Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-197/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te mr.sc. Marijana Bitange i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog E. H. zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj K- 2/2021-123 od 9. veljače 2022., u sjednici održanoj 22. studenog 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika i branitelja optuženika V. V., odvjetnika u R.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog E. H., te se preinačuje prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni na način:

- da je optuženik djelima za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim u točkama 1., 4., 6., i 7. (kaznena djela iz članka 230. stavak 2. KZ/11.), počinio kaznena djela protiv imovine, razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11., a u točki 5. prvostupanjske presude (kazneno djelo iz članka 230. stavak 2. KZ/11. u svezi članka 38. KZ/11.), kazneno djelo protiv imovine, pomaganjem u razbojništvu iz članka 230. stavak 1. u svezi članka 38. KZ/11.,

- te se optuženiku za kaznena djela iz članka 230. stavak 1. KZ/11. za koje je proglašen krivim u točkama 1., 4., 6. i 7. prvostupanjske presude na temelju navedene zakonske odredbe utvrđuju kazne zatvora u trajanju od po 2 (dvije) godine za svako djelo, a za djelo za koje je proglašen krivim u točki 5. prvostupanjske presude na temelju odredbe članka 230. stavak 1. u svezi članka 38. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, pa se optuženik za navedena djela uz daljnju primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. veljače 2020., pa nadalje.

II U ostalom dijelu žalba optuženog E. H. i žalba državnog odvjetnika u cijelosti odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 9. veljače 2022., broj K-2/2021-123, Županijski sud u Rijeci proglasio je krivim optuženog E. H. zbog četiri kaznena djela protiv imovine – razbojništva iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11., činjenično i pravno opisana u izreci te presude pod točkama 1., 4., 6. i 7., te zbog jednog kaznenog djela protiv imovine – pomaganja u razbojništvu iz članka 230. stavak 1. i 2. u vezi sa člankom 38. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci presude pod točkom 5., pa mu je za kaznena djela pod točkama 1., 4., 6. i 7., na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11. utvrdio kazne zatvora od po 3 (tri) godine za svako djelo, a za kazneno djelo pod točkom 5., na temelju članka 230. stavak 2. uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca pa ga je uz daljnju primjenu članka 51 stavka 1. i 2. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina i 3 (tri) mjeseca., u koju kaznu mu je po osnovi članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. veljače 2020. pa nadalje. Protiv optuženog E. H. je odbijena optužba da bi počinio kaznena djela protiv imovine – razbojništvo iz članka 1. i 2. KZ/11. činjenično i pravno opisana pod točkama 2. i 3. prvostupanjske presude.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženi E. H. dužan je snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna i troškove branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će prvostupanjski sud utvrditi naknadim rješenjem.

1.2. Na temelju odredbe članka 79. stavak 1. KZ/11. od optuženog E. H. oduzeta je jedna kartonska kutija tamnoplave boje u kojoj se nalaze 4 komada streljiva kalibra 7,62 mm, 3 komada malog kalibarskog streljiva, 21 komad plinskog streljiva i 11 komada plinskog streljiva kalibra 9 mm, jedna papirnata vrećica u kojoj se nalazi 6 komada raznog plinskog streljiva, jedan komad plinskog streljiva kalibra 9 mm i 2 čahure.

1.3. Na temelju odredbe članka 158. stavak 1. točka 2. ZKP/08. oštećenom K. P. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u cijelosti u iznosu od 13.376,67 kuna, te je navedeni iznos optuženi E. H. dužan nadoknaditi oštećeniku u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.4. Na temelju odredbe članka 77. stavak 1. KZ/11. od optuženog E. H. oduzeta je imovinska korist pribavljena kaznenim djelima u iznosu od 31.009,40 kuna. Navedeni iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske te je optuženi E. H. dužan ga uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude po prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi E. H..

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni (članka 467. točka 4. ZKP/08.) s prijedlogom da se optuženom E. H. izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

2.2. Optuženi E. H. se žali po branitelju po službenoj dužnosti, odvjetniku P. R. iz "svih razloga predviđenih Zakonom o kaznenom postupku" s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Optuženik se žali i po izabranom branitelju, odvjetniku V. V. zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. u vezi s člankom 467. stavak 1. ZKP-a), povrede kaznenog zakona (članak 469. točka 4. u vezi s člankom 467. ZKP-a), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. i 3. u vezi s člankom 467. ZKP-a), odluke o troškovima kaznenog postupka", s prijedlogom da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Ujedno, zatražena je obavijest o održavanju sjednice vijeća. Žalbe obojice branitelja optuženika razmatrane su kao optuženikova jedinstvena žalba.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi E. H. putem branitelja odvjetnika V. V. s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prethodno dostavi u rad sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženika putem audio – video uređaja i njegovog branitelja V. V., u skladu s odredbom članka 475. stavak 4. ZKP/08., a u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a žalba optuženog E. H. djelomično je osnovana.

7. Naime, ističući u žalbi žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog zakona iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., optuženik tvrdi da se pobijana prvostupanjska presuda temelji na nezakonitim dokazima (članak 10. ZKP/08), konkretno, na zapisniku o pretrazi doma i drugih prostorija (listovi prvostupanjskog spisa predmeta 20. – 24.), potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta (listovi spisa 35. i 36.), analizi snimaka nadzornih kamera (list spisa 108.), posebnom izvješću I PP Rijeka i komparaciji snimaka kamera (list spisa 387. – 406.).

7.1. Međutim, kako je to već navedeno u pravomoćnom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. prosinca 2020. (listovi spisa 515. i 516.), neosnovano optuženik u žalbi tvrdi kako svjedoci pretrage nisu istovremeno i kroz čitavo vrijeme pretrage bili nazočni istoj, što bi dovelo u pitanje ne samo zakonitost pretrage, već i zakonitost dokaza proizišlih iz te dokazne radnje. Naime, temeljem iskaza ispitanih svjedoka prvostupanjski sud je izveo ispravan zaključak o zakonito provedenoj pretrazi, jer su oba svjedoka pretrage nazočili provedbi iste na način da su pratili rad policijskih službenika, pri čemu je neodlučno jesu li oba svjedoka bila istovremeno u istoj prostoriji, jer je prvostupanjski sud ispravno zaključio kako je sa aspekta zakonitosti odlučno i dostatno da svjedoci zapažaju i nadziru rad policijskih službenika, pri čemu se radi prostornih uvjeta (skučenosti) pojedine prostorije jedan svjedok nalazi u istoj, a drugi na ulazu u prostoriju. Ispravnost utvrđenja prvostupanjskog suda dodatno je osnažena činjenicom potpisa zapisnika o pretrazi kako po građanima - svjedocima pretrage, tako i po optuženiku, koji na sačinjeni zapisnik o pretrazi nisu stavili primjedbe glede zakonitosti provedene dokazne radnje. Posljedično navedenom, nije nezakonita ni dokazna radnja privremenog oduzimanja predmeta, jer je ista proistekla i nastavila se na zakonito provedenu pretragu, pa je potvrde koje je na okolnosti privremenog oduzimanja predmeta izdala policija optuženik potpisao bez primjedbi na njihov sadržaj.

7.2. Navodeći samo uopćeno kao daljnju povredu odredbi kaznenog postupka zakonitost analize snimaka nadzornih kamera (list spisa 108.), posebno izvješće I PP Rijeka i komparaciju snimki kamera (listovi spisa 387. – 406.), optuženik ne obrazlaže u čemu bi se sastojala navodna nezakonitost. Protivno tome, prvostupanjski je sud na raspravi zakonito proveo dokaz reprodukcijom snimki nadzornih kamera glede mjesta kritičnih događaja u inkriminirano vrijeme, te je taj dokaz analizirao i ocjenjivao u kontekstu svih drugih na raspravi izvedenih dokaza. Pritom posebno izvješće policije, zakonitost kojeg problematizira optuženikova žalba, sadrži pojedine fotografije sa navedenih snimki kamera i fotografije privremeno oduzetih predmeta, pa kao takvi predstavljaju tek pomoćno sredstvo u izvođenju dokaza, a nikako poseban dokaz osobito ne dokaz na kojem bi se temeljila pobijana presuda, kako to tvrdi optuženik u svojoj žalbi.

7.3. Optuženik također u žalbi tvrdi kako je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka radi koje nije moguće ispitati pobijanu odluku jer "…je izreka presude proturječna razlozima presude" (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.). Ovu proturječnost optuženik vidi u činjenici da je prvostupanjski sud prema činjeničnom opisu terećenih kaznenih djela optuženik razbojništva počinio "…držeći u …ruci pištolj", odnosno, pomažući sada pokojnom D. G. kao neposrednom počinitelju kaznenog djela razbojništva opisanom u točki 6. pobijane presude, a u obrazloženju prvostupanjske presude se utvrđuje kako je u pitanju plinski pištolj. No, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako nije riječ o proturječnosti, najmanje takvoj koja bi priječila mogućnost ispitivanja prvostupanjske odluke, jer je izraz "pištolj" u činjeničnom opisu korišten kao viši rodni pojam vrste oružja, pod kojim kao takvim valja razumjeti i plinski pištolj iz obrazloženja navedene odluke. Pritom će pravne posljedice uporabe plinskog pištolja pri počinjenju kaznenog djela razbojništva u odnosu na uporabu pištolja kao vatrenog oružja iz članka 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana ("Narodne novine" broj 94/18., 42/20. i 114/22. – dalje: ZNPOG) biti obrazložene dalje u ovoj odluci, kroz žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.

7.4. Radi izloženog u žalbi naznačene bitne povrede odredaba kaznenog postupka nisu ostvarene, a ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavak 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena neka druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti.

8. Osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanoj presudi optuženik u bitnome tvrdi kako tijekom rasprave pred prvostupanjskim sudom nije utvrđen identitet počinitelja inkriminiranih kaznenih djela, odnosno, njegov identitet u istim prigodama, pa da stoga nije bilo osnove za donošenje osuđujuće presude. U tom kontekstu optuženik dovodi u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda po kojem su u postupku utvrđene činjenice – indicije dostatne za osudu optuženika. Međutim, po ocjeni ovog žalbenog suda, ispravno je prvostupanjski sud uzeo kao osnovu za svoju osuđujuću presudu niz međusobno povezanih činjenica koje su utvrđene na nedvojben način i koje kao takve čine nedjeljivu i logičnu cjelinu, zatvoreni krug indicija koje sa izvjesnošću upućuju na zaključak da je upravo optuženi H. počinitelj terećenih kaznenih djela.

8.1. Naime, nesporno je utvrđeno da je u svim inkriminiranim prigodama korišten plinski pištolj kojeg je optuženik kupio dana 19. studenog 2019. od ovlaštenog trgovca, dakle, prethodno vremenu počinjenja terećenih kaznenih djela. Kako isti pištolj nije pronađen pretragom optuženikovog doma, te u uvjetima kada optuženik tijekom cijelog postupka nije iznosio obranu, na raspravi je istovjetnost plinskog pištolja utvrđena temeljem svjedočkih iskaza žrtava, te usporedbom pištolja sa snimke video kamera sa fotografijom plinskog pištolja marke "Blow TR 17". Žalbena argumentacija optuženika po ovom pitanju ne dovodi u pitanje ispravnost zaključka prvostupanjskog suda, tim više što nije u pitanju jedini dokaz na kojem je isti sud utemeljio svoju odluku o krivnji optuženika.

8.2. Kao daljnju indiciju glede optuženika kao počinitelja terećenih kaznenih djela ispravno je prvostupanjski sud uzeo odjeću u koju je počinitelj bio odjeven, odnosno obuću koju je nosio kritičnih prigoda. U tom kontekstu, relevantno je prepoznavanje upravo one odjeće i onih odjevnih predmeta koje je optuženik imao na sebi kritičnih prigoda, a koji su kao takvi privremeno oduzeti od njega u prigodi pretrage njegovog doma i koji se kao takvi prepoznati na raspravi, uključujući i prepoznavanje pojedinih odjevnih predmeta od bivše optuženikove supruge, ispitane svjedokinje M. G., ranije H.. Štoviše pojedini odjevni predmeti su identificirani i temeljem posebnih obilježja (kapuljača sa krznenim obrubom, amblem na prednjoj lijevoj strani jakne, kapa šilterica, tenisice marke "Puma").

8.3. Uz utvrđenje optuženika kao počinitelja terećenih kaznenih djela po osnovi korištenja istog plinskog pištolja u svim inkriminiranim prigodama i temeljem odjeće te obuće koju je nosio, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio i dodatne okolnosti koje potvrđuju zaključak da je upravo optuženik počinitelj kaznenih djela. To je okolnost da je maskirani počinitelj kod počinjenja kaznenog djela iz točke 4. izreke prvostupanjske presude pitao i za novčani utržak iz prethodne smjene, koja okolnost upućuje na zaključak poznavanja načina poslovanja u prodajnom objektu u kojem je prethodno optuženik bio zaposlen. Nastavno na navedeno, optuženika sa počinjenjem kaznenog djela iz točaka 6. i 7. pobijane odluke povezuje i osobni automobil reg. oznake RI 9847 B, marke "Opel Astra", vlasništvo optuženikove supruge. Naime, riječ je o vozilu kojeg je koristio upravo optuženik o čemu je svjedočila i njegova bivša supruga M. G., ranije H., uključujući i kaznu koja je došla povodom nepropisnog parkiranja, pri čemu je osim video kamere i svjedok I. Ž., vozač komunalnog autobusnog društva, vidio navedeno vozilo i dvojicu muškaraca u istom kod mjestu počinjenja razbojništva opisanog u točki 6. izreke pobijane presude.

8.4. Radi svih izloženih i prihvaćenih razloga koje je naveo prvostupanjski sud u obrazlaganju postojanja tzv. zatvorenog kruga indicija kojim se dokazala odgovornost optuženika za počinjenje inkriminiranih kaznenih djela, neutemeljeni su žalbeni navodi istog po kojima njegov identitet ne bi bio nedvojbeno utvrđen, slijedom čega bi sumnju glede te okolnosti valjalo tumačiti u korist optuženika (članak 3. stavak 3. ZKP/08.). S tim u svezi opravdano je prvostupanjski sud odbio izvesti dokaz "biometrijsko – antropometrijskim vještačenjem (forenzička 3D rekonstrukcija)", jer su svi ispitani svjedoci u bitnome identično iskazivali o tjelesnim karakteristikama počinitelja kaznenih djela glede njegove visine i tjelesne građe, te su suglasno navodili kako je isti bio maskiran po licu, pa je utoliko razvidno kako predloženi dokaz sam za sebe nije podoban pobliže utvrditi identitet počinitelja terećenih kaznenih djela. Identitet počinitelja je nedvojbeno dokazan putem indicija, o čemu je bilo riječi u ovoj odluci. Slijedom istih razloga nije bilo potrebe niti za vještačenjem privremeno oduzete odjeće i obuće optuženika, jer ista nedvojbeno pripada optuženiku i za usporedbu iste sa njezinim prikazom na video snimkama nisu nužna bilo kakva stručna znanja, kako to sugerira optuženikova žalba.

9. Međutim, osnovano optuženik u žalbi tvrdi kako je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon (članak 469. točka 4. ZKP/08.), jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje u osuđujućem dijelu svoje presude pravno označio kao kvalificirano kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 2. KZ/11., a ne kao temeljni, osnovni oblik toga djela iz članka 230. stavak 1. KZ/11.

9.1. Naime, ovaj žalbeni sud prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda po kojima je optuženi H. terećena kaznena djela počinio uz uporabu plinskog pištolja, na način da je taj pištolj u svim inkriminiranim prigodama "držao u ruci", sa izuzetkom događaja opisanog u točki 5. izreke pobijane presude, u kojoj prigodi je sudjelovao u počinjenju kaznenog djela pomaganjem, a pištolj je "držao u ruci" sada pokojni D. G.. Kraj takvog stanja stvari, te imajući u vidu zakonsku definiciju plinskog pištolja iz članka 6. stavka 1. točke 22. ZNPOG-a pogrešno je prvostupanjski sud izveo zaključak kako je optuženik počinio inkriminirana kaznena djela uz prijetnju opasnim oružjem, jer se u navedenom zakonu plinski pištolj definira kao oružje koje pod pritiskom energije barutnog punjenja ili stlačenog plina usmjereno raspršuje neškodljive nadražljive tvari sa kratkotrajnim učinkom. Kako bi se radilo o kvalificiranom obliku kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11. počinitelj mora uporabiti oružje koje je u objektivnom smislu opasno i podobno da se drugu osobu liši života ili tjelesno ozlijedi, te je podobnost uporabljenog sredstva glede povrede tjelesnog integriteta žrtve odlučna za označavanje određenog činjenja u njegovom kvalificiranom, težem obliku sa pripadajućim strožim okvirom propisane kazne. U navedenom kontekstu za definiranje i označavanje počinjenih djela pravno su irelevantni doživljaji žrtava počinjenih djela po kojima bi bio u pitanju pravi pištolj, kao i posljedice koje su na psihičkom planu iste trpjele. Drugim riječima, težina počinjenih djela nije na subjektivnoj strani osjećaja ugroženosti žrtava, kako to pogrešno obrazlaže prvostupanjski sud, već na objektivnoj mogućnosti da počinitelj uporabom oružja drugog liši života ili tjelesno ozlijedi. No, i činjenica uporabe plinskog pištolja pod određenim okolnostima ima svoj odraz u pojedinačno utvrđenim i jedinstveno izrečenoj zatvorskoj kazni u obrazloženju okolnosti relevantnih za izbor mjere kazne.

10. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni tvrdeći kako su optuženiku izrečene kazne u visini posebnog minimuma, što ne korespondira utvrđenom otegotnom okolnošću dosadašnje osuđivanosti za istovrsna kaznena djela. Dodatno tome, državni odvjetnik ističe kako je prvostupanjski sud otegotnim trebao cijeniti i posljedice koje su počinjena djela prouzročila na strani oštećenika glede straha i stresa kojima su bili izloženi tempore criminis, koje posljedice su se osjećale i nakon tog vremena, kada su pojedine žrtve bile i na višemjesečnim bolovanje nakon događaja (svjedokinja D. Š., svjedokinja N. B., svjedokinja D. K., svjedokinja J. B., svjedokinja P. K. K., svjedokinja I. K., svjedokinja Đ. P., svjedokinja V. Š. K.). Iako optuženik nije uvodno naznačio da se žali zbog odluke o kazni, sadržajno osnovano ističe da kvalifikacija djela izravno utječe i na visinu kazne, koja jedinstvena kazna je prestroga.

10.1. Stoga, polazeći od utvrđene povrede kaznenog zakona na štetu optuženika i izmjene pravne oznake kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim (točka I izreke ove presude), ovaj drugostupanjski sud je optuženiku utvrdio kazne za pojedina kaznena djela unutar kaznenog okvira zatvorske kazne propisane za tzv. osnovni oblik kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11., te mu potom izrekao jedinstvenu zatvorsku kaznu. Pritom je prihvaćena ranija višestruka optuženikova osuđivanost za istovrsna kaznena djela kao otegotna okolnost, jednako kao i posljedice počinjenih djela na psihičko zdravlje žrtava, na koje posljedice je ukazano u točki 10. ove odluke. Pritom, protivno stavu prvostupanjskog suda, nije bilo mjesta optuženiku olakotnim cijeniti okolnost njegovog očinstva (troje djece), jer iz njegovih osobnih podataka koje je dao sudu, kao i iz iskaza svjedokinje, njegove bivše supruge M. G., slijedi kako je isti razveden i ne skrbi nad djecom o kojoj je riječ. 10.2. Radi svega izloženog ovaj drugostupanjski sud nalazi kako će pojedinačno utvrđene i jedinstveno izrečena zatvorska kazna ostvariti svoju svrhu, kako je ista propisana člankom 41. KZ/11., dakle, izraziti društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela, te omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo nakon izdržane kazne.

11. Žaleći se zbog odluke o troškovima postupka optuženik ne dovodi u pitanje pravilnost prvostupanjske odluke glede pravilno i zakonito mu dosuđenih troškova u osuđujućem dijelu pobijane presude u tzv. paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna, već problematizira odluku tog suda glede odluke o troškovima koja je donijeta u njezinom odbijajućem dijelu. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, protivno žalbenoj argumentaciji optuženika, te imajući u vidu prirodu i opseg provedenih radnji povezanih sa navedena dva kaznena djela iz odbijajuće odluke, pravilno je sud prvog stupnja zaključio kako u tom dijelu nisu nastali posebni troškovi oglede kojih bi trebalo donositi posebnu odluku.

11.1. Iako optuženik nije žalbom doveo u pitanje presudu prvostupanjskog suda glede odluke o oduzimanju imovinske koristi i oduzimanju predmeta, ovaj žalbeni sud je isto ispitao slijedom obveze koju mu propisuje članak 478. ZKP/08., te je utvrdio kako je od optuženika po osnovi iz članka 77. stavka 1. KZ/11. i članka 79. stavak 1. KZ/11. zakonito i pravilno oduzeta imovinska korist pribavljena počinjenim kaznenim djelima u iznosu od 31.009,40 kuna i predmeti nabrojani u izreci pobijane presude.

12. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 482. i članka 286. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. studenog 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.