Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 37. Gž-2602/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. D. iz Z., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik B. O., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. M. iz V. P., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik F. B., odvjetnik u Z., radi poništenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-147/22-5 od 10. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 22. studenoga 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-147/22-5 od 10. lipnja 2022.
II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Poništava se Ugovor o kupoprodaji od 12. lipnja 2019. godine sklopljen između I. D., Z., OIB:… kao prodavatelja i D. M., V. P., G. Z., OIB:… kao kupca, ovjeren pod posl. br. Ov-6513/2019 kod javnog bilježnika M. J., dana 12. lipnja 2019. godine, u dijelu u kojem tužitelj prodaje, a tuženik kupuje nekretninu označenu kao kč. br. 188/189, u naravi Oranica p., površine 487 čhv, upisano u zk. ul. 1414 Općinskog suda u Velikoj Gorici, zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica, k.o. Č., a koji je Ugovor u zemljišnim knjigama proveden pod posl. br. Z- 7652/2019.
Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Velikoj Gorici brisanje prava vlasništva tuženika D. M., V. P., G. Z., OIB:…, na nekretnini označenoj kao kč. br. 188/189, u naravi Oranica p., površine 487 čhv, upisano u zk. ul. 1414 k.o. Č., zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica, a koje je upisano pod poslovnim brojem Z- 7652/2019, temeljem Ugovora o kupoprodaji od dana 12. lipnja 2019. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika M. J., dana 12.06.2019. godine, pod posl. br. OV- 6514/2019 te uspostava prvotnog zemljišnoknjižnog stanja, odnosno stanja koje je bilo prije upisa prava vlasništva u korist tuženika.
Nalaže se tuženiku D. M., V. P., G. Z., OIB:… predati u posjed tužitelju I. D., Z., OIB:… dio kč. br. 188/189, a koja je određena parcelacijskim elaboratom stalnog sudskog vještaka D. G. ing. arh., kao novoformirana parcela oznake kč.br. 188/218 k.o. Č., u površini od 759 m2, a koja se prema provedbenom planu, izmjene i dopune prostornog plana uređenja, korištenja i namjena površina, nalazi u koridoru buduće ceste, označene kao površine predviđene za infrastrukturne sustave te u području označenom kao poljoprivredno tlo isključivo osnovne namjene vrijedno obradivo tlo, te da mu izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za stjecanje prava vlasništva za predmetnu nekretninu na ime tužitelja, u roku 15 dana, a koju će u suprotnom zamijeniti ova presuda.
Nalaže se tuženiku D. M., V. P., G. Z., OIB:…, isplatiti tužitelju I. D., Z., OIB:…, iznos od 90.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe sudu pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. St. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.
Nalaže se tuženiku D. M., V. P., G. Z., OIB:…, da tužitelju I. D., Z., OIB:… naknadi i parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. St. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
II Tužitelj je tuženiku dužan naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 26.007,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana od presuđenja do isplate."
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog svih zakonskih razloga (čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom ovome sudu da "ukine i preinači presudu".
3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio njenu osnovanost i predložio odbijanje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjska presuda ne sadrži ikakve proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude i dokaza u spisu kao što paušalno i neargumentirano tvrdi žalitelj. Međutim, on osnovano prigovara da u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama no utvrdio ih je ovaj sud temeljem isprava u spisu, sukladno ovlaštenju iz čl. 373.a. st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP.
6. Stoga ujedno nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. E-mail poruka od 11. lipnja 2019. koju žalitelj ističe kao dokaz koji je sud propustio uzeti u obzir nije odlučan dokaz, zbog razloga navedenih u daljnjem obrazloženju ove presude, niti sam žalitelj ne obrazlaže koja važna činjenica bi trebala biti utvrđena tim dokazom. Iz sadržaja žalbe nije moguće zaključiti koje je druge konkretne dokaze sud propustio provesti i koje odlučne činjenice nisu zbog toga pravilno utvrđene.
7. Iz navoda tužitelja kojima obrazlaže zahtjev za poništenje odredbe ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog s tuženikom kao kupcem, proizlazi, u bitnome, da je on prilikom sklapanja ugovora bio u bitnoj zabludi. Naime, prije sklapanja ugovora rješenjem o izvlaštenju određeno je izvlaštenje k.č.br. 188/189, površine 487 čhv, upisane u z.k.ul. br. 1414 k.o. Č., i to u dijelu površine od 759, m², u ime i za račun Republike Hrvatske, radi izgradnje obilaznice V. G..
8. U vrijeme sklapanja ugovora izvlaštenje nije bilo faktično provedeno prema parcelacijskom elaboratu za izvlaštenje, taj dio k.č. br. 188/189 nije izuzet iz posjeda tužitelja niti je Republika Hrvatska bila upisana kao njen vlasnik. Obzirom na rješenje o izvlaštenju, prilikom sklapanja ugovora cijena za ukupnu površnu nekretnina koje su bile predmet prodaje umanjena je za površinu od 759 m², koja je trebala biti izuzeta iz posjeda i upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske. Budući da je u ugovoru kao predmet prodaje navedena k.č.br. 188/189 površine 487 čhv a izvlaštenje faktično nije provedeno niti je Republika Hrvatska upisana kao vlasnik izvlaštenog dijela, tuženik je uknjižbom u zemljišnoj knjizi stekao vlasništvo cijele čestice, tako i dijela od 759 m² za koji nije platio cijenu.
9. Tužitelj tvrdi da na sklapanje ugovora s takvom cijenom za predmetnu česticu ne bi pristao da je znao da izvlaštenje neće biti provedeno.
10. Nije sporno da su stranke u čl. 3. t. 1. Ugovora o kupoprodaji ugovorile da je kupac, ovdje tuženik, upoznat da je dio čest. 188/189 površine 487 čhv u naravi uzela Republika Hrvatska, Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, i to površinu od 759 m², koja se proteže uzduž po cijeloj čest. 188/189, uz susjednu k.č.br. 188/118, sve k.o. Č.. Kupac je suglasan da preuzima prava i obveze za k.č.br. 188/189 i navedenu kvadraturu koju je uzela RH te kada RH donese rješenje o provedbi parcelacije k.č.br. 188/189 i upisu u katastar i zemljišne knjige, kupac će na svoj trošak sudjelovati u navedenom postupku.
11. Odredba čl. 330. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 78/15) propisuje da je ugovor pobojan kada ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kada je pri njegovu sklapanju bilo mana volje i kada je to propisano tim Zakonom ili posebnim propisom, u čl. 332. ZOO propisane su posljedice poništaja.
12. Prema odredbi čl. 280. ZOO bitna zabluda postoji ako se odnosi na objet ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim a strana koja je u zabludi inače ne bi sklopila takav ugovor. Odredbom st. 2. propisano je da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude, posljedice poništenja propisuje odredba u st. 3. dok je u st. 4. propisan slučaj kada se strana koja je u zabludi ne može na nju pozivati.
13. Iz citiranih navoda tužitelja proizlazilo bi da je bio u zabludi u pogledu činjenica prema kojima je formirana kupoprodajna cijena zemljišta, načelno gledajući zabluda o cijeni predmeta kupoprodaje može se smatrati bitnom, utvrđenje mane volje ovisi međutim o svim okolnostima konkretnog slučaja.
14. Iz kupoprodajnog ugovora stranaka sklopljenog 12. lipnja 2019. proizlazi da je, uz još tri čestice, predmet kupoprodaje i sporna k.č.br. 188/189 upisana u z.k.ul. 1414 k.o. Č., i to u površini od 487 čhv, dakle cijela površina, za razliku od dvije čestice br. 188/186 i 188/187 koje su bile predmet prodaje u dijelovima čija je površina u m² točno naznačena, cijena je za sve nekretnine ugovorena u ukupnom iznosu od 118.000,00 kn. U čl. 4. ugovoreno je da kupac stupa u posjed predmetnih nekretnina danom isplate ugovorene cijene. U čl. 5. ugovora prodavatelj je ovlastio kupca da u zemljišnoj knjizi i drugim javnim uspisnicima bez bilo kakve daljnje suglasnosti izvrši uknjižbu prava vlasništva i na spornoj nekretnini.
15. Iz priloženog rješenja Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Služba za imovinskopravne poslove, Ispostava V. G. poslovni broj 238/04-06/1-10-16 od 20. rujna 2010. (list 12-14. spisa) u upravnom predmetu potpunog izvlaštenja nekretnina, proizlazi da je radi izgradnje Obilaznice V. G. na D.. određeno potpuno izvlaštenje nekretnine u vlasništvu D. I. - dijela k.č.br. 188/189 upisane u z.k.ul. 1414 k.o. Č. u površini od 759 m2, uz naknadu od 53.130,00 kn. Na temelju pravomoćnog rješenja i dokaza o isplaćenoj naknadi upisat će se vlasništvo Republike Hrvatske na toj nekretnini (t. 5.).
Pod t. 6. izreke istog rješenja naložen je upis zabrane raspolaganja izvlaštenom nekretninom unutar roka od pet godina od dana pravomoćnosti toga rješenja.
16. Među strankama nije sporno da je tužitelju temeljem rješenja o izvlaštenju prije sklapanja ugovora o kupoprodaji isplaćena naknada od 53.130,00 kn, da izvlaštenje nije stvarno ikada provedeno, Republika Hrvatska nije upisana kao vlasnik, cesta je građena drugom trasom.
17. Imajući u vidu da je rješenje o izvlaštenju doneseno 2010. i da je tužitelju isplaćena naknada, da su stranke ugovor o kupoprodaji sklopile 12. lipnja 2019. i da do tada sporni dio nekretnine nije izuzet iz posjeda i vlasništva tužitelja jer njime nije sagrađena cesta, da je očito protekao i petogodišnji rok zabrane raspolaganja koja je trebala biti zabilježena temeljem rješenja o izvlaštenju (o kojoj nema traga niti u povijesnom z.k. izvatku), tužitelju su u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji bile poznate odnosno nisu mu mogle biti nepoznate sve te okolnosti iz kojih je bilo jasno da nekretnina faktično nije i neće biti izvlaštena. Iz navoda i dokaza tužitelja ne proizlazi da je za neke od tih činjenica (i koje konkretno) saznao tek nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji i da mu nisu mogle biti poznate u vrijeme kupoprodaje, sadržaj mail poruke od 11. lipnja 2019. u tom je pogledu irelevantan jer se ne odnosi na takve važne činjenice već komunikaciju stranaka vezanu za isplatu preostalog iznosa ugovorene cijene od 468.000,00 kn (različita od one navedene u ugovoru). Ipak, valja reći da niti sadržaj te poruke ne potvrđuje navode tužitelja o tome da je cijena formirana umanjenjem ukupne površine zemljišta za izvlaštenih 487 m2. Naime, iz samog ugovora proizlazi da je predmet kupoprodaje ukupna površina svih čestica od 5.629,40 m², umanjeno za 487 m2 to iznosi 4.870,40 m² dok iz sadržaja mail poruke proizlazi da je cijena ugovorena za površinu od 5.400 m².
18. Kako je kao predmet kupoprodaje, uz druge čestice, naznačena cijela k.č.br. 188/189, te je ugovorena ukupna cijena za sve nekretnine, a tužitelju nisu mogle biti nepoznate okolnosti koje se tiču izvlaštenja odnosno, kako navodi "pravne sudbine" spornog dijela, proizlazi da nije bio u ispričivoj zabludi koju u tužbi ističe kao razlog pobojnosti.
19. Zbog navedenih razloga nisu ispunjeni zakonski uvjeti za poništenje ugovora o kupoprodaji u dijelu koji se odnosi na dio k.č.br. 188/189 od 487 čhv, za brisanje prava vlasništva tuženika i predaju u posjed toga zemljišta.
20. Kako iz navedenog proizlazi da je predmet valjane kupoprodaje bila i sporna nekretnina, da je tuženik isplatio ugovorenu cijenu, nije osnovan niti zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 90.000,00 kn na ime naknade za stečeno bez osnove (čl. 1111. ZOO).
21. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita u smislu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP a žalitelj ju ne osporava konkretnim razlozima.
22. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP presuđeno je kao u izreci.
23. Obzirom na ishod postupka neosnovan je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u povodu žalbe a tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 22. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
Ksenija Grgić, v.r.