REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3751/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DEPOCOM SOLAR d.o.o. Vularija, 1. maja 13, OIB: 38566420981, kojeg zastupa punomoćnik Josip Reljić, odvjetnik u Zagrebu, Dragojla Kušlana 2, protiv tuženika Hrvatska energetska regulatorna agencija, OIB: 83764654530, Zagreb, Ulica grada Vukovara 14, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2491/2018-2 od 10. lipnja 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1002/2015 od 16. ožujka 2018., u sjednici održanoj 22. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2491/2018-2 od 10. lipnja 2019. se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-1002/2015 od 16. ožujka 2018. odbio je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime imovinske štete iznos od 1.675.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 6. srpnja 2013. godine do konačne isplate po čl. 12.a st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po referentnoj stopi uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena u roku od osam dana.“

2. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-2491/2018-2 od 10. lipnja 2019. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

3. Tako je suđeno u sporu radi naknade štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala uslijed tuženikove protupravne radnje počinjene time što je tuženik propustio dopis kojeg mu je tužitelj omaškom dostavio u postupku ostvarenja prava povlaštenog proizvođača električne energije, odmah u upravnom postupku proslijediti upravnom tijelu Hrvatskom operatoru tržišne energije d.o.o. (dalje u tekstu: HROTE) kao nadležnom tijelu koje je provodilo upravni postupak. Predmet spora je naknada štete po osnovi izgubljene dobiti za razdoblje od 14 godina u iznosu od 1.2601.000,00 kn, te stvarne štete po osnovi troškova ulaganja u Sunčanu elektranu Bratuša u iznosu od 415.000,00 kn.

4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 70/19 – dalje: ZID ZPP/19) i čl. 107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 80/22 - dalje: ZID ZPP/22), kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju.

5. Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio da revizijski sud odbije reviziju kao neosnovanu

6. Revizija je neosnovana.

7. Presuda je ispitana po čl. 392.a. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju je tužitelj opisno ukazao revizijom tvrdeći da je obrazloženje presude u suprotnosti sa sadržajem isprava u spisu, pri čemu se posebno osvrnuo na navod u obrazloženju da tužitelj nije pružio dokaze o nastaloj stvarnoj šteti. U obrazloženju ovog revizijskog razloga ukazano je i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje glede tijeka postupka ostvarenja prava na status povlaštenog proizvođača energije, ali pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje što po čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušten revizijski razlog.

9. Suprotno tvrdnji u reviziji presuda sadrži razloge o činjenicama koje su odlučne za rješenje spora. Tužbeni zahtjev za naknadu štete je odbijen prvenstveno zbog toga što tužitelj nije dokazao protupravnu radnju tuženika, a to je jedna od pretpostavki koje moraju biti ispunjenje za uspostavu prava na naknadu štete. Tek podredno je sud naveo da tužitelj nije dokazao ni štetu koju je opisao u tužbi, o čemu je dao sveobuhvatne neproturječne razloge.

9.1. Prema navodima tužitelja šteta se sastoji u izgubljenoj dobiti za 14 godina u kojima tužitelj nije imao status povlaštenog dobavljača energije, te troškovima koje je imao oko ulaganja u Sunčanu elektranu Bratuša u iznosu od 415.000,00 kn.

9.2. U odnosu na navode o izgubljenoj dobiti drugostupanjski sud je u obrazloženju naveo kako tužitelj smatra da mu je dio utužene štete u iznosu od 1.260.000,00 kn nastao time što u prosjeku u Međimurju ima 1000 sunčanih sati godišnje te budući da Sunčana elektrana Bratuša ima kapacitet proizvodnje električne energije snage 30 kW, a poticajna cijena prema članku 15. (raskinutog) Ugovora iznosi 3 kn/kW, tužitelj smatra da bi godišnje mogao ostvariti zaradu u iznosu od 90.000,00 kn (30 000 kW x 3,00 kn/kW) i to kroz vremensko razdoblje od 14 godina. Međutim, tužiteljev izračun izmakle dobiti sud je ocijenio proizvoljnim i bez valjanih dokaza. Sve ako tužitelj i ne bi ostvario pravo na poticanju cijenu od 3,00 kn/kW, on bi mogao proizvedenu električnu energiju po tržišnim uvjetima prodavati ili na drugi način iskoristiti te bi se eventualna izmakla dobit trebala umanjiti za tako ostvarenu dobit. Sud se pozvao i na odredbu čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prema kojemu oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, a što znači da je tužitelj trebao iznijeti činjenicu da je barem pokušao (eventualnu) proizvedenu električnu energiju prodati po tržišnim uvjetima i da je ta (tržišna) cijena električne energije bila niža od 3,00 kn/kW. Međutim, prema obrazloženju presude tužitelj u ovom sporu ne samo da to nije dokazao, nego nije dokazao ni da je u Sunčanoj elektrani Bratuša pokušao proizvesti određenu količinu električne energije, a koju je tužitelj nesumnjivo mogao proizvesti budući da je naknadnim rješenjem tuženika od 13. rujna 2013. (s lista 43-44. spisa) tužitelj stekao status povlaštenog proizvođača električne energije i to za razdoblje od 14 godina.

9.3. Obrazloženje sadrži razloge o odlučnim činjenicama i glede navodne stvarne štete u iznosu od 415.000,00 kn za kojeg je u tužbi tvrdio da su nastali kao trošak u projektiranju, montaži i opremi za 30 kW radi ispunjenja tužiteljevih obveza preuzetih Ugovorom. Utvrđenje suda kako je u prilogu tužiteljevog podneska od 2. prosinca 2015. dostavljena samo preslika računa od 2. svibnja 2012. prevedenog s njemačkog jezika (list 58-59. spisa) na iznos od 65.800,00 EUR bez dokaza da je taj iznos platio odnosno, odgovara stanju spisa.

9.4. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

10. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koja prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio. Sporno je i u revizijskom stupnju postupka jesu li ispunjene opće pretpostavke za naknadu štete po čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje: ZOO), posebno jesu li radnje tuženika opisane u tužbi bile neposredni adekvatni uzrok štete, te je li riječ o protupravnom postupanju tuženika.

11. Pravno shvaćanje o navedenom spornom pitanju u vezi nepostojanja protupravnosti u radnjama tuženika, i s tim u vezi kumulativno propisanih pretpostavki za naknadu štete po odredbi čl. 1045. ZOO, na kojemu se temelji pobijana drugostupanjska presuda, prihvaća i ovaj sud.

12. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

13. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

14. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

15. Zbog iznijetih razloga valjalo je temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 22. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil

Broj zapisa: eb316-6d70e

Kontrolni broj: 05ea5-94d6b-1eba7

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVAN VUČEMIL, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.