REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 619/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz S., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnice M. B. P. i E. K. B., odvjetnice u S., protiv tuženika E. A. d.o.o., S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica D. R., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-17/19-2 od 7. studenoga 2019., kojom je djelomično ukinuta, te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pr-464/17 od 5. studenoga 2018., koja je ispravljena rješenjem istoga suda br. Pr-464/17 od 5. studenoga 2018., u sjednici održanoj 22. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana protiv toč. II. presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-17/19-2 od 7. studenoga 2019., a kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pr-464/17 od 5. studenoga 2018. u toč. 4., te odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 20.500,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.
r i j e š i o j e:
I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana protiv toč. I. presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-17/19-2 od 7. studenoga 2019., a u kojem je ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu br. Pr-464/17 od 5. studenoga 2018. u pobijanom dijelu pod toč. 1. kojom se „Utvrđuje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja sve prema odluci tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. svibnja 2017. pa radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao“, te kojom je u tom dijelu tužba tužitelja odbačena.
II. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Splitu br. Gž R-17/19-2 od 7. studenoga 2019. u dijelu pod toč. III. kojom je djelomično preinačena toč. 3. izreke prvostupanjske presude Općinskog suda u Splitu br. Pr- 464/17 od 5. studenoga 2018., te je utvrđeno da je radni odnos između stranaka prestao 12. svibnja 2017., te se kao i u dijelu gdje je odlučeno o troškovima postupka (toč. III., pravilno bi trebalo biti toč. IV.), za navedeno predmet vraća na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.
III. O trošku revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:
„1. Utvrđuje se da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja sve prema odluci tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. svibnja 2017. pa radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, vratiti tužitelja na rad na radno mjesto prodavača, sukladno ugovoru o radu sklopljenom na neodređeno vrijeme dana 1. listopada 2016.
3. Utvrđuje se sudski raskid Ugovora o radu od 1. listopada 2016. zaključen na neodređeno vrijeme između K. M. OIB: ..., S., ... i E. A. d.o.o. za trgovinu, S., ..., OIB: ... s danom 5. studenoga 2017.
4. Nalaže se tuženiku, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu i to u iznosu od 20.500,00 kuna sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena.
5. Svaka strana snosi svoje troškove postupka.“
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
„I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj 49 Pr-464/17 od 5. studenog 2018. koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-464/17 od 5. studenoga 2018. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom se „Utvrđuje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja sve prema odluci tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. svibnja 2017. pa radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao“, te se u tom dijelu tužba odbacuje.
II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj 49 Pr-464/17 od 5. studenog 2018. koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Pr- 464/17 od 5. studenoga 2018. i odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu i to u iznosu od 20.500,00 kuna sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena.“
III. Djelomično se preinačuje točka III. izreke tako se utvrđuje da je radni odnos između stranaka prestao 12. svibnja 2017.
III. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.750,00 kuna u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe s kamatama od presuđenja do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 3% poena.“
3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. a st. 1. al. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se odbije žalba tuženika i potvrdi prvostupanjska presuda, podredno da se ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na reviziju tuženik poriče sve navode tužitelja, poriče da bi bile počinjene povrede na koje revizija ukazuje, odnosno da bi bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo, te se predlaže reviziju odbiti, te tužitelja obvezati na naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija tužitelja je djelomično osnovana.
6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382.a st. 1. al. 1. ZPP, budući se radi o sporu radi o prestanku ugovora o radu.
7. U povodu revizije iz čl. 382.a ZPP, dakle u slučajevima kada je dopuštena tzv. izravna revizija, revizijski sud prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je prihvatio žalbu tuženika, ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je utvrđeno da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te je u tom dijelu tužba tužitelja odbačena. Naime, drugostupanjski sud ističe da je prema odredbi čl. 133. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14 – dalje: ZR) propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa da tada radnik može u roku od 15 dana od dana dostave odluke kojom mu je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana ne odgovori na zahtjev radnika, tada prema st. 2. radnik ima pravo u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. U st. 3. je propisano da zaštitu pred sudom ne može zahtijevati radnik koji nije prethodno zahtijevao zaštitu kod poslodavca, osim ako se ne radi o zahtjevu za naknadu štete ili nekog drugo novčanog potraživanja iz radnog odnosa.
9. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj za odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu saznao 11. svibnja 2017., kada mu je to usmeno rečeno, odnosno 12. svibnja 2017. kada je isti odbio preuzeti odluku o otkazu ugovora o radu o čemu je sastavljen zapisnik od strane radnika tuženika. Tog istog dana tužitelj je vratio ključeve poslovnog prostora tuženiku, kao i službeni mobitel, te je tužitelju onemogućen pristup računalu, te mu je rečeno da više ne dolazi na posao. Stoga se od tog dana računa rok u kojem je tužitelj imao pravo tražiti zaštitu kod poslodavca, a to znači da je tužitelj zaštitu kod poslodavca trebao zatražiti najkasnije do 29. svibnja 2017. Kako je tužitelj zahtjev za zaštitu prava uputio poslodavcu 1. lipnja 2017. zaključak je drugostupanjskog suda da je isti podnesen van roka, neovisno o tome što je tuženik naknadno putem pošte odluku o otkazu dostavio tužitelju.
10. Tužitelj u reviziji smatra da je drugostupanjski sud u tom dijelu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Naime, tužitelj smatra da se rok morao računati od dana kada mu je putem pošte dostavljena odluka o otkazu ugovora o radu.
11. Suprotno tvrdnji tužitelja drugostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, te je pravilno shvaćanje drugostupanjskog suda da se početak roka za traženje zaštite prava računa od dana saznanja za povredu koju je poslodavac učinio prema radniku. U konkretnom slučaju iz utvrđenih činjenica jasno proizlazi da je tužitelj 11. svibnja 2017. obaviješten o izvanrednom otkazu ugovoru o radu, da je istog dana tužitelj vratio ključeve od poslovnog prostora i službeni mobitel tuženiku, da mu je od toga dana uskraćen pristup službenom kompjuteru, te da mu je rečeno da više ne mora dolazi na posao. Sve te činjenice jasno ukazuju da je drugostupanjski sud pravilno zaključio da je tužitelj saznao za povredu prava 11. svibnja 2017., te da isti nije u roku od 15 dana zatražio zaštitu kod poslodavca (tuženika). Kako je pravodobno traženje zaštite pred poslodavcem procesna pretpostavka za dopuštenost tužbe u smislu odredbe čl. 133. st. 3. ZR, to je pravilno drugostupanjski sud u tom dijelu ukinuo prvostupanjsku presudu i odbacio tužbu.
12. Slijedom navedenog valjalo je u tom dijelu odbiti reviziju tužitelja protiv toč. I. drugostupanjske presude.
13. Kako odluka o otkazu ugovora o radu nije utvrđena nedopuštenom, to tužitelju ne pripada niti pravo na naknadu štete zbog nezakonitog otkaza, pa je u drugostupanjski sud pravilno preinačio prvostupanjsku presudu (toč. 4.), te odbio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 20.500,00 kn, zajedno s pripadajućom kamatom. Stoga je u tom dijelu valjalo odbiti reviziju tužitelja primjenom odredbe čl. 393. ZPP glede toč. II. izreke drugostupanjske presude.
14. Osnovano, međutim tužitelj ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP time što je djelomično prihvatio žalbu tuženika i preinačio toč. III. prvostupanjske presude, a kojom točkom je određen sudski raskid ugovora o radu s danom 5. studenoga 2017.
15. Naime, u slučaju kada je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu odbijen ili je, kao što je u konkretnom slučaju, tužba tužitelja u tom dijelu odbačena, nema pretpostavki za određivanje sudskog raskida ugovora o radu. Stoga je potpuno nejasno zbog čega je drugostupanjski sud prihvatio protutužbeni zahtjev.
16. Stoga je zbog počinjene bitne povrede valjalo u tom dijelu ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, a kako je to i odlučeno u toč. II. izreke rješenja, kao i odluku o trošku postupka u toč. III. pravilno toč. IV. izreke na temelju čl. 166. st. 4. ZPP.
17. O trošku revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
18. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP (toč. IV. rješenja).
Zagreb, 22. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
