REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 793/2016-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AI iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici Davor Jelić i Ljubomir Vuković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković & Vukšić j.t.d., Zagreb, Domagojeva 4, protiv tuženika: 1. AID iz [adresa], 2. EI iz [adresa], koju zastupa majka i zakonska zastupnica LI iz [adresa], i 3. ŠI iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Milenko Umićević, odvjetnik u Zagrebu, Dr. P. Markovca 7, radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-2199/2013-2 od 16. travnja 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10497/05-63 od 24. listopada 2011., u sjednici održanoj 22. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-2199/2013-2 od 16. travnja 2015. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:
„I Utvrđuje se da je ništav ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 05. 03. 1997. godine, zaključen između CI iz [adresa], kao prodavateljice i EID (Stipan) Principa iz [adresa], kao kupca, ovjeren od strane javnog bilježnika Ljubinke Svedrović Kilibarda iz Zagreba, Slovenska 3/II, dana 05. 03. 1997. godine, pod poslovnim brojem OV-1877/97.
II Utvrđuje se da je ništav ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 03.06. 2002. godine zaključen između EID iz [adresa], kao prodavatelja i ŠI iz [adresa], kao kupca, ovjeren od strane javnog bilježnika Damira Andrašića iz Zagreba, Nehruov trg 43, dana 03. 06. 2002. godine, pod poslovnim brojem OV-5482/02.
III Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu brisanje uknjižbe prava vlasništva na nekretninama upisanim u z. k. ul. broj [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] – u naravi stan na drugom katu koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini 56,94 čm, i nalazi se u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čest. broj 5322/3 i dr., po novoj izmjeri čest. broj 3138 k. o. [katastarska općina], upisano kao vlasništvo III. - tuženika, te uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja, kakvo je bilo prije uknjižbe pod poslovnim brojem Zs- 6632/02 i Zs-6633/02.
IV Nalaže se I tuženici RI, II. tuženici mldb. EI i III. tuženiku ŠI da solidarno isplate tužiteljici AI parnični trošak u iznosu od 7.318,50 kuna u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
V Odbija se zahtjev III tuženika ŠI da mu tužiteljica naknadi parnični trošak.“
2. Drugostupanjskom odlukom preinačena je prvostupanjske presuda te su svi zahtjevi tužiteljice odbijeni kao neosnovani, a tužiteljici je naloženo naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te je predložila da ovaj revizijski sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbene zahtjeve, odnosno podredno da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Trećetuženik ŠI predložio je reviziju odbaciti kao nedopuštenu, a podredno odbiti kao neosnovanu. Prvotuženica AID i drugotuženica EI nisu odgovorile na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. U obrazloženju drugostupanjske odluke navedeno je da je temelj za preinaku prvostupanjske presude odredba čl. 373.a ZPP. Slijedom navedenog, tužiteljica protiv pobijane odluke može izjaviti (redovnu) reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, a ne po odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, kako to tužiteljica navodi u predmetnoj reviziji.
7. Pobijana presuda ispitana je samo u onom dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP) pri čemu je uzeto u obzir da je odredbom čl. 386. ZPP propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.
8. Predmet spora su zahtjevi tužiteljice za utvrđenje da su ništavi ugovori o kupoprodaji nekretnine od 5. ožujka 1997. i 3. lipnja 2002. te da zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zagrebu izvrši brisanje uknjižbe prava vlasništva na nekretnini koja je predmet gore navedenih ugovora i uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje koje je bilo prije provedbe navedenih uknjižbi.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:
- da iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 5. ožujka 1997. proizlazi da su ga sklopili pravna prednica tužiteljice kao prodavatelj i pravni prednik prvotuženice AID (dalje: prvotuženica) i drugotuženice EI (dalje: drugotuženica) kao kupac,
- da je predmet gore navedenog ugovora stan u [adresa] na adresi [adresa] površine 56,94 m2 i da se pravni prednik prvo i drugo tuženice na temelju predmetnog ugovora obvezao isplatiti pravnoj prednici tužiteljice kupoprodajnu cijenu u iznosu od 310.000,00 kn,
- da je čl. V. predmetnog ugovora određeno da će kupac stupiti u posjed stana u roku 90 dana od ovjere gore navedenog ugovora,
- da iz dopisa Ministarstva financija RH od 6. listopada 2009. proizlazi da predmetni ugovor nije prijavljen radi razreza poreza,
- da iz Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 16. kolovoza 1996. proizlazi kako je pravni prednik prvo i drugo tuženice pozajmio pravnoj prednici tužiteljice iznos od 350.000,00 kn i da je na temelju navedenog ugovora pravni prednik prvo i drugo-tuženice upisao založno pravno na stanu u [adresa] na adresi [adresa] površine 56,94 m2, a koji je tada bio u vlasništvu pravne prednice tužiteljice,
- da iz ugovora o kupoprodaji nekretnine (stana u [adresa] na adresi [adresa], površine 56,94 m2) od 3. lipnja 2002. proizlazi da su ga sklopili pravni prednik prvo i drugo tuženice kao prodavatelj i trećetuženik ŠI (dalje: trećetuženik) kao kupac,
- da iz dopisa Ministarstva financija RH proizlazi kako je vrijednost predmetnog stana za 50% veća od one koja je navedena u kupoprodajnom ugovoru od 3. lipnja 2002.,
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključio je kako su tužbeni zahtjev osnovani s obzirom na to da je ugovor o kupoprodaji nekretnine od 5. ožujka 1997. sklopljen iz nedopuštene pobude koja se sastojala u dodatnom pritisku ZI (pravnog prednika prvo i drugo tuženice) na pravnu prednicu, ujedno i majku tužiteljice, radi što lakšeg stjecanja prava vlasništva na stanu, ako ne dođe do povrata pozajmljenih sredstava prema ugovoru o kratkoročnoj pozajmici od 16. kolovoza 1996. Prvostupanjski sud ocijenio je i ugovor o kupoprodaji nekretnine od 3. lipnja 2002. ništavim s obzirom na to da je navedenim ugovorom bilo propisano da kupac odmah stupa u posjed stana, iako se u stanu nalazio otac pravne prednice tužiteljice GI, kao i zbog činjenice da je ugovorena niža cijena stana u odnosu na procjenu Porezne uprave [adresa], pa da je samim time i navedeni kupoprodajni ugovor sklopljen iz nedopuštene pobude da se trećetuženik kao savjesni stjecatelj uknjiži na stan i da se time izbjegne mogućnost da tužiteljica kao nasljednica vrati stan u svoje vlasništvo.
11. Nakon što je sam ocijenio dokaze koje je izveo prvostupanjski sud, drugostupanjski je sud tužbene zahtjeve ocijenio neosnovanim navodeći da je prvostupanjski sud zbog pogrešne ocjene izvedenih dokaza pogrešno utvrdio činjenično stanje i uslijed toga pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, u pobijanoj odluci drugostupanjski sud je naveo kako je prvostupanjski sud pri utvrđivanju spornih i odlučnih činjenica u cijelosti i nekritički prihvatio iskaz tužiteljice, ne dovodeći ga pritom u vezu sa sadržajem ostalih, napose materijalnih dokaza te da za takvu ocjenu ne daje uvjerljive razloge s obzirom na to da u odnosu na prvotuženicu dijelom iznosi razloge o sadržaju njezina iskaza koji su u proturječju sa sadržajem zapisnika o njezinu saslušanju, dok je u odnosu na iskaz trećetuženika propustio dati cjelovitu ocjenu. Slijedom navedenog, polazeći od utvrđenja da je pravnoj prednici tužiteljice kao prodavatelju isplaćena ugovorena kupoprodajna cijena i da je uz suglasnost kupca ZI (pravnog prednika prvo i drugo tuženice) odgođeno stupanje u posjed stana, drugostupanjski sud zaključuje da je pobijani kupoprodajni ugovor od 5. ožujka 1997. izvršen i da isti suprotno činjeničnim navodima tužbe odražava pravu i stvarnu volju ugovornih strana, te da se ne radi o prividnom ugovoru u smislu odredbe čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 97/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO) koji prikriva ugovor o osiguranju tražbine pravnog prednika prvo i drugo tuženice ZI po osnovi ugovora o zajmu od 16. kolovoza 1996. Kraj utvrđene pravne valjanosti kupoprodajnog ugovora od 5. ožujka 1997. drugostupanjski sud je neosnovanim ocijenio i utvrđenje prvostupanjskog suda da je i kupoprodajni ugovor od 3. lipnja 2002. sklopljen iz nedopuštene pobude, tj. nastojanja prodavatelja da se stjecanjem stana od strane trećetuženika tužiteljici kao nasljednici onemogući isticanje ništavosti ugovora i povrat vlasništva nad stanom.
12. Osnovano tužiteljica u predmetnoj reviziji navodi kako je prilikom donošenja drugostupanjske odluke ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, navedeni revizijski razlog uvijek postoji, između ostalog i onda ako nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Tužiteljica u reviziji navodi kako drugostupanjski sud prilikom istraživanja prave volje ugovornih strana prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji od 5. ožujka 1997. nije uzeo u obzir činjenicu kako prednica tužiteljice i njezin suprug osim navedene, nisu imali drugu nekretninu, pa se samim time postavlja pitanje zbog čega bi prednica tužiteljice sklapala predmetni ugovor o kupoprodaji kada ne posjeduje drugu nekretninu u kojoj bi sa suprugom nastavila živjeti. S tim u vezi osnovano tužiteljica u reviziji ukazuje i na to da pravni prednik prvo i drugo tuženice kao kupac nije tražio useljenje u predmetni stan nakon proteka roka od 90 dana koji je bio propisan Ugovorom o kupoprodaji od 5. ožujka 1997., pa je u tom dijelu nejasan zaključak iz pobijane odluke da je to bio usmeni dogovor stranaka s obzirom na to da u navedenom ugovoru nije određeno da pravna prednica tužiteljice i njezin suprug mogu nastaviti koristiti predmetni stan, iako su ga koristili sve do smrti oca tužiteljice GI, a da nisu plaćali bilo kakvu naknadu. Također, u odnosu na istraživanje prave volje ugovornih strana prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji od 3. lipnja 2002., osnovano tužiteljica u reviziji navodi da sud u pobijanoj odluci nije dao jasne razloge u odnosu na okolnost da niti trećetuženik kao kupac predmetnog stana nije tražio iseljenje oca tužiteljice i da je samo jednom bio u navedenom stanu, poglavito uzevši u obzir činjenicu da niti navedeni ugovor nije sadržavao takvu odredbu te da je otac tužiteljice nastavio živjeti u navedenom stanu sve do svoje smrti bez da je plaćao bilo kakvu naknadu trećetuženiku.
13. S obzirom na to da je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, revizijski sud je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuo presudu drugostupanjskog suda i za navedeno predmet vratio sudu drugog stupnja na ponovno suđenje te je odlučeno kao u toč. I izreke rješenja.
14. U ponovnom postupku drugostupanjski će sud otkloniti nejasnoće na koje je ukazan ovim rješenjem, dajući za svoju odluku jasne razloge o odlučnim činjenicama.
15. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP te je odlučeno kao u toč. II izreke rješenja.
Zagreb, 22. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
