Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 50. Gž-2590/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. B., P., OIB: …, zastupane po punomoćniku J. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. T. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. & partneri u Z., radi nedopustivosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-916/2021-8 od 24. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 22. studeni 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-916/2021-8 od 24. ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopustivosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave – Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 7. srpnja 2006. donesenog od javnih bilježnica I. H. Ž. i L. Š. – S. pod poslovnim brojem Ovrv-39630/06 i nedopustivosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava radi naplate tražbine po ovršnoj ispravi – Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 7. srpnja 2006. donesenog od javnih bilježnica I. H. Ž. i L. Š. – S. pod poslovnim brojem Ovrv-39630/06 po zahtjevu tuženika (točka I izreke) te je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka II izreke) dok je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen (točka III izreke).
2. Presudu pobija tužiteljica zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda te tuženom dosudi naknadu troškova postupka.
3. Žalba tužiteljice nije osnovana.
4. Među strankama tijekom postupka nisu bile sporne činjenice:
- da je ovdje tuženik u svojstvu ovrhovoditelja 26. lipnja 2011. pokrenuo pred javnim bilježnikom ovršni postupak protiv ovdje tužiteljice kao ovršenice radi naplate iznosa od 3.813,43 kn sa pripadajućim zateznim kamatama temeljem kojeg je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-39630/06 dana 07. srpnja 2006. koje je postalo pravomoćno i ovršno 19. rujna 2006.,
- da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj 18. ožujka 2011. prvi puta pokrenuo postupak izravne naplate temeljem navedenog rješenja o ovrsi koji zahtjev je kod FINA-e zaprimljen dana 24. ožujka 2011., da je postupak izravne naplate kod FINE po predmetnom rješenju trajao do 04. kolovoza 2018. kada je FINA temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala s izvršavanjem predmetnog rješenja te ga je isknjižila iz očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje,
- da je tuženik kao ovrhovoditelj ponovno, budući tražbina nije bila u cijelosti naplaćena, temeljem iste ovršne isprave, 25. listopada 2021. pokrenuo postupak izravne naplate kod FINE radi naplate tražbine od 10.621,93 kn, koji zahtjev je FINA zaprimila 26. listopada 2021.
- da predmetno potraživanje utvrđeno rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-39630/06 dana 07. srpnja 2006. zastarijeva u roku određenom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 u daljnjem tekstu: ZOO-a).
5. Sporno je bilo pravno pitanje, koje je sporno i u ovom žalbenom postupku, da li je u konkretnom slučaju došlo do zastarijevanja predmetne tražbine sukladno čl. 233. st. 1. ZOO odnosno da li je došlo do prekida zastare sukladno čl. 241. ZOO.
6. Pošavši od utvrđenja da je FINA prestala provoditi predmetno rješenje o ovrsi javnog bilježnika pozivom na čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, da tužiteljica nije podmirila dužnu tražbinu koja se s obzirom na protek vremena povećala, da je bez krivnje tuženika, zbog nemogućnosti naplate, došlo do isknjiženja iz očevidnika naplate FINE te da tužiteljica u ovoj pravnoj stvari nije dokazala postojanje krivnje na strani ovdje tuženika kao ovrhovoditelja za isto sud prvog stupnja utvrdio je da je u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare te da je zastarni rok od 10 godina počeo ponovno teći od dana okončanja prvog ovršnog postupka odnosno od trenutka kad je osnova (ovršna isprava-rješenje o ovrsi javnog bilježnika) isknjiženo iz redoslijeda naplate 4. kolovoza 2018. pa kako od 04. kolovoza 2018. pa do ponovnog podnošenja zahtjeva za izravnom naplatu temeljem iste ovršne isprave koji je na FINA-i zaprimljen 26. listopada 2021. nije protekao zastarni rok od 10 godina iz čl. 233. st. 1. ZOO prigovor zastare ocijenio je neosnovanim te posljedično navedenom tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. 7. Sa navedenim utvrđenjima slaže se i ovaj sud drugog stupnja.
8. Pobijanom presudom, ni postupkom koji joj je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tč. 2., 4., 8. i 9. ZPP na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP.
9. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužiteljica navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu predmetne pravne situacije od strane žaliteljice. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a).
10. Tako je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo pri FINI postupak izravne naplate predmetnog potraživanja u kojem postupku nije uspio naplatiti svoju tražbinu niti u roku od 3 godine zbog čega je FINA, sukladno odredbi čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima isknjižila isto iz svog očevidnika naplate te da tužiteljica u ovoj pravnoj stvari nije dokazala, jer to ne proizlazi iz niti jednog provedenog dokaza, da bi do nemogućnosti naplate u tom postupku došlo zbog krivnje ovdje tuženika.
11. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju, pokretanjem postupka naplate, došlo do prekida zastare predmetnog potraživanja. Na žalbene navode valja reći da prema odredbi čl. 242. st. 2. ZOO do prekida zastare dolazi podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom protiv tuženika pred sudom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine s time da se smatra da do prekida zastarijevanja nije došlo ako vjerovnik odustane od tužbe ili njegova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen ili ako zbog neke voljne radnje ovrhovoditelja u tom postupka dođe od obustave postupka. U konkretnom slučaju tuženik kao ovrhovoditelj nije odustao od svog prijedloga niti je zbog neke njegove voljne radnje došlo do isknjiženja tužene iz očevidnika FINE (npr. da u zakonom propisanom roku nije poduzeo neku određenu radnju potrebnu da bi se postupak naplate nastavio ili na drugi skrivljeni način uzrokovao nemogućnost naplate), a kako to proizlazi iz provedenih dostupnih dokaza.
12. Posljedično navedenom činjenica da tuženik, kao ovrhovoditelj, nije uspio protiv ovdje tužiteljice, kao ovršenika, u postupku izravne naplate naplatiti predmetno potraživanje sama po sebi nije dovoljna da bi sud mogao zaključiti da bi tuženik bio kriv za nemogućnost napate, u kojem slučaju ne bi došlo do prekida zastare. Stoga se zaključci suda prvog stupnja da je pokretanjem navedenog postupka došlo do prekida zastare, da je nakon dovršetka istog vrijeme za zastarijevanje počelo teći iznova te od tada do pokretanja novog postupka ovrhe nije protekao rok iz čl. 233. st. 1. ZOO odnosno da predmetno potraživanje nije zastarjelo, ukazuju pravilnim.
12. Prema izloženom, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prigovor zastare tužiteljice ocijenio neosnovanim te posljedično tome tužbeni zahtjev odbio.
13. Kako donošenjem pobijane presude niti u postupku koji je prethodio istom nisu nađene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
14. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1 ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14, 118/14 i i 107/15).
U Zagrebu 22. studeni 2022.
Predsjednik vijeća:
Vlasta Feuš, v.r.
