REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Poslovni broj: Ref 29 P : P-1187/2020-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja N.

D., OIB …. S. zastupanog po

punomoćniku O. L. - V. & P.; V. L., protiv tuženika

1.J. M., OIB ….. S.

zastupanog po punomoćniku B. M.; 2. L. T. P., OIB ….. S. zastupane po punomoćniku

B. M., radi Obvezno - ništetnost, dana 22. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke ugovor o darovanju sklopljen između tužene ad/2 kao darovateljice i tužene ad/1 kao daroprimateljice, u odnosu na čest. zem. 8173/1 koja je upisana u ZU 17979 KO S. i to za 63/192 dijela prava vlasništva.

II. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalo provedbom uknjižbe na temelju Ugovora o darovanju nekretnina označenih kao čest. zem. 8173/1 ZU 17979 KO S. i to za idealni dio 63/192 prava vlasništva a koji ugovor je ovjeren u potpisu kod B. K., javne bilježnice u S., dana 27.1.2014. godine pod br. OV-

221/14 i uspostavljanje zemljišnoknjižnog stanja kako je prethodilo provedbi te uknjižbe na način da se suvlasništvo idealni dio od 63/192 čest. zem. 8173/1 koja je upisana u ZU 17979 KO S. briše sa imena tužene i upiše na ime tužitelja, a podredno na ime tužene ad/2".

III. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 27.720,00 kuna.

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je dana 20. travnja 2020. godine tužba tužitelja N. D. protiv tužene 1. J. M. i 2. L. T. P., radi

utvrđenja.

U tužbi se navodi da je tužitelj kod Općinskog suda u S. još 2005. godine pokrenuo parnicu protiv L. T. P. radi „utvrđenja prava vlasništva 1/16

dijela nekretnine označene kao čest. zem. 8173/1 Z. 4439 K. S.." Nakon dugotrajnog parničenja, dana 09. rujna 2015. godine donijeta je i postala pravomoćna presuda Općinskog suda u S. pod br. Po-163/13 kojom je tužena

L. T. P. obvezana zaključiti sa tužiteljem ugovor o kupoprodaji

predmetne nekretnine.

Ovu presudu potvrdio je Županijski sud u S. svojom odlukom pod br. Gž- 755/16 od dana 29.06.2017. godine.

Posebno se apostrofira činjenica da je u odnosu na predmetnu nekretninu, vođen ovaj postupak pod br. P0-163/13 te da je još 2005. godine zatraženo i postignuto evidentiranje — zabilježba spora i to kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u S. pod br. Z-10281/05, u kojem je donijeto rješenje od dana 19.

kolovoza 2005. godine.

U odredbi čl. 322. st. 1. ZOO propisano je kada je ugovor ništetan. Pa tako se kaže da je ugovor ništetan ako je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Jasno, imajući u vidu sve ono što je navedeno u prethodnim točkama, tužitelj ima pravni interes i aktivnu legitimaciju za traženje da je ugovor o darovanju nekretnine, kojeg su tužene sklopile dana 27. siječnja 2014. godine ništetan pravni posao.

Naime, tužene su dana 27. siječnja 2014. godine sklopile ugovor o darovanju na način da je tužena ad/2 kao darovateljica darovala nekretninu koja je bila predmet postupka pod br. Po-163/13. Taj ugovor ovjeren je u potpisu kod B. K.,

javne bilježnice iz S., dakle, potpis stranaka je samo ovjeren i to dana

27.01.2014. pod br. OV-221/14.

Jasno, po mišljenju tužitelja ovdje je riječ o apsolutnoj ništetnosti ugovora, te isti ne proizvodi pravni učinak. Ovdje je knjiški primjer da je došlo do povrede načela savjesnosti i poštenja koje objektivno može proizvesti posljedicu pravnog posla, jer se ovakvo postupanje sudionika obveznog odnosa očito može cijeniti postupanjem suprotnim moralu društva. Naime, opće načelo obveznog prava je propisano u čl. 4. ZOO-a i reče' no je da su se sudionici u zasnivanju obveznih odnosa dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Ovdje je očito dogovor između tuženika, a kada je bilo izvjesno da će tužitelj uspjet u sporu Po-163/13, da se onemogući tuženika u ostvarivanju svojih zakonitih, legitimnih prava.

Također nije prijeporno da nema roka, dakle, rok za isticanje ništetnosti nije propisan.

Međutim posebno se navodi da je ugovorom o darovanju od 27. siječnja 2014. godine, u čl. 4. St. 2. navedeno da se „na teret 63/192 dijela prava vlasništva nekretnine u korist darovateljice ustanovljuju pravo doživotnog plodouživanja ".

Isto tako u čl. 5. St. 2. kaže se „Nakon Što obdarena upiše uknjižbu prava vlasništva za 63/192 dijela, suglasna je s tim da darovateljica glasom ovog ugovora bez njenog daljnjeg učešće ili privole u zemljišnoj knjizi za KO S. na teret 63/192

nekretnine iz čl. 1. ovog ugovora, upiše uknjižbu prava doživotnog plodouživanja na svoje ime". Dakle ovdje nije izvršena prava predaja nekretnine u vlasništvo daroprimatelja.

Stoga, razloga navedenih pod točkom 4. i 5. činjeničnih navoda ove tužbe, a sve imajući u vidu i stav sudske prakse i baš Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-891/2006, zatim, Županijski sud Split Gžst-251/2015, te čitav niz drugih odluka Županijskih sudova i Ustavnog suda jasno kaže:

Sukladne odredbi čl. 53. Zakona o javnom bilježništvu koji se kao lex specialis primjenjuje za pravnu valjanost ovog pravnog posla, propisano je da je javnobilježnički akt potreban, osobito, za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca.

Sukladno odredbi čl. 10. st. 1. ZV-a propisano je da je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari njezin je posjednik.

Nedostatak zakonom propisane forme, kao što je to u konkretnom slučaju riječ, mogla je nadomjestiti samo predaja stvari u neposredan posjed daroprimatelju, a ne i uknjižba u zemljišne knjige.

Radi svega navedenog traži se od suda da nakon provedenog postupka bude donijeta sljedeća

PRESUDA

1. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke ugovor o darovanju sklopljen između tužene ad/2 kao darovateljice i tužene ad/1 kao daroprimateljice, u odnosu na čest. zem. 8173/1 koja je upisana u ZU 17979 KO S.

i to za 63/192 dijela prava vlasništva.

2. Dužni su tuženi u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja naknaditi tužitelju parnični trošak, ali samo ako se bude protivio ovoj tužbi.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi slijedeće:

"Poriču se svi navodi iz tužbe i tužbenog zahtjeva kao potpuno pravno neutemeljeni i neosnovani s prijedlogom da se tužba i tužbeni zahtjev odbaci, odnosno odbije, a sve poradi niže navedenih razloga.

Jedina točna činjenica iz predmetne tužbe je to da su tužene i to tužena ad.) 2 kao darovateljica i tužena ad.) 1 kao obdarenica sklopile ugovor o darovanju a predmet kojeg ugovora je bila nekretnina označena kao čest.zem 817371 ZU 17979 KO S. i to za 63/192 idealna dijela.

Svi ostali navodi iz tužbe su proizvoljni, pravno neutemeljeni, te se predmetna tužba ukazuje kao čista šikana, kod neprijeporne činjenice da je tužitelj već više godina u posjedu predmetnog poslovnog prostora, ali nije isplatio kupoprodajnu cijenu od 200.000,00 EURA, a što je predmet drugih parničnih postupaka kod toga suda.

Pozivanje tužitelja na odredbu Čl. 322 st. 1 ZOO-a/05 odnosno da bi predmetni darovni ugovor bio ništetan je čista konstrukcija usmjerena na odugovlačenje postupka P-11295/15, jer tužitelj za sebe zadržava cjelokupnu kupoprodajnu cijenu iako mu je tužena ad.1) ponudila brisovno očitovanje glede navedene nekretnine, uz istodobnu isplatu iznosa od 200.000,00 EURA, a što je isti u više navrata odbio.

Prema tome predmetni spor je moguće riješiti odmah na način da tužitelj isplati kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu, a tužena ad 1 će istom ispusti brisovno očitovanje temeljem kojeg će isti postati isključivi vlasnik rečene nekretnine. Dakle pozivanje na ništetnost nije potkrijepljeno nikakvim dokazima, a pozivanje na načelo savjesnosti i poštenja bi se u konkretnom slučaju odnosilo na tužitelja, a ne na tužene. Tvrdnja da nije došlo do prave predaje stvari je apsolutno netočna jer je darovateljica odmah po potpisu ugovora uvela obdarenicu u posjed darovane nekretnine, a to što je u korist darovateljice upisano pravo doživotnog plodouživanja je čista dispozicija ugovornih stranaka.

Uostalom kada tužitelj isplati kupoprodajnu cijenu osim brisovne izjave tužene ad.1), tužena ad.2) će dati i izjavu kojom će se u zemljišnim knjigama suda brisati zabilježba prava doživotnog plodouživanja. Kod neprijeporne činjenice da je predmetni darovni ugovor proveden u zemljišnim knjigama, te da su tužene živjele u obiteljskoj zajednici, bjelodano je da navedeni ugovor proizvodi pravne učinke.

Stoga se ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja s prijedlogom da se tužba odbaci odnosno odbije.

Podneskom od 30. ožujka 2021. godine punomoćnik tužitelja navodi postavlja tužbeni zahtjev pod točkom 2 koji glasi:

"Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalo provedbom uknjižbe na temelju Ugovora o darovanju nekretnina označenih kao čest. zem. 8173/1 ZU 17979 KO S. i to za idealni dio 63/192 prava vlasništva a koji ugovor je ovjeren u potpisu kod B. K., javne bilježnice u S., dana 27.1.2014. godine pod br. OV-

221114 i uspostavljanje zemljišnoknjižnog stanja kako je prethodilo provedbi te uknjižbe na način da se suvlasništvo idealni dio od 63/192 čest. zem. 8173/1 koja je upisana u ZU 17979 KO S.. briše sa imena tužene i upiše na ime tužitelja, a podredno na ime tužene ad/2".

Točka 2. ranije tužbenog zahtjeva sada postaje točkom 3.

U dokaznom postupku sud je pregledao zk izvadak ZU 17979 KO S. od

16.4.2020 godine i od 23.2.2020 godine, ugovor o darovanju nekretnine od 27.1.2014 godine, dopis od 15.9.2020 godine, potvrdu o primitku od 15.9.2020 godine, presude VSRH od 4.3.2020 godine i od 30.8.2017 godine, presude ŽS u D. od 14.11.2018 godine, rješenja o ovrsi broj Ovr-87/2018, prijedloga za ovrhu zaprimljenog dana 2.2.2018 godine, zaključka ovog suda od 28.5.2018 godine, tužbe od 21.12.2017 godine, tužbe zaprimljene dana 2.5.2019 godine, te ugovora o prodaji nekretnine od 7.6.2005 godine, ugovora o prodaji nekretnine od 6.10.2017 godine, dodatak ugovora od 2.3.2020 godine, ugovora o kupoprodaji od 19.2.2014 godine, priznanica od 3.5.2019 godine, odluke USRH od 2.12.2009 godine, zatražit će se na uvid spisi ovog suda P-11295/2015, Po-163/2013, broj Z-10281/05, Z- 36411/17, Z-430/12, Ovr-77/18, P-6214/17, P-1919/19, PS-23/21, P-3490/20, te saslušao tužitelja i tuženika pod 1 i 2 kao parnične stranke.

Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke ugovor o darovanju sklopljen između tužene ad/2 kao darovateljice i tužene ad/1 kao daroprimateljice, u odnosu na čest. zem. 8173/1 koja je upisana u ZU 17979 KO S. i to za 63/192 dijela prava vlasništva te da se naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalo provedbom uknjižbe na temelju Ugovora o darovanju predmetne nekretnine.

Pregledom Ugovora o darovanju nekretnine sud je utvrdio da su dana 27. Siječnja 2014. Godine tužena pod 2 L. T. P. i tužena pod 1 J.

M. zaključile Ugovor o darovanju kojim je darovateljica tužena pod 2 L.

T. P. darovala svojoj kćeri tuženoj pod 1 L. M. nekretnine

opisane kao čestica zemlje 8173/1, zgrada i dvor, koji su upisani u Z.U. 17979 K.O. S. i to za 63/192 dijela prava vlasništva.

Pregledom spisa ovog suda broj Z–36411/17 sud je utvrdio da spisu prileži pravomoćna i ovršna presuda ovog suda broj Po 163/13 od 9. Rujna 2015. Godine u kojoj se navodi da je tužena pod 1 L. T. P. dužna u roku od 15 dana

zaključiti sa tužiteljem N. D. ugovor o prodaji nekretnine označene

kao cca 1/16 dijela zgrade označene kao čestica zemlje 8173/1 Z.U.4439 K.O. S. u naravi veliki salon cca 38,60 m² s pripadajućom terasom – balkonom koji se nalazi na južnoj strani visokog prizemlja.

Iz citiranog je vidljivo da je u ovom predmetu tužena pod 2 L. T.

P. za vrijeme dok se vodio sudski spor o predmetnoj nekretnini između nje i ovdje tužitelja N. D. darovala spornu nekretninu svojoj kćeri ovdje

tuženoj pod 1 L. M..

U tom sporu koji se vodio kod ovog suda pod brojem Po-163/13 tužena L. T. P. je izgubila parnicu pa joj je naloženo da sa N.

P. broj: Ref 29 P : P-1187/2020-31

D. zaključi ugovor o prodaji dijela predmetne nekretnine označene kao čestica zemlje 8173/1, zgrada i dvor, Z.U. 17979 K.O. S..

Slijedom navedenog sud zaključuje da je tužena pod 2 L. T. P.

sa svojom kćerkom tuženom pod 1 J. M. zaključila sporni ugovor o

darovanju dana 27. Siječnja 2014. Godine iz osnovne pobude da izbjegne traženja tužitelja N. D. u predmetu koji se vodio kod ovog suda pod posl. Br. Po 163/13 da zaključe ugovor o prodaji sporne nekretnine.

Ovaj zaključak suda potvrđuje i činjenica da je u istom predmetu N.

D. tražio od suda da poništi predugovor o prodaji sporne nekretnine sklopljen

u S. dana 7. Lipnja 2005. Godine između L. T. P. i J. B. i

u tome uspio.

Prigovor tužitelja da bi predmetni ugovor o darovanju bio ništetan iz razloga da J. M. nije ušla u posjed predmetne nekretnine sud smatra neosnovanim.

Naime, iz iskaza tužene pod 1 i pod 2, kojim iskazima sud poklanja vjeru jer su logični i životni, sud je utvrdio da su stranke u vrijeme darovanja živjele u zajedničkom domaćinstvu i da je tužena pod 1 dio sporne nekretnine zvane S.

koristila kao spavaću sobu.

Za ovaj predmet po ocjeni ovog suda nije od značaja da li je tužitelj isplatio tuženoj pod 2 L. T. P. kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu jer

ovaj sud svoju odluku temelji na pravomoćnoj i izvršnoj presudi ovog suda poslovni broj Po 163/13 od 9. Rujna 2015. Godine. U toj presudi stranke su obvezane zaključiti ugovor o prodaji, međutim, ukoliko jedna od stranaka ne izvrši svoju činidbu druga strana može tražiti prisilno izvršenje presude.

Budući je po ocjeni ovog suda Ugovor o darovanju nekretnine od 27. Siječnja 2014. godine ništetan i ne proizvodi pravne učinke trebalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 2 kako je to navedeno u izreci.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Tužitelju je sukladno važećoj odvjetničkoj Tarifi, VPS i popisanom trošku trebalo obistiniti trošak sastava tužbe 2.500,00 kuna, sastava 3 podneska svaki po 2.500,00

kuna, za zastupanje na 4 ročišta po 2.500,00 kuna, ukupno 20.000,00 kuna.

Utvrđenom iznosu je trebalo pridodati 25% PDV-a u iznosu od 5.000,00 kuna, te trošak pristojbe tužbe i presude od po 1.360,00 kuna, ukupno 27.720,00 kuna.

U Splitu, 22. studenog 2022.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana

od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.