REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 134/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika G. K., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 31. prosinca 2021. broj K- 396/2020-60 i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 14. srpnja 2022. broj Kž- 66/2022-3, u sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika G. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 31. prosinca 2021. broj K-396/2020-60 i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 14. srpnja 2022. broj Kž-66/2022-3, osuđenik G. K. proglašen je krivim zbog produljenog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 52. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i pet mjeseci u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. srpnja 2020. do 29. siječnja 2021.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-19) osuđenik je na ime imovinskopravnog zahtjeva dužan isplatiti oštećeniku B. V. iznos od 800,00 kuna, a oštećenici M. M. B. iznos od 2.000,00 kuna u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

III Kr 134/2022-3

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08.-19, osuđenik je dužan platiti troškove vještačenja u iznosu od 3.300,00 kuna i trošak paušala u iznosu od 2.000,00 kuna u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pravovremeno je podnio osuđenik osobno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 2. ZKP/08.-19 jer da sud „zanemaruje radnju prepoznavanja koja je izvedena na nezakonit način“, zbog odbijanja njegovog dokaznog prijedloga za provođenjem vještačenja, kao i zbog toga što je drugostupanjski sud „paušalno razmatrao žalbeni tijek te potvrdio prvostupanjsku presudu samo na okolnostima moje prijašnje osuđivanosti koja nikako ne može biti od značaja u ovome odlučivanju“. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „da preispitate navedenu presudu te na zakonu donesete vjerodostojnu odluku“.

3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP/08.

4. Zahtjev nije osnovan.

4.1. Osuđenik u zahtjevu ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-19, međutim, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude se, sukladno odredbi članka 517. stavka 2. ZKP/08.-19, iz tog osnova ne može podnositi.

4.2. U odnosu na navode osuđenika da je dokazna radnja prepoznavanja provedena na nezakonit način, čime zapravo ukazuje na osnovu iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08.-19, treba reći da se pobijana presuda ne temelji na nezakonitom dokazu jer iz stanja spisa, osobito iz zapisnika o prepoznavanju, proizlazi da je dokazna radnja prepoznavanja provedena u skladu s odredbom članka 301. ZKP/08. pa je time i zakonita. Tvrdnja osuđenika da je u liniji za prepoznavanje bio i policijski službenik D. B. koji ga je i uhitio nije od utjecaja na zakonitost dokazne radnje prepoznavanja, već može biti od utjecaja na vjerodostojnost provedene dokazne radnje, a to je činjenično pitanje koje ne može biti predmet ovog izvanrednog pravnog lijeka.

4.3. Kada u zahtjevu polemizira sa sadržajem iskaza svjedokinje J. V. i razlozima zbog kojih smatra da je sud trebao prihvatiti njegov dokazni prijedlog za vještačenje motornog vozila, osuđenik zapravo polemizira s pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, a što, kao što je već rečeno, nije zakonski osnov za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

4.4. Također, nije osnovan zahtjev osuđenika ni u dijelu u kojem tvrdi da je drugostupanjski sud paušalno razmotrio njegovu žalbu jer iz sadržaja drugostupanjske presude jasno proizlazi da je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode osuđenika te ispitao prvostupanjsku presudu i u odnosu na povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

III Kr 134/2022-3

5. Slijedom iznijetoga trebalo je zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.).

Zagreb, 15. studenog 2022.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.