REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 955/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, protiv tuženika HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o. Elektroslavonije Osijek, OIB 46830600751, Osijek, Šetalište kardinala Franje Šepera 1a, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Gal, diplomirani pravnik i zaposlenik tuženika s položenim pravosudnim ispitom, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1005/2020-2 od 23. kolovoza 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 124/2019-12 od 29. studenoga 2019, u sjednici održanoj 22. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1005/2020-2 od 23. kolovoza 2021. i presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-124/2019-12 od 29. studenoga 2019. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom odlukom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„Nalaže se tuženiku HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o., Elektroslavonija Osijek OIB: 46830600751, Osijek, Šetalište kardinala Franje Šepera 1 platiti tužitelju Croatia osiguranje, OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, iznos od 82.830,00 kn (osamdesetdvijetisućeosamstotridesetkuna) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. travnja 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.346,00 kn (dvijetisućetristočetrdesetšestkuna) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 29. studenog 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“

2. Rješenjem ovog suda poslovni broj 4969/2021-2 od 2. ožujka 2022. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1005/2020-2 od 23. kolovoza 2021. radi sljedećeg pravnog pitanja:

„Zastarijeva li regresno potraživanje tužitelja s osnove naknade štete, koju je tužitelj isplatio oštećeniku temeljem ugovorene police osiguranja u roku od 3 godine od dana kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila u smislu članka 230. stavaka 1. ZOO-a ili u roku od 5 godina uz primjenu općeg zastarnog roka iz članka 225. ZOO-a, odnosno koji se zastarni rok ima primijeniti kod zakonske subrogacije?“?

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) radi gore navedenog pravnog pitanja. Predlaže da revizijski sud preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za regresnu isplatu iznosa od 82.830,00 kn, koju je tužitelj platio svojem osiguraniku PP Orahovica s osnove naknade štete na strojevima koja se dogodila 11. listopada 2015., kada je došlo do prenapona u elektromreži izazvanog kvarom dalekovoda.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je 11. listopada 2015. došlo do prenapona izazvanog kvarom dalekovoda te da je došlo do kvara na strojevima društva PP Orahovica,

- da je društvo PP Orahovica imalo kod tužitelja ugovorenu policu osiguranja loma stroja,

- da je tužitelj po provedenom uviđaju te nakon utvrđivanja osnovanosti i visine, izvršio plaćanje nastale štete u visini 82.830,00 kn.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi ocijenili su tužbeni zahtjev osnovanim navodeći da je grmljavinsko nevrijeme prirodni fenomen koji se povremeno javlja na svakom području i pritom izaziva razne štetne posljedice (kao u konkretnom slučaju pad stabla) te da se ne radi o višoj sila koja bi tuženika oslobađala odgovornosti. Također, nižestupanjski sudovi ocijenili su neosnovanim tuženikov prigovor zastare s obzirom na to da se u predmetnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) koji iznosi pet godina, a ne zastarni rok iz čl. 230. st. 1. ZOO koji se odnosi na naknadu štete. Naime, štetni događaj dogodio se 11. listopada 2015., dok je tužba podnesena 17. travnja 2019., tj. unutar roka zastare od pet godina koji se primjenjuje na regresne zahtjeve.

9. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

10. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

11. S obzirom na sadržaj pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena, proizlazi da je u ovoj fazi postupka sporno zastarijeva li predmetno potraživanje tužitelja u općem zastarnom roku iz čl. 225. ZOO koji iznosi pet godina, ili su mjerodavne odredbe čl. 230. ZOO koje se odnose na zastaru potraživanja s osnova naknade štete, a po kojima tražbina zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a svakom slučaju za pet godina otkad je šteta nastala.

12. Tuženik u predmetnoj reviziji navodi da se potraživanje tužitelja temelji na zakonskoj subrogaciji iz odredbe čl. 963. st. 1. ZOO u kojoj se navodi: „Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.“ Slijedom navedenog, tuženik smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešnom primjenom materijalnog prava zaključili da nije došlo do zastare tražbine tužitelja s obzirom na to da tužitelj kao osiguratelj stupa u položaj osiguranika(oštećenika), pa se samim time i na njega trebaju primijeniti zastarni rokovi koji su propisani u čl. 230. ZOO, a koji se odnose na tražbine naknade štete.

13. Odredbom čl. 234. st. 6. ZOO propisano je da zastara tražbine koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku. Također, odredbom čl. 963. st. 1. ZOO određeno je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Slijedom navedenog, prema ustaljenom pravnom shvaćanju ovoga suda izraženom u više odluka( Rev 1275/11-2 od 27. siječnja 2016. i Rev 2161/11-2 od 13. listopada 2015.), iz sadržaja gore navedenih zakonskih odredaba jasno proizlazi da u slučaju kada je riječ o zakonskoj subrogaciji u smislu odredbe čl. 963. st. 1. ZOO osiguratelj stupa u osiguranikova prava, pa tako i u odnosu na rok zastare, kao i u odnosu na početak zastarijevanja predmetne tražbine. S obzirom na to da se osiguranikovo potraživanje odnosi na naknadu štete, zastarni rok je onaj koji je propisan za zastaru potraživanja naknade štete osiguranika (oštećenika), dok je zastara počela teći u onom trenutku kada je zastara zahtjeva za naknadu te štete počela teći i osiguraniku (oštećeniku).

14. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pitanje iz prijedloga za dopuštenje revizije je taj da tražbina tužitelja s osnova naknade štete, koju je tužitelj isplatio oštećeniku na temelju ugovorene police osiguranja, zastarijeva u roku tri godine od dana kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, dok u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

15. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu osnovanost tuženikova prigovora zastare ocjenjivali primjenjujući odredbu čl. 230. ZOO, pa samim time nisu niti utvrđivali kada je osiguranik(oštećenik) doznao za predmetnu štetu te samim time nema uvjeta za preinaku presude, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (toč. I. izreke rješenja).

16. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 22. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek

Broj zapisa: eb316-18a00

Kontrolni broj: 017c4-c8a93-f9d70

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=RENATA ŠANTEK, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.