REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4487/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Kliničke bolnice Sveti Duh /OIB: 65119154523/ iz Zagreba, Sveti Duh 64, koju zastupa Ariana Varga Filaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vidmar i partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženice TUP /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Jasminka Dugandžija, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2036/2022-2 od 29. lipnja 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16040/2021-119 od 20. travnja 2022., u sjednici održanoj 22. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2036/2022-2 od 29. lipnja 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16040/2021- 119 od 20. travnja 2022.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da prva četiri naznačena pitanja nisu dovoljno konkretizirana, pa se stoga takvom sadržaju ne može pridodati važnost pitanja u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP.
2.1. Naime, da bi neko postavljeno pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno) bilo određeno naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, potrebno je da bude individualizirano na način da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju u okviru neke zakonske odredbe je riječ – što u konkretnom slučaju nije učinjeno. S druge pak strane treba napomenuti da revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja koja bi bila važna u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP.
2.2. Peto naznačeno pitanje također ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385. ZPP, jer odgovor na tako postavljeno pitanja ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, pri čemu se su se okolnosti koje su utjecale na zaključak suda da bruto plaće tužiteljice ne čine njezine troškove specijalizacije, ocjenjivale prema utvrđenom činjeničnom stanju u ovom predmetu (Ugovoru o radu između stranaka), pa iz pobijane odluke proizlazi pravno shvaćanje za te okolnosti, ali ne i shvaćanje relevantno za ono što je odlučno za dopuštenost revizije i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.3. Šesto i sedmo postavljeno pitanje polazi od pretpostavki da su stranke ugovorile da bruto plaće ulaze u troškove specijalizacije te da radnik nije izvršio svoje ugovorne obveze preuzete ugovorom o radu, koje nisu utvrđene u ovom postupku, pa se ne mogu se smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer o odgovoru na tako postavljena pitanja ne može ovisiti ishod ovog spora.
3. Slijedom navedenog nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 6. u svezi s čl. 387. st. 1., 3. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 22. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
