Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 15 Gž-3592/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Roberte Pandža, predsjednice vijeća Jadranke Travaš, sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. Z. iz B., Š., …, OIB: .., kojeg zastupa punomoćnik I. C., odvjetnik u Z. O. uredu N. C. G. i I. G. iz Š., protiv tuženika S. E. d.o.o. Z., …, OIB. …, kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u odvjetničkom društvu N. i partneri d.o.o. iz Z., …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2664/2021 od 26. kolovoza 2022., na sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2664/2021 od 26. kolovoza 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke proglasio nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava sa računa tužitelja temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika podnesenog F.-i dana 28. srpnja 2021. temeljem zadužnice ovjerene pred Javnim bilježnikom u Š. L. M. pod poslovnim brojem OV-487/09 od 23. siječnja 2009.

Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.345,72 kune.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP). Predlaže pobijano rješenje ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 7.812,50 kuna te pristojbe na žalbu u iznosu od 2.845,71 kunu.

2.1. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava navode žalbe i predlaže odbiti žalbu tuženika uz naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 3.125,00 kuna i pristojbe u iznosu od 1.422,86 kuna.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom prihvatio zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava sa računa tužitelja temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika podnesenog FINA-i na temelju zadužnice (ovjerene po Javnom bilježniku L. M. iz Š. 23. siječnja 2009. pod brojem OV-487/09). Takvu svoju odluku sud prvog stupnja temelji na činjenici da je osnovan prigovor zastare jer se radi o zadužnici koja je izdana 22. siječnja 2009., na kojoj je potpis ovjeren 23. siječnja 2009. te da tražbina iz zadužnice dospijeva odmah poslije njezina izdavanja, slijedom čega zaključuje da zastara prava iz takve zadužnice počinje teći prvog dana od dana dospijeća zadužnice, a to znači sljedećeg dana nakon njezinog izdavanja pa da je stoga potraživanje tuženika prema tužitelju u zastari jer je proteklo više od 5 godina od dospijeća predmetne zadužnice (24. siječnja 2009.), jer je tuženik zahtjev za izravnu naplatu F.-i temeljem iste zadužnice podnio 20. rujna 2015., dakle po proteku zastarnog roka određenog člankom 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO).

5. Međutim, ovakvo utvrđenje prvostupanjskog suda ne može prihvatiti i ovaj sud. 6. Iz provedenog postupka proizlazilo bi da se pred Općinskim sudom u Šibeniku vodi ovršni postupak pod poslovnim brojem OV-487/09 u kojem je ovrhovoditelj S. E. d.o.o (tuženik), dok je ovršenik H. Z. (tužitelj), a rješenjem Općinskog suda u Šibeniku od 12. studenog 2021., poslovni broj Ovr-534/2021 upućen je ovršenik pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava sa računa tužitelja temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika podnesenog F.-i na temelju zadužnice (ovjerene po Javnom bilježniku L. M. iz Š. 23. siječnja 2009. pod brojem OV-487/09), a iz razloga istog rješenja proizlazi da je ovršenik u prijedlogu za proglašenje ovrhe nedopuštenom, istaknuo prigovor zastare

Ovršnog

potraživanja odnosno žalbeni razlog iz članka 46. stavka 1. točke 11. zakona („Narodne novine“ broj: 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08., 139/10., dalje: OZ) a koji Zakon u konkretnom slučaju valja primijeniti jer je zadužnica je izdana prije 1. siječnja 2011.

7. Nadalje, sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio:

- da je tužitelj kao korisnik kredita sa prednikom tuženika S. generale-S. banka d.d. S. zaključio 22. siječnja 2009. ugovor o kreditu broj 40898/09 na iznos od 20.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate na 60 mjeseci,

- da je tužitelj kao korisnik kredita radi osiguranja naplate tražbine kreditora sačinio- izdao zadužnicu datiranu u Š. dana 22. siječnja 2009. na kojoj je ovjeren njegov potpis po Javnom bilježniku L. M. iz Š. 23. siječnja 2009. pod poslovnim brojem OV- 487/09, kojom je dao suglasnost da se na temelju te zadužnice radi naplate tražbine po navedenom ugovoru zaplijene svi njegovi računi i novčana sredstva isplate izravno vjerovniku S. G. – S. banci d.d. S.,

- da je temeljem ugovora o cesiji S010/2014 od 20. ožujka 2014. vjerovnik G.–S. banka d.d. S. prenio svoju tražbinu po navedenom kreditu na tuženika kao ovrhovoditelja S. E. d.o.o. Z. (ranije C. financijski servisi d.o.o. Z.) i o tome da je obaviješten tužitelj kao dužnik dopisom ranijeg vjerovnika dana 24. ožujka 2014.,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj zatražio putem F.-e prisilnu naplatu sada svoje tražbine u iznosu od 204.394,08 kuna (na ime glavnice 121.275,35 kuna i kamate 82.618,73 kune) dana 9. listopada 2015. aktiviranjem predmetne zadužnice kao osnove za plaćanje, koja je evidentirana u očevidniku redoslijeda naplate, te je i isknjižena 9. listopada 2018. sukladno članku 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18., dalje: ZPONS) (iznos isknjiženog duga je 205.597,81 kunu),

- da je 2. kolovoza 2021. tuženik kao ovrhovoditelj dostavio F.-i zahtjev za ponovnu aktivaciju predmetne zadužnice kao osnove za plaćanje koja je evidentirana u očevidnik redoslijeda naplate, a radi naplate sada tražbine u iznosu od 15.926,30 € na ime glavnice i 17.075,50 € na ime kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, te da po osnovi za plaćanje zaprimljenoj 9. listopada 2015. i zaprimljenoj 2. kolovoza 2021. nije bilo naplate.

8. Točno je da u konkretnom slučaju treba primijeniti zastarni rok od 5 godina, obzirom da prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela

Vrhovnog suda 19. studenog 2018. slijedi:

„Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ („Narodne novine“ broj 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnik a (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).“

9. Međutim prvostupanjski sud je nepravilno u pobijanoj presudi utvrdio da tražbina iz zadužnice ovjerene po Javnom bilježniku L. M. iz Š. 23. siječnja 2009. pod brojem OV-487/09, dospijeva odmah poslije njezina izdavanja, pa je tako nepravilno utvrdio i tijek zastare od 24. siječnja 2009.

10. U pogledu ocjene tijeka početak zastare treba reći da je tražbina iz zadužnice apstraktna i služi osiguranju druge tražbine, u ovom slučaju Ugovora o otplati kredita pa se rokovi ne računaju od dana izdavanja zadužnice. Ovršenik je tijekom razdoblja od sklapanja pravnog posla pa do 2014. godine izvršavao određene uplate pa kad bi se na zadužnicu primjenjivao kraći rok isti više ne bi mogao tražiti ovrhu odnosno zastara za zadužnicu bi počela teći prije nego što bi vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze od ovršenika (dospijeće tražbine).

11. Prema tome osnovano po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tuženik u žalbi ističe da je pogrešno sud prvog stupnja odredio početak tijeka zastare potraživanja tuženika odnosno ovrhovoditelja a to je datum izdavanja zadužnice, već je sa sigurnošću trebao utvrditi kada je dospjelo potraživanje ovrhovoditelja iz Ugovora o kreditu a koje je osigurano zadužnicom, što je propustio učiniti.

12. Stoga je zbog pogrešnog pravnog pristupa valjalo uvažiti žalbu tuženika i temeljem članka 370. ZPP ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

13. U nastavku postupku sud prvog stupnja će sa sigurnošću utvrditi dospijeće potraživanja tuženika po Ugovoru o kreditu koji je zaključen između stranaka a koja naplata je osigurana zadužnicom, a potom i je li zastara prekidana podnošenjem na naplatu te će nakon toga o tužbenom zahtjevu tužitelja donijeti odgovarajuću i zakonitu odluku.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 166. stavku 3. ZPP-a.

U Zagrebu 22. studenog 2022.

Predsjednica vijeća

Roberta Pandža