom slučaju ugovorom o zakupu poslovnog prostora određena nadležnost suda a ne upravnog tijela, ističe se da predmet Ugovora o zakupu kojeg je tužitelj sklopio s O. K. nije i ostali dio površine k.č.zem. 3666/9 koji se nalazi izvan poslovnog prostora, već samo poslovni prostor površine 81,50 m2, pa su navodi da je samo sud ovlašten nalagati uklanjanje inventara s prostora izvan P.C. M. potpuno neosnovan,
a koji prostor je, kako je već naprijed navedeno nesporno obuhvaćen Planom korištenja javnih površina O. K..
15. Slijedom navedenog, za pravilnu odluku u ovom postupku jedino je bitno ima li tužitelj za postavljenje predmetnih stolova i stolica odobrenje nadležnog upravnog tijela Općine (članak. 85. Odluke o komunalnom redu), a budući u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, a niti u ovom upravnom sporu, tužitelj nije ni sporio da takvo odobrenje nema, to se odluka prvostupanjskog tijela donesena pozivom na odredbu članka 147. Odluke o komunalnom redu, a time i odluka tuženika ukazuje pravilnom i zakonitom.
16. Konačno, a u svezi prigovora tužitelja da tuženik nije obrazložio zašto žalba nema odgodni učinak u odnosu na ožaljeno prvostupanjsko rješenje, ističe se da je odredbom članka 117. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu izričito propisano da žalba izjavljena protiv rješenja komunalnog redara ne odgađa njegovo izvršenje, pa utoliko navedeno nije ni potrebno obrazlagati, dok u svezi prigovora da tužitelj u postupku nije saslušan ističe se da je odredbom stavka 3. članka 116. propisano da kada komunalni redar utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati rješenje može donijeti i bez saslušanja stranke, pa se i ovi prigovori odbijaju kao neosnovani.
17. Slijedom navedenog, stav je ovog suda da je tuženik na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, te donio na zakonu osnovano rješenje, slijedom čega je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Isto tako, po mišljenju ovog suda nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.
18. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS- a, kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je tužitelj spor izgubio, nije bilo mjesta donošenju odluke kojom se na naknadu troška tužitelju obvezuje tuženika.
U Splitu, 23. studenog 2022.
SUTKINJA:
Sanda Crljen Ivančić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
DNA:
- OD G. N. d.o.o. iz Z., Š. B….
- Zadarska županija, Upravni odjel za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadar, Božidara Petranovića 8
- u spis
