Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 72 Gž-2710/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Diane Preglej kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz Z., OIB:…, zastupan po punomoćniku R. B., odvjetniku, iz Z., protiv tuženika N. N. C. d.o.o. iz Z., OIB:…, zastupan po punomoćniku I. S. G., odvjetnici iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-777/2019-38 od 28. travnja 2022., dana 22. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-777/2019-38 od 28. travnja 2022. u dijelu pod točkom I izreke presude u kojem je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom za isplatom iznosa od 25.000,00 kn / 3.318,07 eura[1] i pripadajućom kamatom na taj iznos.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn- 777/2019-38 od 28. travnja 2022. u dijelu pod točkom I izreke presude u kojem je tužitelj odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 15.000,00kn/ 1.990,84 eura i pripadajućom kamatom na taj iznos te sudi:

"Nalaže se tuženiku N. N. C. d.o.o. iz Z., OIB:… da isplati tužitelju M. B. iz Z., OIB:…, iznos od 15.000,00 kn / 1.990,84 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. 10. 2018. g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

III Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn- 777/2019-38 od 28. travnja 2022. u dijelu pod točkom II izreke presude te sudi:

"Svaka stranka snosi svoj trošak ovog parničnog postupka."

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

1. I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik N. N. C. d.o.o. iz Z. dužan je platiti tužitelju M. B. iz Z. iznos od 40.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. 10. 2018. g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II Tužitelj je dužan nadoknaditi parnične troškove tuženiku u iznosu od 7.625,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2022. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava kao i u pogledu odluke o trošku parničnog postupka.

3. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti koja se ogleda u povredi časti, ugleda i dostojanstva uslijed objave spornih članaka u izdanju tjednika Nacional broj 1067 na stranici 18 i 19 pod naslovom "D. P. na putu od bliskosti do razlaza u manje od desetljeća" te istaknutim nadnaslovom "I B. I K. tijekom 2011. već su imali repove obavještajnog ponašanja i indicije o zloupotrebama privilegiranih informacija, a kad su preuzeli HDZ šaputalo se da stranku vode policijskim metodama".

6. Iz stanja spisa proizlazi da je među strankama sporno da li su objavljene informacije istinite, da li je objavljivanjem predmetnih informacija povrijeđeno dostojanstvo, ugled i čast tužitelja na način da mu je nanesena šteta, te dali postoji pravna osnova za isplatu pravične novčane naknade.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da se tužitelj obratio glavnom uredniku tuženika kao i nakladniku tuženika dana 19. listopada 2018. sa zahtjevom za ispravkom informacije objavljene u spornom članku od 2. listopada 2018. pa je stoga ispunjena pretpostavka iz čl. 22. st. 2. Zakona o medijima (Narodne novine broj 59/04, 84/11 i 81/13 – dalje: ZM) koja propisuje da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosne isprike kada nije ispravak moguć.

8. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sljedeće činjenice:

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je za sporni članak saznao iz press C. u Hrvatskom saboru te kada je predmetni članak pročitao koji ima veze s njim proizlazi da je on nekakva "špijunčina" te da se koristio nečasnim radnjama kada je radio za policiju te da je odgovoran za ubojstvo I. P.,

- da za ubojstvo I. P. nije znao niti je to bilo u djelokrugu njegovog rada, niti je mogao biti odgovoran za to, a što je glavni urednik N. vrlo dobro znao,

- navodi da također nije istinita tvrdnja da je sudjelovao u curenju informacija za detronizaciju T. K., te da ga se u navedenom članku u više navrata neistinito i zločesto stavlja u kontekst osobe koja radi nečasne radnje a najgore je što ga se stavlja u kontekst da je odgovoran za ubojstvo I. P.,

- da su mu ti navodi nanijeli duševne boli na način da je bio uznemiren, te je morao objašnjavati kolegama na poslu i kolegama u HDZ-u kao i članovima obitelji da li je to istina, da li je u tome sudjelovao i što se dogodilo a posebno ga je pogodilo to što je navedeno da je sudjelovao u nečasnim radnjama, te u pogledu stavljanja ga u kontekst ubojstva I. P. a što mu je stvaralo duševnu bol a često su ga prijatelji pitali kakva je njegova povezanost s ubojstvom I. P.,

- da je u to vrijeme radio u S. kao pomoćnik ravnatelja za protuobavještajnu zaštitu i unutarnji nadzor, time da o konkretnim poslovima ne može govoriti jer se radi o službenoj tajni, međutim nije se bavio operativnim radom u vezi prikupljanja podataka vezano za organizirani kriminal,

- da zbog osjećaja uznemirenosti nije posjetio liječnika odnosno psihologa već je uzimao samoinicijativno tablete za smirenje, te je redovno obavljao svoj posao,

- da glavni urednik N., B. J. u svom iskazu navodi da je predmetni članak koji je utužen u ovom postupku u "Nacionalu" od 2. listopada 2018. pisao on ili njegova kolegica O. G. H., ali je sigurno navedeni tekst on pregledao, revidirao i odobrio njegovu objavu,

- navodi da se u tekstu radilo o sintezi svega što su kolegica G. H. i on raspolagali godinama i pratili profesionalni i privatni put tužitelja,

- da je navedenom tekstu napisana geneza puta tužitelja i T. K., s time da je tekst napisan decentno i oprezno, te nema niti jednog pravnog aspekta niti jedne utužive tvrdnje te jedina konstatacija toga tipa je "šetanje atentatora prilikom ubojstva I. P.",

- da smatra da kada tužitelj tvrdi da vodstvo S. nema nikakvu suodgovornost za atentat na I. P. je licemjerno i bezobrazno, također teza da se S. ne bavi organiziranim kriminalom znači da je tužitelj "zalutao" u taj posao i to je bezobrazluk prve kategorije,

- navodi da u pogledu ostalog teksta spornog članka nema utuživog slova naročito nečega što bi tužitelju moglo prouzročiti duševne boli, ističe da se u tekstu ne može naći da se tužitelja naziva špijunčinom i to je netočno i to nije predmetni tekst,

- navodi da je tužitelj utužio "N." već u nizu postupaka, te paušalno navodi za što trpi duševne boli, a u svojem današnjem iskazu spominje jedan drugi tekst, a ne ono što je objavljeno u utuženom tekstu u ovom postupku,

- navodi da je ovaj sporni tekst cjelina s tekstom s podnaslovom "M. B. još 2011. kriminalcima i kurvama odavao informacije o političkim istragama", te je navedeni tekst tako i opremljen i postavljen te da se radi o drugom tekstu ovaj članak bi bio potpisan, a u "N." nema niti jednog nepotpisanog teksta, možda su samo nepotpisane inicijalne vijesti na početku tjednika koje su kraće,

- navodi da se ovdje ništa neće naći što korespondira sa naslovom teksta odnosno u iskazu tužitelja se to ne može naći, pa se tužitelj referira na duševne boli i papagajski ponavlja što je već ponavljao u nizu drugih postupaka,

- navodi da nakon ubojstva I. P. je upravo S. sudjelovala u donošenju odluke da mu se dodjeli cjelodnevna zaštita tijekom četiri godine koju on uopće nije tražio, te je išao jednom mjesečno na povjerljive razgovore, a ti razgovori su bili upravo o djelovanju organiziranog kriminala i to naročito onog koji rezultira stravičnim atentatom na I. P., a upravo je to ista služba u kojoj je radio tužitelj,

- navodi da prije pisanja navedenog teksta nije zvao tužitelja jer se ovdje radi o opisu njegovog političkog puta te o općepoznatim stvarima, a da su u pogledu nekih drugih tekstova gdje se pisalo o nekim drugim stvarima redovito zvali tužitelja a isti je u pravilu odbio odgovoriti na konkretna pitanja,

- navodi da kontekst "špijunski milje" je kolokvijalni žargon za konkretni posao u S. jer što su drugo nego špijuni,

- navodi da su tekstu informacije koje je dobio iz izvora koji su iz neposredne blizine tužitelja.

9. Prvostupanjski sud je na temelju gore navedenih utvrđenja pravilno utvrdio da iz dijelova teksta spornih članaka koje tužitelj naznačuje kao škodljive i uvredljive za njega, a koje tvrdnje ako nisu istinite jesu objektivno takove da se tužitelj za prosječnog čitatelja percipira kao osoba čije djelovanje je nemoralno, nezakonito i negativno te u kontekstu osobe koja je špijun sa negativnim djelovanjem u obavljanju posla i sklon je odavati službene dokumente.

10. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je tužitelj političar koji je u vrijeme objave spornog članka bio saborski zastupnik te istaknuti član Hrvatske demokratske zajednice pa je s obzirom na svoje političko djelovanje i dužnosti koje je obavljao bio poznat široj javnosti pa je stoga kao javna osoba prisutan u javnom prostoru a pored toga tužitelj je u vrijeme ubojstva I. P. 2008. g. bio u S. te obavljao poslove pomoćnika ravnatelja za protuobavještajnu zaštitu i unutarnji nadzor.

11. Nadalje prvostupanjski sud dovodi u vezu s jedne strane da je postojao interes javnosti za njegovu osobu a da novinarske slobode sadržavaju i mogućnost korištenja izraza kvalifikacija i vrijednosnih sudova kojima mogu povrijediti drugoga a da su novinarske slobode od presudnog značenja za demokratsko društvo jer sloboda tiska je način upoznavanja javnosti sa idejama i stajalištima političkih vođa, javnih osoba u oblikovanju mišljenja te da slobodu izražavanja od strane novinara i medija mora se omogućiti čak i kada informacije nisu ugodne, korisne i neškodljive što je propisano čl. 10. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-MU: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 – dalje: Konvencija), Ustavom RH i čl. 3. ZM.

12. Također pravilno se sud poziva na čl. 7. st. 1. ZM-a koji daje pravo svakoj osobi na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, dok je čl. 10. st. 2. Konvencije određeno da ostvarenje slobode mišljenja i slobode primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice obuhvaća i dužnost i odgovornost, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom koji su u demokratskom društvu nužni radi zaštite ugleda i prava drugih.

13. Međutim prvostupanjski sud je uzimajući u obzir sve okolnosti ovog konkretnog slučaja, pogrešno primijenio materijalno pravo smatrajući da nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete tužitelju u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 63/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) a na što osnovano ukazuje tužitelj u žalbenim navodima.

14. Naime ovdje treba prvenstveno naglasiti da prema odredbi čl. 21. st. 4. ZM-a nakladnik ne odgovara za naknadu štete ako je informacija utemeljena na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve mjere za provjeru njihove točnosti a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri a ista je proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri a što u ovom konkretnom slučaju tuženik nije dokazao. 15. Iz iskaza glavnog urednika proizlazi da isti prije pisanja spornog teksta nije zvao tužitelja obrazlažući da su to opće poznate stvari a pri tome glavni urednik sam navodi da nema niti jedne utužive tvrdnje osim dijela teksta u kojem se navodi "šetanje atentatora I. P. po Z." te iz iskaza glavnog urednika nadalje proizlazi da isti općenito govori o aktivnostima S., te da su to opće poznate stvari a da pri tome ne konkretizira temeljem kojih povjerljivih informacija dovodi ovdje tužitelja u kontekst njegove odgovornosti za ubojstvo I. P. i šetanje atentatora po Z. prije stravičnog atentata na I. P..

16. Točno je da je za tužitelja postojao interes javnosti za njegovu osobu te da za istog vrijede drugačija pravila u odnosu na druge osobe pa su stoga granice dopuštene kritike šire.

17. No upravo je zadaća novinara da prije nego što izraze stav o nekoj javnoj osobi i upute kritiku na njegov rad provjere istinitost informacije i kod objavljivanja informacije djeluju u dobroj vjeri a ovdje tuženik nije prije objave spornih članaka provjeravao informacije od tužitelja a sve ostalo što navodi kao provjeru točnosti informacija nisu konkretne u odnosu na samog tužitelja već općenite u odnosu na djelatnosti S..

18. Tužitelj osnovano tijekom prvostupanjskog postupka kao i u fazi žalbenog postupka ističe da se tužitelju spornim člancima insinuira da je odgovoran za ubojstvo I. P., da se koristio nečasnim radnjama kada je radio za policiju, da ima repove sumnjivog obavještajnog ponašanja kao i curenja informacija a što u svakom slučaju predstavlja negativan kontekst njegovog djelovanja a što ne predstavlja postupanje u dobroj vjeri jer su navodi iz spornog teksta po svom sadržaju i intonaciji klevetnički jer se sugerira da je tužitelj sumnjiva osoba a što stvara dojam negativne osobe što izaziva negativan dojam o ličnosti tužitelja a što direktno ugrožava njegov ugled, čast i dostojanstvo a da pri tome sporne informacije nisu na pouzdan način provjerene.

19. Nadalje prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a smatrajući da, iako su sporne informacije uvredljive i škodljive za tužitelja te ugrožavajuće za tužiteljev ugled, dostojanstvo i čast, iste nisu takve težine i intenziteta da bi bilo opravdano dosuđivanje naknade štete zbog povrede prava osobnosti te da tužitelj u ovom konkretnom slučaju nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu između dijelova tekstova spornog članka i eventualne štete za tužitelja smatrajući da su o tužitelju prije kao i poslije objave konkretnog članka koji je predmet ovog sudskog postupka bili objavljeni i drugi članci koji su škodljivi za tužitelja pa stoga da tužitelj nije dokazao da opisane tegobe (uznemirenost, upiti obitelji i prijatelja) nisu uzrokovani objavom baš ovog članka i spornih testova.

20. Međutim ovakav pravni zaključak prvostupanjskog suda ne može prihvatiti ovaj sud jer sud u svakom pojedinom predmetu treba utvrditi da li je došlo do povrede prava osobnosti koja direktno utječe na ugled, čast i dostojanstvo pa stoga to što je i zbog drugih članaka koji su bili ugrožavajući za tužitelja nastala povreda prava osobnosti nije od utjecaja u prosudbi suda da li je u konkretnom slučaju također ta povreda nastala koja opravdava naknadu neimovinske štete.

21. Dakle po mišljenju ovog suda, a uzimajući u obzir sve okolnosti ovog konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da povreda prava osobnosti koja je prouzročena dijelovima teksta spornih članaka a koja je kod tužitelja stvorila osjećaj uznemirenosti a što je utjecalo na njegove članove obitelji te upite obitelji i prijatelja nije neznatna pa stoga opravdava naknadu štete u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a u iznosu od 15.000,00 kn pa je stoga valjalo u tom dijelu preinačiti pobijanu presudu.

22. Prema odredbi čl.1100. st. 2. ZOO-a sud će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

23. U odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka ovaj sud smatra da kada se uzme u obzir kvantitativni i kvalitativni uspjeh stranaka u ovom sporu da je opravdano primijeniti odredbu čl. 154. st. 4. ZPP-a prema kojoj će svaka stranka snositi svoj trošak ovog parničnog postupka.

24. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

25. Kako je sud odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak ovog parničnog postupka, a što uključuje i trošak ovog žalbenog postupka koji je sastavni dio ovog parničnog postupka, to je ovaj sud odbio zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog žalbenog postupka.

26. Tuženiku nisi priznati troškovi odgovora na žalbu jer isti trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 22. studenog 2022.

Predsjednik vijeća:

Mr.sc. Iris Gović Penić, v.r.