Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 71 Gž R-1282/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik F. B., odvjetnik u Z., protiv I. tuženika H. – P. p. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. P., zaposlenica prema Su-150/2015 i II. tuženika H. – C. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa D. R., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi I. tuženika, protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1881/2017-58 od 2. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I. tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1881/2017-58 od 2. ožujka 2021. u dijelu pod točkom I. izreke kojom je naloženo I. tuženiku da sa II. tuženikom soldarno isplati na ime neisplaćenih plaća iznos od 330.624,69 kn sa zateznim kamatama te u dijelu pod točkom III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je I. i II. tuženiku solidarno isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih plaća iznos od 330.624,69 kn sa zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci te presude (točka I. izreke). Nadalje, tom presudom odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim potražuje isplatu naknade za prijevoz u iznosu od 19.800,00 kn i dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom dosuđenom bruto iznosu (točka II. izreke) te je naloženo I. i II. tuženiku da tužitelju solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 52.625,00 kn sa zateznim kamatama pobliže navedenom u iz reci te presude (točka III. izreke).

2. Protiv te presude u dijelu pod točkom I. izreke kojom je naloženo I. tuženiku da sa II. tuženikom solidarno isplati na ime neisplaćenih plaća iznos od 330.624,69 kn sa zateznim kamatama te u dijelu pod točkom III. izreke žali se I. tuženik iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog drugostupanjski sud

stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da

usvoji žalbu i preinači pobijenu presudu u smislu žalbenih navoda na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na I. tuženika, podredno da presudu ukine u pobijanom dijelu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbe I. tuženika. Potražuje trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba I. tuženika je neosnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14.i 70/19- dalje u tekstu: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

6. Nadalje, prema motrištu ovoga suda, prvostupanjski postupak je proveden i pobijana presuda sastavljena u skladu s odredbama ZPP, a pogotovo nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP time što nije izvršen uvid u podnesak II. tuženika od 14. listopada 2013. (list 125 spisa), jer je i neodlučno što iz istog proizlazi da je II. tuženik preuzeo skladište nakon prestanka pravnog prednika tuženika. Navedeno stoga što iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud dao jasne razloge upravo obrazlažući da je provedenim dokazima u dovoljnoj mjeri razjasnio sve relevantne činjenice i okolnosti u kojima su se odvijale pojedine radnje da bi sud sa sigurnošću donio odluku o tužbenom zahtjevu. Za svoju odluku sud je naveo jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa utoliko nije osnovan istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire žalba. Pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka pobijane presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenih plaća za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom I. i II. tuženika, odnosno njihova prednika, a budući da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju od strane I. i II. tuženika (odnosno njihovog prednika) utvrđena nedopuštenom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4651/12-56 od 12. prosinca 2013., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž R-43/2014-4 od 14. ožujka 2017., a revizija tuženika odbijena je kao neosnovana presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revr-837/17 od 22. rujna 2020.

8. Polazeći od utvrđenja da je pravomoćnom i ovršnom presudom Županijskog suda utvrđeno da je Odluka I. i II. tuženika (odnosno njihovog prednika) o izvanrednom otkazu tužitelju nedopuštena, sud prvoga stupnja utvrdio je da tužitelj ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom I. i II. tuženika, odnosno njihova prednika, koji je donio nedopuštenu Odluku o otkazu tužitelju te da su naknadu plaće I. i II. tuženici dužni solidarno isplatiti tužitelju te je odbio prigovor promašene pasivne legitimacije, kao neosnovan.

9. U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi I. tuženika sporna je pasivna legitimacija, odnosno je li I. tuženik u obvezi solidarno s II. tuženikom isplatiti plaću tužitelju zbog donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od strane prednika I. i II. tuženika, a koja je utvrđena nedopuštenom.

10. U odnosu na žalbeni navod I. tuženika da je presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-43/14-4 od 14. ožujka 2017., kojom je pravomoćno završen postupka koji se između istih stranka vodio pod poslovnim brojem Pr- 4651/12, utvrđeno da je upravo II. tuženik preuzeo predmetno skladište nakon prestanka pravnog prednika tuženika te da je istom naloženo vratiti tužitelja na rad i u radni osnos sa svim pripadajućim pravima i obvezama, kao i činjenica da su se sve isprave i dokumentacija relevantna za financijsko vještačenje nalazila upravo kod II. tuženika, pa da slijedom navedenoga I. tuženik ne bi bio u obvezi solidarno s II. tuženikom isplatiti tužitelju neisplaćene plaće zbog utvrđenja nedopuštenosti Odluke tuženika kojom mu je izvanredno otkaz Ugovor o radu, valja odgovoriti slijedeće.

10.1. Iz Ugovora o podjeli i preuzimanju društva H. V. v. d.o.o. od 6. srpnja 2012., odnosno njegovih uvodnih odredbi proizlazi da su I. i II. tuženici preuzimatelji društva H. V. v. d.o.o., odnosno sveopći pravni slijednici društva H. V. v. d.o.o. i da kao solidarni dužnici odgovaraju za obveze društva H. V. v. d.o.o. (list 117-124 spisa).

10.2. Budući da iz čl. 4. Ugovora proizlazi da se svi sudski sporovi u trenutku sklapanja Ugovora prenose na stranu društva preuzimatelja te da su društva preuzimatelji upravo I. i II. tuženici koji su pravni slijednici društva H. V. v. d.o.o., I. tuženik je u obvezi solidarno isplatiti neisplaćene plaće zajedno s II. tuženikom tužitelju. Naime, I. tuženik kao solidarni dužnik zajedno s II. tuženikom odgovara za obveze društva H. V. v. d.o.o.

11. Slijedom navedenoga, žalbeni navod da je skladište u kojem je tužitelj radio prije otkaza preneseno na II. tuženika, da je II. tuženik morao vratiti tužitelja na rad, a da to faktički nije mogao I. tuženik, a da je to po pravomoćoj presudi i učinio II. tuženik, nisu odlučni glede obveze isplate neisplaćenih plaća tužitelju.

12. Odredbom čl. 87. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/2009, 61/2011 i 73/2013, - dalje: ZR/09) i čl. 95. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/2014 i 127/2017, - dalje: ZR/2014) propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

13. Slijedom svega navedenoga, neosnovan je žalbeni prigovor promašene pasivne legitimacije, sporan i tijekom prvostupanjkog postupka, jer su, kako je to gore obrazloženo, I. i II. tuženici solidarno odgovorni za isplatu naknade plaće tužitelju, pa žalbene navode I. tuženika koji nisu od odlučnog značaja ovaj sud nije ocijenio (članak 375. stavak 1. ZPP-a).

14. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo.

15. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tužitelja (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) te imajući u vidu uspjeh stranaka u parničnom postupku (čl. 154. st. 5. ZPP).

16. Odluka o kamatama na parnični trošak pravilno se temelji na odredbi čl. 30. st. 2 Ovršnog zakona („Narodne Novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; u daljnjem tekstu: OZ), a odluka o visini kamatne stope na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/ 21- dalje: ZOO/05).

17. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovi čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu I. tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima.

18. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku, a slijedom toga niti taj trošak nisu bili potrebni (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 22. studeni 2022.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl-Tomašević, v.r.