REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4514/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa Ante Ćurković, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Nine Commerce d.o.o., OIB 68752705507, Zagreb, Slavonska avenija 19a, koga zastupa punomoćnik Petar Vujčić Juričić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovoru o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-217/19-2 od 27. lipnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-71/2017 od 8. ožujka 2019., u sjednici održanoj 22. studenog 2022.,

r i j e š i o  j e :

1. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-217/19-2 od 27. lipnja 2019. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

2. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu temeljem tuženikove Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 01. prosinca 2016., kojom odlukom je tuženik otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužiteljici nije dopušten. Poništavaju se tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 01. prosinca 2016.g. i tuženikova Odluka o zahtjevu za zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa od 02. siječnja 2017.

Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužiteljicu na posao i to na poslove koje je tužiteljica obavljala prema sklopljenom ugovoru o radu od 19. prosinca 2011. odnosno druge odgovarajuće poslove čiji uvjeti rada ne smiju biti nepovoljniji od uvjeta rada poslova koje je tužiteljica obavljala prije uručenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana objave prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena".

II. Dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda prvog stupnja. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbe.

3. Protiv drugostupanjske odluke reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je ovom sudu prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da ukine drugostupanjsku odluku i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbiti istu kao nedopuštenu.

5. Revizija je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

8. Uz utvrđenja da je tužiteljica s tuženikom 16. prosinca 2011. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu prodavač u [adresa], da je došlo do pada prometa u prodavaonicama tuženika zbog čega je tuženik zatvorio prodavaonicu u Splitu, da je poslodavac uz suglasnost radničkog vijeća tužiteljicu i druge dvije radnice utvrdio viškom zaposlenih, da je pri uspoređivanju radnika poslodavac prednost dao socijalnom kriteriju, da je radničko vijeće utvrdilo da je socijalni status tužiteljice bolji od socijalnog statusa radnika s kojima je uspoređivana, da je tuženik donio 1. prosinca 2016. odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovor o radu tužiteljici, koji otkaz su nižestupanjski sudovi ocijenili dopuštenim.

9. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da je autonomno pravo poslodavca kojem će od propisanih kriterija dati prednost stoga je odluka tuženika donesena sukladno čl. 115. st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o radu (''Narodne novine'' 93/2014 dalje: ZR). Drugostupanjski je sud ocijenio da je prvostupanjski sud opravdano odbio dokazni prijedlog da se pribave ugovori o radu svih zaposlenika tuženika, jer da ti dokazi nisu od značaja obzirom da je očito da je poslodavac napravio listu radnika koji su bili u užem krugu za davanje otkaza te nakon usporedbe radnika u užem izboru, a rukovodeći se socijalnim kriterijima donio odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici i još dvije zaposlenice.

10. Revidentica ističe da je u tužbi kao i tijekom postupka predložila da tuženik dostavi ugovore o radu na radnom mjestu „prodavača“ u trgovinama [adresa] i [adresa] u razdoblju od 2008. do 2016. jer da radničko vijeće prije donošenja odluke nije raspolagalo sa svim ugovorima o radu zaposlenih u trgovinama u [adresa] i [adresa] na radnom mjestu „prodavač“. Tužiteljica ističe da nije bila uspoređivana sa svim prodavačicama koje rade u [adresa] i [adresa], a da je u vezi tih žalbenih navoda sud u pobijanoj presudi zaključio da je tuženik napravio „listu radnika koji su bili u užem krugu za davanje otkaza te je nakon usporedbe tih radnika rukovodeći se socijalnim kriterijem donio odluku o otkazu“. Revidentica smatra da je navedeni zaključak drugostupanjskog suda nejasan i da se iz istog ne može zaključiti s kojim radnicima je tužiteljica bila uspoređivana odnosno proizlazi da nije bila uspoređivana sa svim radnicima na radnom mjestu prodavač u prodavaonicama u [adresa] i [adresa].

10.2. Tužiteljica ističe i da o žalbenim navodima da je radni staž kod tuženika provela u prodavaonici koja je profitabilno poslovala, da je višak radnika nastao zbog zatvaranja drugih trgovina tuženika u Splitu i da su višak bili radnici iz prodavaonice koja je zatvorena u Splitu, a ne tužiteljica, nema razloga u pobijanoj presudi.

11. Pravilno ističe revidentica da iz navoda u pobijanoj presudi da je poslodavac „napravio listu radnika koji su bili u užem krugu za davanje otkaza te je nakon usporedbe tih radnika rukovodeći se socijalnim kriterijem donio odluku o otkazu“ nije jasno kako je poslodavac napravio listu radnika u užem krugu i je li prilikom izbora radnika za uži krug primijenio kriterije iz čl. 115. st. 2. ZR, niti je jasno s kojim radnicima zaposlenim na mjestu prodavač je tužiteljica bila uspoređivana (s prodavačima zaposlenim u Splitu u kojem je zatvorena prodavaonica ili s prodavačima u [adresa], za rad u kojoj poslovnici je tužiteljica sklopila ugovor o radu) a osobito s obzirom na navode tužiteljice da je radila u prodavaonici u kojoj nije pao promet i koja nije bila zatvorena.

11.2. Naime nije sporno da je autonomno pravo poslodavca primijeniti socijalni kriteriji prilikom donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Međutim, taj kriterij treba primijeniti na sve radnike koji rade na istom radnom mjestu, a iz navoda u pobijanoj presudi da je poslodavac napravio „listu radnika u užem krugu za davanje otkaza“ ne može se zaključiti jesu li uspoređivani svi radnici zaposleni na istom radnom mjestu odnosno kako je uopće poslodavac napravio „listu radnika u užem krugu za davanje otkaza“ i u tom dijelu pobijana presuda se ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

12. Osnovana je i tvrdnja revidentice da se drugostupanjski sud nije očitovao o žalbenim navodima od odlučnog značenja i to navodima da je tužiteljica radila u prodavaonici koja nije zatvorena osobito obzirom na utvrđenje da je zatvorena prodavaonica u Splitu (zbog pada prometa) te da su višak bili radnici zaposleni u Splitu (a ne u prodavaonici u kojoj je tužiteljica radila). Stoga je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

13. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku.

Zagreb, 22. studenog 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić