REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4410/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darko Milković član vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davor Štorgi, odvjetnik u Puli, protiv tuženik Raiffeisenblandesbank Kärnten-Rechenzentrum und Revisionsverband reg. Gen.m.b.H Raiffeisenplatz 1, 9020 Klagenfurt, Republika Austrija, OIB: 46870001221, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli - Pola, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-346/2022-2 od 11. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1713/2019-77 od 22. studenoga 2021., u sjednici održanoj 22. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-346/2022-2 od 11. travnja 2022., odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-346/2022-2 od 11. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1713/2019-77 od 22. studenoga 2021.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica je postavila dva pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu:
"1. Trebaju li sudovi primjenjivati kogentne materijalnopravne odredbe Zakona o bankama, te odredbe članaka 42. 43. i dr. Zakona o deviznom poslovanju, kojima se onemogućava stranim pravnim ili fizičkim osobama da sudjeluju na financijskom tržištu Republike Hrvatske bez odobrenja državnih tijela (Hrvatske narodne banke) na način da se bave djelatnošću pozajmljivanja znatnih novčanih sredstava?
2. Da li se članak 19.t. j. st. 1. Zakona o izmjeni dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ima temeljem odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-4455/2015 od 4.travnja 2017.g. obavezno primijeniti na konkretni slučaj u kojem se zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu, sklopljenim s vjerovnikom koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja u Republici Hrvatskoj?”
3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za rješenje ovog spora.
5. Prvostupanjskom presudom, koja je potvrđena pobijanom presudom suda drugog stupnja, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi ništetnim Ugovor o jednokratnom kreditu broj računa 21.072.483 od 13. lipnja 2007. sklopljen između stranaka sastavljen po javnom bilježniku Denisu Krajcaru pod poslovnim brojem OU- 778/07-1 od 12. rujna 2007., te Ugovor o Ugovor o jednokratnom kreditu broj računa 21.076.336 od 27. lipnja 2008., sklopljen između stranaka, sastavljen po javnom bilježniku Denisu Krajcaru pod poslovnim brojem OU 841/11 od 29. studenog 2011. , te da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola brisanje upisanih tereta temeljem sporazuma i kredita.
5.1. Odbijen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se stavi izvan snage javnobilježničke isprave i Ugovor o jednokratnom kreditu broj računa 21.072.483 od 13. lipnja 2007. sastavljen po javnom bilježniku Denisu Krajcaru pod poslovnim brojem OU 778/07-1 od 12. rujna 2007., te Ugovor o jednokratnom kreditu broj računa 21.076.336 od 27. lipnja 2008., sastavljen po javnom bilježniku Denisu Krajcaru pod poslovnim brojem OU 841/11 od 29. studenog 2011., da se oglašavaju kao nedopušten ovršni postupak koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr-3658/11 pred Općinskim sudom u Puli-Pola uz nalog zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola brisanja upisanih tereta temeljem sporazuma i kredita.
6. Obrazloženje presude se temelji na utvrđenju da su predmetni ugovori o kreditu sklopljeni u Republici Austriji, slijedom čega za rješenje spora nije, između ostalog, odlučna niti odredba čl. 19.j Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK), prema kojoj je ništetan ugovor kojeg je sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju.
7. U odnosu na prvo postavljeno pitanje tužiteljica nije određeno izložila razlog važnosti tog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u skladu s odredbom čl. 385.a. st. 1. ZPP.
7.1. Naime, time što se tužiteljica pozvala na dopis Sektora Bonitetne regulative i supervizije HNB pod poslovnim brojem UR BROJ: 500/2014-1711/1-VFR-ŽI nije ukazala na različitu sudsku praksu. Tek pravno shvaćanje izraženo u drugostupanjskim odlukama (kao i odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava) potencijalno, u slučaju njihove međusobne nepodudarnosti, zahtjeva intervenciju revizijskog suda radi ujednačenja sudske prakse - osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prakse.
7.2. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, prema ocjeni ovoga suda, a imajući na umu utvrđenje da su predmetni ugovori sklopljeni u Republici Austriji, za rješenje spora nisu glede valjanosti ugovora mjerodavne odredbe materijalnog prava Republike Hrvatske, pa tako ni odredbe ZID ZPK kao ni odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-4455/2015 od 4. travnja 2017., na koje se odnosi drugo pitanje naznačeno u prijedlogu.
8. Stoga naznačena pitanja nisu važna za rješenje ovog spora, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 22. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
