REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 255/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa stečajnog dužnika [trgovačko društvo], [adresa]., [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Čuljak- Duvnjak odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, radi pobijanja pravne radnje stečajnog dužnika, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7194/15-6 od 18. siječnja 2018. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-23/12- 12 od 30. travnja 2012. u sjednici vijeća održanoj 22. studenoga 2022.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-23/12-12 od 30. travnja 2012. utvrđeno je da je Ugovor o prijenosu potraživanja uz naknadu broj MPRRR2- 108/2010 od 10. studenog 2010. sklopljen između [trgovačko društvo] [adresa] i Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, bez pravnog učinka prema stečajnoj masi tužitelja [trgovačko društvo], [adresa] (točka I. izreke), naloženo je tuženiku vratiti u stečajnu masu tužitelja iznos od 3.500.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena tekućom od 2. prosinca 2011. do isplate kao i platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kn (točka II. izreke), dok je tužiteljev zahtjev za isplatu zatezne kamate koja na iznos od 3.500.000,00 kn teče od dospijeća do plaćanja, a prelazi stopu od 12% godišnje odnosno eskontnu stopu Hrvatske narodne banke uvećanu za pet postotnih poena, odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).
2.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-23/12-12 od 30. travnja 2012. u točkama I. i II. izreke i sudi:
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema stečajnom masi tužitelja ... Ugovor o prijenosu potraživanja uz naknadu broj MPRRR2-108/2010 od 10. studenog 2010. zaključen između ... [adresa] i Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Jurišićeva 4.
2. Nalaže se tuženiku vratiti u stečajnu masu tužitelja iznos od 3.500.000,00 kn (trimilijuna i petstotisućakuna) zajedno sa zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje a u slučaju promjene zatezne kamate u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a koja teče na taj iznos od 2. prosinca 2011. pa do isplate kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kn (desettisuća kuna) sve u roku osam dana.“
II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (dvijetisućepetsto kuna), u roku od osam dana.“
2.2. Drugostupanjskim rješenjem odbačena je tuženikova žalba protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-23/12-12 od 30. travnja 2012. u točki III. izreke, kao nedopuštena.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu odluku podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode tužitelja.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava danim u postupku i samih tih isprava.
8. Okolnost da tužitelju nije prihvatljiva odluka i obrazloženje drugostupanjskog suda presudu ne čini nerazumljivom, kao što i tužiteljeva interpretacija provedenih dokaza drugačija od one kako ju je utvrdio drugostupanjski sud ne znači da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama ili da ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.
9. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev da sud utvrdi da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi Ugovor o prijenosu potraživanja uz naknadu broj MPRRR 2-108/2010 (dalje: ugovor o prijenosu potraživanja) te zahtjev tužitelja za povrat u stečajnu masu iznosa od 3.500.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
11.1. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je:
- prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad tužiteljem podnesen 28. rujna 2010., da je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-82/10 od 17. studenog 2010. nad tužiteljem otvoren stečajni postupak, kao i da je stečajna upraviteljica dobila odobrenje stečajnog suca za pokretanje ovog postupka;
- u trenutku otvaranja stečajnog postupka, žiro-račun tužitelja bio u neprekidnoj blokadi 380 dana u ukupnom iznosu od 12.881.310,79 kn, i da je prvi u redoslijedu naplate bio tuženik po zadužnicama broj OV-17072/08, OV-17073/08 i OV-19985/07;
- 10. studenog 2010. između [trgovačko društvo] kao ustupitelja i Hrvatske poštanske banke d.d. kao primatelja sklopljen Ugovor o prijenosu potraživanja uz naknadu, kojim je tužitelj tuženiku ustupio svoje nedospjelo potraživanje koje je imao prema Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja u iznosu od 3.500.000,00 kn;
- tuženik po sklapanju ugovora o ustupu potraživanja, 12. studenog 2010. na žiro- račun tužitelja uplatio iznos od 3.181.810,43 kn, naplativši pritom proviziju za otkup nedospjelog potraživanja u iznosu od 318.789,57 kn;
- tuženik 15. studenog 2010. s računa tužitelja u svoju korist naplatio ukupan iznos koji je 12. studenog 2010. bio doznačen na tužiteljev račun, i time podmirio svoja potraživanja po zadužnicama broj OV-17072/08 u iznosu od 1.598.746,21 kn i broj
OV-17073/08 u iznosu od 1.583.064,22 kn;
- Ministarstvo 30. studenog 2011. na račun tuženika isplatilo vrijednost potraživanja prenesenog uz naknadu;
- tuženik, kao tužiteljeva poslovna banka, s tužiteljem, kao korisnikom kredita, 2. rujna 2008. sklopio Ugovor o dugoročnom kreditu broj 127-420/2008 za iznos kredita od 2.200.000,00 kn s rokom vraćanja do 30. rujna 2009., kao i da je istog dana, dakle 2. rujna 2008. s tužiteljem, kao korisnikom kredita, sklopio i ugovor o kreditu broj 128- 420/2008 za iznos kredita od 3.500.000,00 kn s rokom vraćanja do 30. rujna 2009.; nije bilo sporno ni da je tuženik, s obzirom na to da tužitelj nije uredno podmirivao obveze po ugovorima o kreditu, po navedenom zadužnicama pokrenuo postupak ovrhe i na taj način blokirao tuženikov račun.
11.2. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz pravno shvaćanje da u predmetnoj stvari nije riječ o ustupanju tražbine od strane tužitelja tuženiku, već o prodaji nedospjele tražbine, budući da je tužitelj za ustupljenu tražbinu nesporno primio cijenu.
12. Odredba čl. 140. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 i 82/06; dalje: SZ) propisuje ako je dužnik za svoju činidbu primio protučinidbu jednake vrijednosti koja je izravno ušla u njegovu imovinu, pravna radnja u povodu koje je činidba izvršena može se pobijati samo uz uvjete iz članka 131. ovoga Zakona.
13. U konkretnom slučaju tuženik je za kupljenu nedospjelu tražbinu platio odgovarajuću vrijednost pa je stoga tužitelj za svoju činidbu primio protučinidbu jednake vrijednosti koja je izravno ušla u njegovu imovinu pa se stoga u konkretnom slučaju radi o gotovinskom poslu koji se sukladno navedenoj odredbi čl. 140. SZ može pobijati samo uz uvjete iz odredbe čl. 131. SZ.
14. Odredba čl. 131. SZ glasi:
„(1) Pravna radnja koju je dužnik poduzeo u posljednjih deset godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka ili nakon toga s namjerom da ošteti svoje vjerovnike, može se pobijati ako je druga strana u vrijeme poduzimanja radnje znala za namjeru dužnika. Znanje za namjeru se pretpostavlja ako je druga strana znala da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici.
(2) Smatrat će se da je vjerovnik znao da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici ako je znao ili je morao znati za okolnosti iz kojih se nužno moralo zaključiti da je dužnik nesposoban za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici.
(3) Naplatni ugovor sklopljen između dužnika i njemu bliske osobe može se pobijati ako se stečajni vjerovnici njime izravno oštećuju. Taj se ugovor ne može pobijati ako je sklopljen ranije od dvije godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka ili ako druga strana dokaže da joj u vrijeme sklapanja ugovora nije bila poznata niti joj je morala biti poznata namjera dužnika da ošteti vjerovnike.“
15. Pravilno stoga drugostupanjski sud navodi da sama radnja prijenosa potraživanja uz naknadu ne dovodi nužno do pobojne radnje, jer ako je dužnik za svoju činidbu (prijenosa potraživanja uz naknadu) primio protučinidbu jednake vrijednosti, dakle, cijenu koja je u trenutku sklapanja ugovora odgovarala tržišnoj vrijednosti prodane nedospjele tražbine, i koja je izravno ušla u njegovu imovinu (što nesporno jest), tada nije došlo do oštećenja vjerovnika. Pravilno drugostupanjski sud navodi i da činjenica da primljena cijena nije bila na raspolaganju u trenutku otvaranja stečajnog postupka ne znači da je pobojan sam pravni posao, ugovor o prijenosu potraživanja uz naknadu, već su moguće pobojne neke druge radnje stečajnog dužnika kojima je on raspolagao primljenom cijenom i eventualno na taj način oštetio vjerovnike.
16. Sukladno izloženom, po ocjeni ovoga suda, drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, zbog čega je na temelju čl. 393. ZPP revizija kao neosnovana odbijena.
Zagreb, 22. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
