REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 596/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. F. iz P., OIB … , koju zastupa punomoćnik R. M.-B., odvjetnik u P., protiv I-tuženika C. o. d.d., Z., Podružnica P., OIB … i II-tuženika Lovačke udruge V., P., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji II-tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1760/2020-2 od 8. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-85/2020-79 od 24. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 22. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija II-tuženika te se preinačuju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1760/2020-2 od 8. ožujka 2021. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-85/2020-79 od 24. kolovoza 2020. na način da se prihvaća žalba II-tuženika i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na II-tuženika za isplatu iznosa od 17.607,85 kuna sa zateznim kamatama od 8. veljače 2013. do isplate, kao i za naknadu parničnog troška.
Nalaže se tužiteljici naknaditi II-tuženiku parnični trošak u iznosu od 16.287,00 kuna/2.161,66 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je I-tuženiku i II-tuženiku solidarno tužiteljici isplatiti iznos od 16.607,85 kuna s pripadajućim zateznim kamatama od 8. veljače 2013. do isplate (točka I. izreke). Nadalje je naloženo I-tuženiku i II-tuženiku solidarno tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 15.095,54 kuna, a I-tuženiku i u daljnjem iznosu od 2.500,00 kuna, s pripadajućim zateznim kamatama od 24. kolovoza 2020. do isplate (točka II izreke). Ujedno je odbijen i zahtjev oba tuženika za naknadu parničnog troška (točka III izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijene su kao neosnovane žalbe I-tuženika i II- tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4572/2021-2 od 16. studenog 2021. dopustio II- tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
„Ekskulpira li nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu iz članka 50. stavka 2. Zakona o cestama lovovlaštenika od odgovornosti za štetu?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, II-tuženik je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena u dijelu kojim je u odnosu na njega tužbeni zahtjev prihvaćen, s prijedlogom da se preinakom odbije tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženika u cijelosti, podredno predmet vrati na ponovno odlučivanje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice protiv II-tuženika za naknadu imovinske štete u iznosu od 17.607,85 kuna, koja je nastala na njenom vozilu dana 23. siječnja 2013. naletom vozila na lisicu koja je pretrčavala cestu na dionici Istarskog ipsilona Rogovići-Ivoli.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da se dana 23. siječnja 2013. dogodila prometna nezgoda naletom vozila tužiteljice registarske oznake PU 500-KM, kojim je upravljao P. F., na lisicu na dionici Istarskog ipsilona Rogovići-Ivoli čime je na vozilu nastala imovinska šteta,
- da se prometna nezgoda dogodila unutar granica lovišta II-tuženice,
- da je na predmetnoj dionici ceste u tri godine prije štetnog događaja na toj dionici evidentirano ukupno 44 naleta na divljač od strane policije,
- da je lisica istrčala s desne strane i da vozač nije imao nikakvu mogućnost izbjegavanja sudara bez obzira na brzinu vožnje,
- da je predmetna dionica bila obilježena prometnim znakom opasnosti „divljač na cesti“ i ograničenje brzine od 80 km/h, ali da unatoč zahtjevu II-tuženika nije bila postavljena zaštitna ograda, koja bi s obzirom na obilježja ceste bila jedina odgovarajuća mjera od naleta divljači na cestu.
10. Nižestupanjski su sudovi su ocijenili da postoji solidarna odgovornost oba tuženika za nastalu štetu tužiteljici u predmetnom štetnom događaju. Utvrđeno je da osiguranici I-tuženika, a to su B. I. d.d. kao koncesionar i B. I. u. i o. d.o.o., unatoč zahtjevima lovoovlaštenika za postavljanje odgovarajuće opreme i signalizacije odnosno saznanju o učestaloj migraciji divljači na tom području, nisu poduzeli odgovarajuće radnje kako bi se ispunila obveza postojanja zaštitne ograde (ili odgovarajuće prepreke) koja bi zaštitila vozače od naleta divljači, a postavljanjem zaštitne ograde bio bi izbjegnut nastanak štetnog događaja, pa da postoji odgovornost na temelju odredbe čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 22/13 i 54/13 - dalje: ZC) po osnovi krivnje. Odgovornost II-tuženika utemeljili su na odredbama Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj 140/05, 75/09 i 153/09 - dalje: ZL) i odredbama ZOO (čl. 1063. i čl. 1067.) prema kriteriju odgovornosti za štetu od opasne stvari, jer divljač (lisica) na cesti predstavlja opasnu stvar.
11. Naznačujući pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena, II-tuženik u osnovi osporava pravilnost primjene materijalnog prava vezano uz mogućnost oslobođenja od odgovornosti u slučaju kada on, kao osoba koja gospodari lovištem, u skladu s odredbom čl. 50. st. 2. ZC, zatraži od pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara, da javnu cestu označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno prometnim propisima, a ovaj to ne učini.
12. Odredbom čl. 50. st. 1. i 2. ZC propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar, odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.
13. S druge strane, odgovornost za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti je objektivna, tako da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, a sukladno odredbi čl. 1063. ZOO.
14. Oslobođenje od odgovornosti za štetu prouzročenu opasnom stvari moguće je u slučajevima propisanim odredbom čl. 1067. ZOO, prema kojoj se, vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti, ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (st. 1.), ako je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (st. 2.), a ako je nastanku štete djelomično pridonio oštećenik vlasnik se oslobađa djelomično (st. 3.), ili ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (st. 4.).
15. Ovaj sud se o spornom pravnom pitanju izrazio u odluci Rev-352/2022 od 5. travnja 2022. iz koje proizlazi da je odgovor na to pitanje vezan uz postojanje mogućnosti oslobođenja od odgovornosti za štetu prouzročenu opasnom stvari te je izraženo pravno shvaćanje da nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu lovoovlaštenika iz čl. 50. st. 2. ZC oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači (lisice) na vozilo na cesti samo ukoliko je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom jer bi u tom slučaju lovoovlaštenik dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. ZOO.
16. To znači da se revident u okolnostima konkretnog slučaja može osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ukoliko je propust osiguranika I- tuženika vezan uz nepostavljanje zaštitne ograde na predmetnoj prometnici, usprkos zahtjevu revidenta, bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.
17. Budući da su nižestupanjski sudovi utvrdili da bi postavljanjem zaštitne ograde bio izbjegnut nastanak štetnog događaja, opisani propust osiguranika I-tuženika da postavi zaštitnu ogradu u uzročnoj je vezi s predmetnim štetnim događajem, pa tako postoje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti II-tuženika.
18. Stoga je reviziju valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.
19. Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP, II-tuženiku je dosuđen trošak odgovora na tužbu, podneska 28. lipnja 2017., zastupanja na ročištima 17. rujna 2015.,1. veljače 2016., 8. veljače 2017., 7. rujna 2017., 22. studenog 2017. i 14. srpnja 2020. sve po 1.250,00 kn, trošak dviju žalbi po 1.562,50 kn i trošak revizije 1.875,00 kn, a primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uz trošak pristupa vještaka 235,00 kn, te sudske pristojbe 1.052,00 kn, sveukupno na ime parničnog troška iznos od 16.287,00 kuna/2.161,66 EUR. Iznos je dvojno iskazan, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR = 7,53450 kuna), a na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22).
Zagreb, 22. studenog 2022.
Predsjednica
vijeća:
Renata Šantek, v.r.
