REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

K-113/2019

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu pojedincu Boni Gamulin Frleta uz sudjelovanje zapisničarke Dijane Cvitković, u kaznenom postupku protiv optuženika I. Š., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2., u svezi stavka 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-1437/2018, nakon održane i zaključene javne rasprave 16. studenog 2022., u prisutnosti optuženika i zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Splitu Karmen Brkić, 22. studenog 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik: I. Š., OIB:… sin pok. A. i

A. rođene B., rođen… u S., s prebivalištem u

S., sa završenom osnovnom školom, razveden, otac troje maloljetne djece, državljanin Republike Hrvatske, zaposlen u B. c. , s mjesečnim primanjima cca 5.000,00 kuna, osuđivan presudom Općinskog suda u Splitu broj K-233/2015 od 19. listopada 2017., pravomoćna 27. studenoga 2017. zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci uvjetno na 2 godine, te presudom broj KZD-157/18 od 31. siječnja 2019., pravomoćna 5. veljače 2020. zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11., nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11., prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11., povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11. djelomičnu uvjetnu osudu, bezuvjetna kazna zatvora 10 mjeseci, uvjetna zatvor jedna godina na 5 godina,

k r i v  j e

I. što je dana 27. srpnja 2018. u jutarnjim satima u S., nazvao na službeni telefon u S. i to Centar za socijalnu skrb S., Podružnica S., a sve s ciljem da kod svoje bivše izvanbračne supruge K. O. izazove osjećaj straha za njezin život, te psihologinji centra H. M. na telefon vikao kako je jučer rekao socijalnoj radnici a da ponavlja i danas njoj da će K. O. dobiti metak u čelo, što je Centar za socijalnu skrb S., Podružnica S. službeno prijavio policiji, policija obavijestila K. O. te je takvo njegovo postupanje kod K. O. izazvalo osjećaj straha za njezin život,

II. dakle, drugom ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

III. čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnja, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. u svezi stavkom 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., dalje: KZ/11).

IV.

Stoga se optuženi I. Š. na temelju članka 139. stavka 2., u svezi stavka 4. KZ/11.

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedna) godina,

te mu se, na temelju članka 56. KZ/11., izriče

UVJETNA OSUDA

time da se kazna zatvora 1 (jedne) godine na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11.,121/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08) nalaže se optuženiku I. Š. u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude, podmiriti paušalne troškove ovog kaznenog postupka u iznosu od 1.500,00 (tisuću i petsto) kuna / 199,08 (sto devedeset devet eura i osam centi) €[1] .

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je 7. studenog 2018. optužnicu pod brojem K-DO-1437/2018 protiv optuženika I. Š., a zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnja, opisanog i kažnjivog po članku 139. stavak 2., u svezi s stavkom 4. KZ/11.

2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužnice optuženik I. Š. naveo je da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela za koje se tereti.

3. U dokaznom postupku suglasnošću stranaka pregledano je i pročitano: zapisnik Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO- 1437/2018 o ispitivanju svjedoka H. M. dana 21. rujna 2018. (list 11-12), nalog Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-1437/2018 i IR-DO 580/2018 od 21. rujna 2018. (list 16-17), nalog Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-1437/2018 i IR-DO 580/2018 od 2. listopada 2018. (list 21-22), zapisnik PUZ, Policijske postaje

S. br. 511-19-35/8-61-77/18 od 12. listopada 2018. o ispitivanju svjedoka K. O. (list 24-25).

4. Stranke nisu imale prijedloga za nadopunu ovako provedenog dokaznog postupka, pa je na kraju dokaznog postupka pročitan novo pribavljeni izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženika od 16. studenog 2022., te je na kraju ispitan optuženik. 5. Optuženik u svojoj obrani naveo je da je istina da je 27. srpnja 2018. nazvao na službeni telefon Centra za socijalnu skrb S., Podružnice S. jer je bio ljut što mu bivša supruga K. O. nije htjela dati da vidi djecu, pa je stoga vikao na psihologinju centra H. M. i kazao joj da je rekao socijalnoj radnici, a što ponavlja i danas da će K. O. dobiti metak u čelo. Međutim, on ovo da nije izrekao kao prijetnju niti sam s ovim mislio ikoga zastrašiti kao niti navedeno izvršiti. Ovo je kazao samo iz ljutnje jer nije mogao vidjeti djecu. Kazao je da je kažnjen presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, te je izdržao kaznu zatvora od 10 mjeseci. Kako se presuda Općinskog kaznenog suda u Zgrebu po kojoj je odslužio 10 mjeseci zatvora, te godinu dana uvjetno na 5 godina odnosila na njegovu djecu i bivšu suprugu K. O. kao oštećenike.

6. Pročitan je i pregledan Zapisnik PUSD, PP S. br. 511-12-32-03-782/018 do 18. listopada 2018. o ispitivanju okrivljenika

I. Š. zajedno sa snimkom (list 27-30 i 32), iz čega je razvidno da je prilikom prvog ispitivanja iskazivao kao i pred sudom.

7. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze, i to kako svaki dokaz pojedinačno, te u svezi s ostalim dokazima, kao i u svezi s obranom optuženika, na temelju takve ocjene utvrđeno je da je optuženi I. Š. počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2., a u svezi s stavkom 4. KZ/11, upravo na način opisan u izreci.

8. Imajući na umu činjenični opis djela i iskaz optuženika, nije sporno da je optuženik predmetne prigode nazvao na službeni telefon Centar za socijalnu skrb S., Podružnica S., te psihologinji centra H. M. na telefon vikao kako je jučer rekao socijalnoj radnici a da ponavlja i danas njoj da će K. O. dobiti metak u čelo.

9. U postupku je sporno, je li predmetne prigode optuženik postupao s ciljem da kod svoje bivše izvanbračne supruge K. O. izazove osjećaj straha za njezin život, sporno je je li izrečenim počinio kazneno djelo prijetnje.

10. Svjedokinja H. M. u svom iskazu u bitnom je iskazala da ju je predmetne prigode nazvao kao psihologinju Centra I. Š., kojeg je prepoznala po glasu kao I. Š., a koji se tako i predstavio. Rekao je da zove jer da se protiv njega i njegove majke na sudu u Z. vodi kazneni postupak i to zato jer ga je K. O., žena s kojom ima troje malodobne djece prijavila da tuče njihovu djecu. Tada da joj je rekao glasom koji je bio jak, vikao je da je jučer rekao socijalnoj radnici, a da danas govori i njoj da će K. O. dobiti metak u čelo. Zatim da je vikao kako će se odreći svoje djece koje ima s K. O.. Njoj osobno da nije prijetio. Ona da je postupila nadalje po protokolu Centra.

11. Žrtva K. O. u svom iskazu navela je da je s I. Š. 2007. godine započela ljubavnu vezu, te da su dobili troje zajedničke djece, ali da se nisu vjenčali. Od 2009. godine da se optuženik jako promijenio te da je postao agresivan prema njoj, da ju je često tukao kao i djecu, a da je ona njegove ispade prijavljivala policiji. 2012. da je pod policijskom pratnjom završila u sigurnoj kući jer ju je te prigode optuženik istukao, te joj prijetio, a kao i puno puta do tada. Ovaj događaj da je bio i prekid njihovog zajedničkog života. Kazala je da je po izlasku iz sigurne kuće optuženik viđao djecu, te bio uglavnom miran sve do isteka uvjetne osude 2014. godine kada je opet počeo nju i djecu maltretirati i zvati iz raznih brojeva i dolaziti navečer na adresu i lupati po vratima, a što je sve prijavljivala policiji. Nakon čega da se preselila u Z. gdje isti doznao njenu adresu nastavio s prijetnjama i maltretiranjem. Navela je da je čak zaprijetio telefonski ako nekog drugog nađe umjesto njega za zajednički život da će upucati nju i djecu i tu osobu. Kazala je da se potom ponovno preselila u P., ali da ju je i tamo pronašao i nastavio prijetiti, te dolaziti na adresu dok se 2016. preselila u S., te u dva navrata mijenjala adresu, međutim da bi optuženik svaki puta opet dolazio u S., kucao na vrata stalno zvao na mobitel i prijetio. Kako su i nadalje imali zajedničko skrbništvo nad djecom da je znao uzimati djecu za vikende, praznike te da ih je vodio na svoju adresu kod S.. Kako su se djeca vraćala s modricama i to sve troje da je bila jako zabrinuta za djecu te da ga je prijavila za nasilje nad njihovom djecom također da je prijavila i njegovu majku A. Š. jer su joj djeca rekla da ih je znala i baka udarati. A zbog čijeg da se vodi postupak na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu. Nadalje, kako optuženik s obzirom na nastalu situaciju otkad traje navedeni postupak pred općinskim kaznenim sudom u Zagrebu nije viđao djecu, niti je nju zvao i uznemiravao jednostavno se umirio otkad traje postupak. Navela je prilikom ispitivanja pred policijskim istražiteljem PUZ da prvi put čuje za izrečenu prijetnju djelatnici Centra za socijalnu skrb, Podružnica S. te čuvši navedenu prijetnju da osjeća veliki strah za svoj život i život svoje djece. Prijetnja koju je isti uputio da će dobiti metak u čelo da kod nje izaziva ogroman strah i strepnju. Čuvši za ovu novu prijetnju, a obzirom da je I. zna gdje žive u S. da ju isto čini jako nesigurnom, te u njoj izaziva veliku bojazan da se ne bi nešto desilo. Napomenula je kako ne želi smještaj u sigurnu kuću, ali ipak želi neki oblik zaštite od strane policije te će u slučaju bilo čega odmah zvati policiju, jer je I. u stanju napraviti svašta pa tako i ispuniti svoje prijetnje, dok navodi da su joj djeca i tako strašno istraumatizirana sa svime što se događalo do sada.

12. Iskaze svjedokinja H. M. i K. O. sud je prihvatio kao uvjerljive,

vjerodostojne. Naime, ove svjedokinje iskazuju jasno i detaljno, te su dosljedni u opisu događaja. Stoga takvi određeni i potpuni iskazi su sudu logični i lišeni skrivenih motiva. Sam iskaz svjedokinje H. M. koja opisuje inkriminirani događaj je u podudaran s obranom optuženika i njegovim opisom inkriminiranog događaja.

13. Iskaz optuženika da je kritične prigode kazao djelatnici Centra da je rekao socijalnoj radnici, a što ponavlja i danas da će K. O. dobiti metak u čelo, međutim, da ovo nije izrekao kao prijetnju niti sam s ovim mislio ikoga zastrašiti kao niti navedeno izvršiti, odnosno da nije počinio kazneno djelo prijetnje, iako u suštini priznaje utuženi tijek događaja, po ocjeni suda usmjeren je na umanjivanja, odnosno izbjegavanje kaznene odgovornosti optuženika, te je isto u suprotnosti s iskazom svjedokinje H. M. i rezultatima dokaznog postupka.

14. Sud je zaključio da je optuženik doista, 27. srpnja 2018. u jutarnjim satima u S., nazvao na službeni telefon u S. i to Centar za socijalnu skrb S., Podružnica S., psihologinji centra H. M. na telefon vikao kako je jučer rekao socijalnoj radnici a da ponavlja i danas njoj da će K. O. dobiti metak u čelo, dakle doista izrekao riječi koje mu se stavljaju na teret.

15. Za postojanje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. od odlučnog značaja je je li upućena ozbiljna prijetnja drugoj osobi, da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti ili teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak. Dakle, u zakonskom opisu kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 nabrojani su svi modaliteti ozbiljnih prijetnji koji su sami po sebi takvi da ukazuju da namjera počinitelja ne može ni biti usmjerena na što drugo, osim na zastrašivanje osobe kojoj se u izgled stavlja neko od opisanih zala.

16. Djelo je ostvareno kad radnje počinitelja u objektivnom smislu predstavljaju naročito ozbiljnu prijetnju bez obzira na to kakav učinak prouzročile kod osobe kojoj su upućene. Stoga ozbiljnost prijetnje se ne prosuđuje samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja.

17. Sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik izrekao riječi za koje se tereti, a koje je uputio prema bliskoj osobi bivšoj izvanbračnoj supruzi K. O..

18. Optuženik je bio odlučan u počinjenju kaznenog djela, te upućivanju prijetnje K. O., da će je ubiti, odnosno da će dobiti metak u čelo, a koje ozbiljne prijetnje je izgovorio psihologinji Centra na telefon, iz nesporno izgovorenih riječi proizlazi da je istu prijetnju izrekao i prethodno socijalnoj radnici, pa je razvidna odlučnost u takvom postupanju optuženika. Predmetne prigode govori jako, viče, postupa agresivno, a o čemu iskazuje svjedokinja H. M.. Iz povijesti odnosa između žrtve i optuženika, a o kojima svjedoči žrtva proizlazi da je agresivno ponašanje optuženika obrazac ponašanja i to upravo prema žrtvi, koje karakteriziraju prijetnje, nasilje, nametljivo ponašanje. Slijedom navedenog sud je zaključio da riječi koje izgovara optuženik u objektivnom smislu predstavljaju ozbiljnu prijetnju.

19. Doista je nebitno je li optuženik bio istinski spreman ostvariti ono čime prijeti, a isto tako i jesu li kod žrtve tako izrečene riječi izazvale osjećaj straha i ugroženosti. Međutim iz iskaza žrtve jasno je da su izgovorene riječi kod iste izazvale strah, nesigurnost, strepnju za njen život i život djece.

20. Što se tiče ozbiljnosti izrečene prijetnje, treba navesti da prijetnja, općenito, mora biti, s obzirom na okolnosti pod kojima je izrečena, objektivno prikladna da kod adresata izazove strah, a nije važno kako ju je potonji subjektivno doživio, niti je li je počinitelj zaista imao namjeru ostvariti. U konkretnom slučaju, kada se, dakle, optuženik obraća djelatnici Centra riječima navedenim u izreci, uz agresivan pristup i ton, k tome kad se uzmu u obzir okolnosti slučaja da je bio u tijeku kazneni postupak protiv optuženika, a u kojem postupku su oštećenici bili upravo žrtva i njena djeca, u kojem postupku je kasnije i pravomoćno osuđen, kad se uzme u obzir da je optuženik i ranije prijeti žrtvi, a o čemu žrtva svjedoči, sasvim jasno da je riječ o ozbiljnoj prijetnji.

21. Sud je prema optuženiku primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, Kazneni zakon objavljen u Narodnim novinama br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,i 101/17. u daljnjem tekstu KZ/11., a u skladu s odredbom članka 3. stavka 1. i 2. KZ/11., koji propis se u odnosu na kazneno djelo koje se optuženiku stavlja na teret kasnije mijenjao, i to u ZID KZ/11 N/N 126/19, tako da je kazneno djelo koje je počinio optuženik nakon navedenih izmjena pravno označeno kao kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 3, a kažnjivo po članku 139. stavak 3., te je u istim izmjenama propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, Kazneni zakon objavljen u Narodnim novinama br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. za počinjeno kazneno djelo propisuje kaznu zatvora do 3 godine, pa je isti primijenjen kao blaži za počinitelja.

22. U odnosu na oblik krivnje sud je utvrdio da je optuženik svjestan da je nazvao djelatnicu Centra i uputio riječi prijetnje svojoj izvanbračnoj supruzi, svjestan je što izgovara, svjestan svog postupanja. Optuženik želi takvim postupanjem ustrašiti žrtvu, izazvati kod iste strah za njezin život.

23. Sud je zaključio da je optuženik inkriminirane prigode upravo takvo postupanje htio kao takvo i poduzeo, na način kako je opisano u izreci.

24. Nadalje, optuženik je svjestan protupravnosti svog ponašanja, svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, jer svaki prosječan građanin zna da je ovakvo ponašanje prema drugome protupravno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

25. Tijekom postupka ubrojivost optuženika nije dovedena u pitanje.

26. Stoga je sud zaključio da je optuženik kriv za počinjenje kaznenog djela opisanog u izreci.

27. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, sud je u kao olakotne okolnosti na strani optuženika cijenio to što nakon izdržane zatvorske kazne po presudi broj KZD-157/18 od 31. siječnja 2019., pravomoćnoj 5. veljače 2020. je korigirao svoje ponašanje uskladivši ga s pozitivno pranim propisima, nakon izdržane kazne nema novih postupaka koji se vode, kao niti postupaka koji su pravomoćno presuđeni, a odnose se na period nakon izdržane kazne. Osim navedenog predmetni događaj je događaj iz vremena prije donošenja presude u predmetu broj KZD-157/18 i izdržavanja kazne. Isti se nakon izdržavanja kazne i zaposlio. Kao otegotnu okolnost na strani optuženika sud je cijenio njegovu dosadašnju osuđivanost zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci uvjetno na 2 godine, te presudom broj KZD- 157/18 od 31. siječnja 2019., pravomoćna 5. veljače 2020. zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11., nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11., prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11., povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11. djelomičnu uvjetnu osudu, bezuvjetna kazna zatvora 10 mjeseci, uvjetna zatvor jedna godina na 5 godina.

28. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, kao i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo (kazna zatvora od 3 godine), optuženik je na temelju članka 139. stavka 2., u svezi stavka 4. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, kako sud smatra da se svrha kažnjavanja u odnosu na optuženika ipak može postići i bez izvršenja kazne, optuženiku je prema članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda s tim da se navedena kazna zatvora neće izvršiti, ako on u roku od 3 godine, po pravomoćnosti ove presude, ne počini koje novo kazneno djelo. Sud očekuje da će takvom sankcijom utjecati prije svega na optuženika da ubuduće više ne čini kaznena djela, te tako izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, tako da svi uočavaju njegovu nedopuštenost odnosno njegovu zabranjenost, kao i utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

29. Odluka o troškovima postupka donijeta je uzimajući u obzir složenost, trajanje postupka, te imovinske prilike optuženika. Optuženik je uposlena osoba, stoga će moći podmiriti troškove postupka bez ugrožavanja osnovnih životnih potreba. Sud je na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6 ZKP/08 naložio optuženiku da podmiri paušalni trošak ovog kaznenog postupka u iznosu od 1.500,00 (tisuću i petsto) kuna / 199,08 (sto devedeset devet eura i osam centi) €.

Split, 22. studenoga 2022.

Sutkinja

Boni Gamulin Frleta, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- optuženiku

- Općinskom državnom odvjetništvu

- u spis