REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 823/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu Lacković i Rukavina, u Đurđevcu, protiv tuženika Erste & Steirmärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-906/2021-3 od 14. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-880/2020-22 od 8. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 22. studenoga 2022.
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-906/2021-3 od 14. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-880/2020-22 od 8. lipnja 2021.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Riječ je o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustavljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda poslovni broj Revt-249/14, Rev-2245/17, Rev-2221/18, Rev-3142/18 i Revd-3599/20, a ne radi se ni o pitanjima glede kojih bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
6. Posebice u odnosu na pitanje vezano uz prigovor zastare, valja primijeniti pravno shvaćanje doneseno na 1. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.
7. Nadalje, u odnosu na prijedlog za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Europske unije o tumačenju prava Europske unije, treba reći da je čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13 od 5. travnja 1993. propisano da ugovorne odredbe koje su odraz obveznih, zakonskih ili regulatornih odredaba ili načela međunarodnih konvencija u kojima su države članice i sl. ne podliježu odredbama ove direktive. Nastavno, imajući na umu vrijeme pokretanja temeljnog kolektivnog spora u kojem je tražena zaštita kolektivnih interesa potrošača, kao i razdoblje na koje se odnosi i traži zaštita interesa potrošača u ovom konkretnom sporu (ugovor o kreditu sklopljen je 2008.), primjenjuje se dakle, nacionalno, hrvatsko pravo (npr. Zakon o zaštiti potrošača – "Narodne novine" broj 79/07, 125/07 i dr.), uz njegovo tumačenje u duhu prava Europske unije (čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Direktive vijeća 93/13 i prakse suda Europske unije).
8. Zbog toga, prema shvaćanju ovog suda, nema mjesta podnošenju zahtjeva sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije.
9. Pritom valja napomenuti i to da u predmetu C 567/20 povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju čl. 267. UFEU-a, kojeg je uputio Općinski građanski sud u Zagrebu, presudom suda Europske unije od 5. svibnja 2022. rečeno je da čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima (odredbama) u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da ugovorne odredbe koje su odraz odredaba nacionalnog prava na temelju kojih je prodavatelj robe ili pružatelj usluge bio dužan potrošaču predložiti izmjenu njihovog originalnog ugovora putem sporazuma čiji je sadržaj određen tim odredbama i taj je potrošač imao mogućnost prihvatiti takvu izmjenu, nisu obuhvaćene materijalnim područjem primjene te direktive.
10. Na osnovu svega iznesenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP valjalo riješiti kao u izreci.
Zagreb, 22. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
