Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-468/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. B. i drugih, zbog protupravnih djela sa zakonskim obilježjima kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog R. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kv I-50/2022-3 (Kmp-1/2022.) od 28. listopada 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 22. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog R. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog R. B., zbog dva protupravna djela zakonskih obilježja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. KZ/11. na temelju članka 127. stavak 4. u vezi s člankom 551. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 84/22., dalje: ZKP/08.) optuženom R. B. produljen je istražni zatvor koji teče od 5. svibnja 2022.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi R. B. po branitelju, odvjetniku M. M. bez navođenja posebne žalbene osnove s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje.
3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Protivno tvrdnji optuženog R. B. prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ispunjene opća i posebna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog R. B. po zakonskoj osnovi iz članka 551. stavku 1. ZKP/08., isključivši pritom s pravom zamjenu istražnog zatvora mjerom psihijatrijskog liječenja na slobodi, za koju odluku je dao valjane i dostatne razloge, koje prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga nije u pravu žalitelj da razlozi za produljenje istražnog zatvora po zakonskoj osnovi u članku 551. stavku 1. ZKP/08. nisu u dovoljnoj mjeri obrazloženi, jer da se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom može postići i ambulantnim ili bolničkim liječenjem na slobodi.
6. Naime, iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženog R. B. po stalnom sudskom vještaku za psihijatriju, prim.dr.sc. S. C., dr.med., proizlazi da je optuženiku potrebno psihijatrijsko liječenje, da su mu antipsihotici potrebni kako bi se umirila psihomotorna napetost, tjeskoba, bolje kontrolirali impulsi, seksualizirano ponašanje i agresija to jest preveniralo eventualno novo, slično ili teže kazneno djelo te da su ispunjeni uvjeti za određivanje prisilnog smještaja prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" 76/14.), dok se ne postigne anksioliza te otkloni agresivno ponašanje, nakon čega se tek mjera može provoditi na slobodi, uz kontinuirani nadzor redovitog uzimanja antipsihotične terapije. Međutim, s obzirom da je optuženi R. B. osoba s umjerenom mentalnom insuficijencijom, da se radi o trajnom stanju, da je aktualno razvio reaktivnu psihotičnu reakciju, tempore criminis je bio neubrojiv, trajno nije raspravno sposoban te se predlaže smjestiti ga u psihijatrijsku ustanovu, očito je da liječnik psihijatar smatra da je optuženika potrebno liječiti u zatvorenim uvjetima, u psihijatrijskoj ustanovi, te tek nakon što se otkloni njegovo agresivno ponašanje, mjera liječenja se može provoditi na slobodi, slijedom čega nije od utjecaja činjenica da je optuženiku tijekom ovog kaznenog postupka istražni zatvor zamijenjen mjerom liječenja na slobodi. Stoga je prvostupanjski sud s pravom otklonio mogućnost da se svrha istražnog zatvora ostvari mjerom liječenja na slobodi.
6.1. Pravilnost pobijanog rješenje nije dovedena u pitanje tvrdnjom da "bi glavna rasprava mogla dugo potrajati" čime optuženik upire na povredu načela razmjernosti iz članka 122. stavak 2. ZKP/08. Naime u konkretnom slučaju sud je vodio računa o razmjeru između težine kaznenih djela za koja se tereti optuženika, kazni koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku ako se utvrdi da je počinio protupravno djelo te o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
7. Slijedom navedenog, s obzirom da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 22. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
