REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1111/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Jasenke Žabčić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja M. T. iz V., OIB …, drugotužitelja mlljt. D. T. iz V., OIB … i trećetužiteljice mlljt. I. T. iz V., OIB …, drugo i trećetužitelji zastupani po ocu i z.z. T. T. iz V., a svi po punomoćnici N. B., odvjetnici iz V., protiv prvotuženice K. Š. iz S. M. OIB … i drugotuženika I. Š. iz S. M., OIB …, radi plaćanja zakonskog uzdržavanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1286/2021-2 od 3. prosinca 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P Ob-327/19-19 od 7. listopada 2021., u sjednici održanoj 22. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1286/2021-2 od 3. prosinca 2021., na način da se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P Ob-327/19-19 od 7. listopada 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke, naloženo je prvo i drugotuženicima solidarno doprinositi na ime uzdržavanja prvotužitelja, te maloljetnih drugo i trećetužitelja iznos od po 800,00 kn mjesečno za svakog, počevši od 14. veljače 2019., do isplate, pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uvjeti, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na način da dospjele, a neplaćene obroke plate odjednom, u roku od 15 dana, a buduće dospijevajuće do svakog 15. u mjesecu na račun oca i z.z. T. T., te su u točki II. izreke prvo i drugotuženici obvezani nadoknaditi prvotužitelju, te mlljt. drugo i trećetužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 7.000,00 kn, u roku od 15 dana, dok je u točki III. izreke, u preostalom dijelom tužbeni zahtjev prvotužitelja, te mlljt. drugo i trećetužitelji odbijeni.

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke te je suđeno:

"I. 1. Odbija se zahtjev prvotužitelja M. T., drugotužitelja mlljt. D. T. i trećetužiteljice mlljt. I. T. kojim traže da im na ime uzdržavanja prvotuženica K. Š. i drugotuženik I. Š. solidarno plate iznos od po 800,00 kn za svakog tužitelja sa zakonskim zateznim kamatama od 14. veljače 2019. do isplate.

2. Odbija se zahtjev prvotužitelja M. T., te drugotužitelja mlljt. D. T. i trećetužiteljice mlljt. I. T. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 7.000,00 kn.

II Odbija se zahtjev prvotužitelja M. T., drugotužitelja mlljt. D. T. i trećetužiteljice mlljt. I. T. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.".

3. Rješenjem ovog suda broj Revd 1036/2022-2 od 6. Srpnja 2022., tužiteljima je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1286/2021-2 od 3. prosinca 2021., zbog sljedećeg pravnog pitanja:

"Nastaje li u smislu čl. 288. st. 2. Obiteljskog zakona obveza bake i djeda na plaćanje uzdržavanja unuka u situaciji kada roditelj (ovdje majka) kao primarni obveznik uzdržavanja ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja djeteta, a isto se temeljem već postojeće ovršne isprave, neovisno o kaznenom postupku, nije moglo ostvariti prisilnim putem?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelji su protiv navedene presude podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlažu da ovaj sud preinači presudu Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž Ob-1286/2021-2 od 3. Prosinca 2021., te odbije žalbu tuženika kao neosnovanu u cijelosti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev prvotužitelja, te maloljetnih drugo i trećetužitelja kojim traže uzdržavanje od prvo i drugotuženika, kao djeda i bake po majci koja ne plaća za njihovo uzdržavanje, određeno Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, sastavljenim 6. lipnja 2017. godine, koji je odobren rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, Stalne služba u Vinkovcima broj R1 Ob-301/17-4 od 5. listopada 2017.

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je bračna zajednica tužiteljevih roditelja prestala 2017., te je rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima broj R1 Ob-301/17-4 od 5. listopada 2017., odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sastavljen 6. lipnja 2017., kojim je majka mljt. tužitelja I. T. obvezana na plaćanje uzdržavanja tada mlljt. M. T. iznos od 1.200,00 kn, za uzdržavanje mlljt D. T. iznos od 1.100,00 kn , te mlljt. I. T. iznos od 950,00 kn, jer je istim Planom određeno da će mlljt. djeca živjeti s ocem,

- da majka tužitelja ne doprinosi za uzdržavanje tužitelja, da je odselila u Njemačku,

- da je presudom Općinskog suda u Vukovaru broj Kzd-44/2019-45 od 30. ožujka 2021., kao posebna obveza određena okrivljenici I. T. (majci tužitelja) da u roku od 2 godine po pravomoćnosti te presude u cijelosti namiri dospjele obveze prvotužitelja, te maloljetnih drugo i treće tužitelja u iznosu od 53.129,38 kn na račun oca i zakonskog zastupnika T. T., i to iz razloga jer je okrivljenica radno sposobna, živi i radi u SR Njemačkoj i tamo ostvaruje primanja,

- da je otac tužitelja zbog neplaćanja doprinosa uzdržavanja majke tužitelja Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu,

- da se prema Potvrdi Financijske agencije od 31. listopada 2019., naplata iznosa uzdržavanja nije mogla izvršiti zbog nedostatka novčanih sredstava na računu majke tužitelja,

- da su tuženici (baka i djed) u mogućnosti plaćati za uzdržavanje svakog unuka iznos od 800,00 kn svakomjesečno.

8. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje prema kojemu su irelevantni razlozi zbog kojih roditelj djeteta ne ispunjava svoju obvezu plaćanja zakonskog uzdržavanja, jer sama činjenica neuzdržavanja od strane roditelja stvara supsidijarnu obvezu na strani bake i djeda po tom roditelju, sukladno odredbi čl. 288. st. 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20

– dalje: OBZ), koja propisuje obvezu bake i djeda po roditelju koji ne ispunjava svoju zakonsku obvezu uzdržavanja mlljt. djeteta, ako taj roditelj ne uzdržava mlljt. dijete, jer je supsidijarnost obveze bake i djeda ustanovljena u interesu zaštite dobrobiti djece-unučadi, odnosno njihovog prava na životni standard prema čl. 27. Konvencije o pravima djeteta (NN – Međunarodni ugovori br. 12/93 i 20/97).

9. Drugostupanjski sud smatra da tuženici nisu u obvezi uzdržavati tužitelje, te preinačava presudu suda prvog stupnja i odbija tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je obveza uzdržavanja od strane bake i djeda po roditelju od kojeg se ne može ostvariti uzdržavanje supsidijarna, odnosno da bake i djedovi dolaze u obzir za uzdržavanje djece tek ako roditelj ne ispunjava svoju obvezu i ako su u mogućnosti uzdržavati unuke, a njihova supsidijarna obveza je zakonom ustanovljena upravo radi zaštite dobrobiti djece (unučadi), odnosno njihove materijalne sigurnosti i prava na određeni životni standard, no kako iz priloženih dokaza u spisu proizlazi da tužitelji mogu od majke ostvariti uzdržavanje prisilnim putem, jer je ona radno sposobna, živi i radi u SR Njemačkoj i tamo ostvaruje primanja, (što je vidljivo iz kaznene presude), posljedično čemu tuženici, kao supsidijarni obveznici uzdržavanja tužitelja, nisu u obvezi iste uzdržavati. Pri tome smatra da supsidijarna obveza iz čl. 288. st. 2. OBZ- a dolazi u primjenu tek ako roditelj po kojem su srodni ne uzdržava djecu, a baka i djed su dužni uzdržavati djecu (unučad) pod istim pretpostavkama kao i roditelj, sukladno odredbama čl. 288. do 291. OBZ-a.

10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

11. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

12. Sporno je jesu li roditelji majke, odnosno djed i baka mllj. tužitelja u obvezi doprinositi za uzdržavanje tužitelja kada to ne čini njihova majka.

13. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 288. st. 2. OBZ-a i na shvaćanje izraženo u odlukama Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž Ob- 667/2021-2 od 5. Srpnja 2021., broj Gž Ob-432/2021-4 od 8. rujna 2021., Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-219/2022-3 od 11. svibnja 2022., tužitelji navode da uz postojanje kaznene presude, kojom je majci tužitelja pored uvjetne obveze zbog neplaćanja uzdržavanja, utvrđena i dodatna obveza za plaćanjem u roku od 2 godine, ne čini mogućim naplatu tražbine za koju tužitelji već imaju ovršnu ispravu, ali ju ne mogu izvršiti protiv majke jer na njezinim računima nema novčanih sredstava, te kako se njihovo uzdržavanje ne može ostvariti niti putem izravne naplate preko Fine, a kod utvrđene mogućnosti tuženika kao bake i djeda da uzdržavaju svoje unuke, u cijelosti su ispunjeni uvjeti da tužitelje uzdržavaju baka i djed primjenom odredbe čl. 288. st. 2. OBZ-a.

14. Odredbom čl. 288. st. 2. OBZ-a propisano je da ukoliko roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju.

15. Prema sadržaju navedene odredbe nesumnjivo proizlazi da je obveza bake i djeda tek supsidijarna, odnosno da djedovi i bake dolaze u obzir za uzdržavanje maloljetne djece tek ako roditelj ne ispunjava svoju obvezu, a oni ni tada nemaju tu obvezu ako nisu u mogućnosti uzdržavati unuke. Ta njihova supsidijarnost obveze zakonom je ustanovljena upravo radi zaštite dobrobiti djece (unučadi), odnosno njihove materijalne sigurnosti i prava na određeni životni standard, a ona je iz istih razloga ustanovljena i prema čl. 27. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 12/93 i 20/97).

16. Smisao i cilj navedene odredbe OBZ-a, kao i citirane Konvencije nije u tome da maloljetno dijete vodi dugotrajne, neizvjesne i upitno ostvarive, a često i skupe postupke, koji se uz to trebaju voditi u inozemstvu, već da na brz i siguran, što jeftiniji način dođe do sredstava za svoje uzdržavanje. Stoga imajući u vidu da je supsidijarna obveza bake i djeda iz čl. 288. st. 2. OBZ-a, i čl. 27. Konvencije o pravima djeteta, ustanovljena upravo radi zaštite dobrobiti djece (unučadi), odnosno njihove materijalne sigurnosti i prava na određeni životni standard, svrha tih odredbi i cilj koji se njime htio postići, prema shvaćanju ovoga suda, zasigurno nije da u situaciji postojanja pravomoćne kaznene presude vezane za izbjegavanje uzdržavanja i određivanja uvjeta namirenja do tada dospjelih iznosa doprinosa za uzdržavanje maloljetne djece, a u situaciji kada roditelj više ne živi niti radi u Republici Hrvatskoj, niti u njoj ima imovine iz koje bi se ti doprinosi mogli naplaćivati, a djed i baka po roditelju koji ne doprinosi za uzdržavanje svoga djeteta imaju imovinu iz koje bi mogli podmirivati određene iznose doprinosa za uzdržavanje maloljetnih unuka, supsidijarnost obveze bake i djeda iz citiranih odredbi ne bi dolazila tek ako se doprinosi ne bi mogli ostvariti u inozemstvu, gdje se trenutno nalazi roditelj koji je dužan doprinositi za uzdržavanje svog djeteta, jer bi time za ostvarivanje naplate doprinosa za uzdržavanje maloljetnom djetetu nametnut prekomjeran teret, čime se zasigurno ne postiže tim odredbama proklamirani cilj- zaštita dobrobiti i prava djeteta u situaciji kada roditelj ne uzdržava dijete, odnosno ne izvršava obvezu plaćanja uzdržavanja, već je njihov cilj i smisao da se maloljetnom djetetu osigura materijalna sigurnost i prava na određeni životni standard, a on se ne može postići vođenjem neizvjesnih, skupih i upitno svrsishodnih postupaka u inozemstvu.

17. Stoga prema shvaćanju ovoga suda, upravo imajući u vidu smisao i cilj koji se želio postići, kao i sadržaj odredbe čl. 288. st. 2. OBZ-a, i čl. 27. Konvencije o pravima djeteta, u situaciji kada ni donesena kaznena presuda, kojom je majci tužitelja pored uvjetne osude zbog neplaćanja uzdržavanja, utvrđena i dodatna obveza za plaćanjem zaostalih iznosa u roku od 2 godine ne čini mogućim naplatu tražbine za koju tužitelji već imaju ovršnu ispravu, niti je mogu izvršiti protiv majke u Republici Hrvatskoj, putem izravne naplate preko Fine ili na neki drugi način, a kod utvrđene mogućnosti tuženika kao bake i djeda po majci, u cijelosti su ispunjeni uvjeti iz čl. 288. st. 2. OBZ-a da tužitelje uzdržavaju baka i djed po majci, sve u cilju zaštite dobrobiti i prava djeteta u situaciji kada roditelj ne uzdržava dijete odnosno ne izvršava obvezu plaćanja uzdržavanja, sve kako bi se zaštitilo djetetovo pravo na uzdržavanje.

18. Slijedom naprijed navedenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:

"U smislu odredbe čl. 288. st. 2. Obiteljskog zakona obveza bake i djeda na plaćanje uzdržavanja unuka nastaje u situaciji kada roditelj (ovdje majka) kao primarni obveznik uzdržavanja ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja djeteta, a isto se temeljem već postojeće ovršne isprave, neovisno o kaznenom postupku, nije moglo ostvariti prisilnim putem, sve pod pretpostavkom da baka i djed imaju sredstava iz kojih bi mogli doprinositi za uzdržavanje unuka.".

19. Kako je osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu i preinačiti presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1286/2021-2 od 3. prosinca 2021., te odbiti žalba tuženika kao neosnovanu i potvrditi presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P Ob-327/19-19 od 7. listopada 2021.

Zagreb, 22. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.