Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-62/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Noemi Butorac kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Emira Čustovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Š., OIB: …, iz P., zastupan po punomoćniku Z. V., odvjetniku u B., protiv tuženice R. H., zastupane po zakonskom zastupniku O. državnom odvjetništvu u Z., Građansko- upravnom odjelu, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o tuženičinoj žalbi izjavljenoj protiv točki I i II izreke presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P. 2265/2019 od 2. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 23. studenog 2022.

p r e s u d i o  je

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P. 2265/2019 od 2. prosinca 2020. u pobijanom dijelu (točkama I i II izreke).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj Z. Š. (OIB: …), stekao pravo vlasništva na dijelu čest.zem. … k.o. V., u površini od … m2, a koji dio je na Skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka za geodeziju I. G. mag.ing.geod. od 24. ožujka 2020. godine, omeđen narančastom bojom i točkama A-B-C-D-E-F-A, na dijelu čest.zem. … k.o. V., u površini od … m2, a koji dio je na Skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka za geodeziju I. G. mag.ing.geod. od 24. ožujka 2020. godine, omeđen zelenom bojom i točkama C-K-L-M-N-O-J-I-H-G-C i na dijelu čest.zem. … k.o. V., u površini od … m2, a koji dio je na Skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka za geodeziju I. G. mag.ing.geod. od 24. ožujka 2020. godine, omeđen žutom bojom i točkama P-R-S-T- U-V-ZP, koja Skica lica mjesta je sastavni dio ove presude, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti ishodi uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika, a sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj R. H. da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 12.300,00 kuna i to sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnični trošak preko dosuđenog iznosa od 12.300,00 kuna iz točke II. izreke ove sudske odluke, a do zatraženog iznosa troška”.

2. Protiv točki I i II izreke navedene presude pravodobnu žalbu izjavila je tuženica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pobijanom dijelu i tužbeni zahtjev odbije.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je deklaratorni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva određenih dijelova čest. zem. … k.o. V. posebno označenih na Skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka za geodeziju mag. ing. geod. I. G. od 24. ožujka 2020. kao i kondemnatorni zahtjev na trpljenje uknjižbe tužitelja i brisanje tuženice na ovim dijelovima nekretnine.

6. Prvostupanjski sud je, nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao priložene isprave, saslušao svjedoke M. K. i Ž. I. i tužitelja te proveo očevid na licu mjesta zajedno sa vještakom mjernikom I. G., pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev temeljem odredbe članka 159. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) utvrdivši da je tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika u poštenom posjedu predmetnih dijelova nekretnine još od svoje bake A. Š., rođene 1901., a umrle 1940. i njenih roditelja pradjeda P. Š. i prabake A..

7. Ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2, 4, 8., 9, 11, 13. i 14. ZPP-a niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

8. U žalbi se neosnovano ističe da je tužitelj u ovom postupku, s obzirom da je istaknuo dosjelost kao osnovu stjecanja prava vlasništva, trebao dokazati da je on pravo vlasništva utuženih dijelova predmetne nekretnine stekao prije nego je ona postala društveno vlasništvo, dakle prije 6. travnja 1941., jer da poslije tog datuma to nije bilo moguće na toj pravnoj osnovi.

8 a. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. je u članku 388. stavku 4. propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije tog datuma. 8 b. Dana 17. studenog 1999. Ustavni sud Republike Hrvatske je Odlukom broj U-I- 58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1053/1997 od 17. studenog 1999. ("Narodne novine", broj 137/99 od 4. prosinca 1999.) ukinuo članak 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14).

8 c. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev-2776/2016 od 29. siječnja 2019. i Rev-x-974/2017 od 7. svibnja 2019., kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

8 e. Europski sud za ljudska prava u svojoj presudi Trgo protiv Republike Hrvatske broj 35298/04 izrazio je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnina u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine, odnosno da posljedicu ukidanja odredbi članka 388. stavak 4. ZV-a ne može snositi osoba koja je stekla neko pravo, tj. da greške koje su počinila državna tijela mora snositi država, te se greška ne smije ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoje drugi suprotstavljeni interesi.

8 f. U presudama Europskog suda Radomlja i drugi protiv Hrvatske broj 37685/10 i Jakeljić protiv Hrvatske broj 22768/12/10 izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe, odnosno da nije odlučno da li je tužba podnesena nakon 17. studenog 1999., kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojim je odredba članka 388. stavak 4. ZV-a ukinuta.

9. Analizirajući u smislu odredbe članka 8. ZPP-a uvjerljive i međusobno suglasne iskaze saslušanih svjedoka M. K. i Ž. I. i tužitelja, koji su svi navodili o dugogodišnjem posjedu predmetnih nekretnina od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika – roditelja D. T. i M. Š., djeda N. i babe A. rođene Š. (rođene 1907., a umrle 1940.) i njenih roditelja, a tužiteljevog pradjeda i prababe P. i A. Š., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj dosjelošću stekao sporne dijelove predmetne čest. zem. … k.o. V. opisane u točki I izreke prvostupanjske presude. Ovo stoga jer iz navedenih iskaza proizlazi da je tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika u poštenom, samostalnom, neometanom i neprekinutom posjedu spornih dijelova predmetnih nekretnina svakako unatrag 40 godina računajući od 17. studenog 1999. (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I- 237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1053/1997 od 17. studenog 1999. – "Narodne novine", broj 137/99 od 4. prosinca 1999.), pa je pravo vlasništva stekao temeljem odredbi članka 159. stavaka 1., 3. i 4. u vezi s odredbama članka 160. stavaka 1. i 2. ZV-a.

10. I odluka o troškovima postupka je u svemu pravilna i zakonita.

11. Slijedom navedenog valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 23. studenog 2022.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac