REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-538/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, kao predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Virne Sarvan, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. R. iz O. G., Š. S. R. , OIB:.., zastupanog po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., protiv tuženika P. banka Z. d.d. Z., R. OIB:..., zastupanog po punomoćnici Ž. Z., odvjetnici u O. društvu L. i partneri iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj: P-3193/2021 od 29. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e :

1. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika, preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj: P-3193/2021 od 29. prosinca 2021., na način da ista, sada preinačena, glasi:

„ I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da je Ugovor o namjenskom kreditu, broj ugovora 9011167849 zaključen između tužitelja i tuženika dana 20. travnja 2006., ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se predlaže tuženiku isplatiti - vratiti tužitelju iznos od 725.747,86 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

− iznos od 2.717,00 kuna sa kamatom od 31.5.2006.

− iznos od 2.709,52 kuna sa kamatom od 30.6.2006.

− iznos od 2.684,80 kuna sa kamatom od 31.7.2006.

− iznos od 2.706,63 kuna sa kamatom od 31.8.2006.

− iznos od 2.709,83 kuna sa kamatom od 30.9.2006.

− iznos od 2.698,65 kuna sa kamatom od 31.10.2006.

− iznos od 2.697,20 kuna sa kamatom od 30.11.2006.

− iznos od 2.666,17 kuna sa kamatom od 31.12.2006.

− iznos od 2.646,76 kuna sa kamatom od 31.1.2007.

− iznos od 2.645,43 kuna sa kamatom od 28.2.2007.

− iznos od 2.653,20 kuna sa kamatom od 31.3.2007.

− iznos od 2.620,10 kuna sa kamatom od 30.4.2007.

− iznos od 2.591,54 kuna sa kamatom od 31.5.2007.

− iznos od 2.583,43 kuna sa kamatom od 30.6.2007.

− iznos od 2.636,81 kuna sa kamatom od 31.7.2007.

− iznos od 2.870,10 kuna sa kamatom od 31.8.2007.

− iznos od 2.820,13 kuna sa kamatom od 30.09.2007.

− iznos od 2.816,61 kuna sa kamatom od 31.10.2007.

− iznos od 2.855,81 kuna sa kamatom od 30.11.2007.

− iznos od 2.835,26 kuna sa kamatom od 31.12.2007.

− iznos od 2.884,28 kuna sa kamatom od 31.01.2008.

− iznos od 3.094,00 kuna sa kamatom od 29.2.2008.

− iznos od 3.147,43 kuna sa kamatom od 31.3.2008.

− iznos od 3.059,37 kuna sa kamatom od 30.4.2008.

− iznos od 3.039,97 kuna sa kamatom od 31.5.2008.

− iznos od 3.068,70 kuna sa kamatom od 30.6.2008.

− iznos od 3.011,64 kuna sa kamatom od 31.7.2008.

− iznos od 3.014,87 kuna sa kamatom od 31.8.2008.

− iznos od 3.048,53 kuna sa kamatom od 30.9.2008.

− iznos od 3.315,87 kuna sa kamatom od 03.11.2008.

− iznos od 3.140,41 kuna sa kamatom od 30.11.2008.

− iznos od 3.343,52 kuna sa kamatom od 31.12.2008.

− iznos od 3.326,30 kuna sa kamatom od 31.1.2009.

− iznos od 3.339,73 kuna sa kamatom od 28.2.2009.

− iznos od 3.297,55 kuna sa kamatom od 31.3.2009.

− iznos od 3.304,25 kuna sa kamatom od 30.4.2009.

− iznos od 3.249,32 kuna sa kamatom od 31.5.2009.

− iznos od 3.202,42 kuna sa kamatom od 30.6.2009.

− iznos od 3.212,93 kuna sa kamatom od 31.7.2009.

− iznos od 3.239,94 kuna sa kamatom od 31.8.2009.

- iznos od 3.229,24 kuna sa kamatom od 01.10.2009.

- iznos od 3.211,13 kuna sa kamatom od 31.10.2009.

- iznos od 3.259,37 kuna sa kamatom od 30.11.2009.

- iznos od 3.294,57 kuna sa kamatom od 31.12.2009.

− iznos od 3.397,53 kuna sa kamatom od 01.02.2010.

− iznos od 3.382,58 kuna sa kamatom od 28.2.2010.

− iznos od 3.456,67 kuna sa kamatom od 31.3.2010.

− iznos od 3.440,47 kuna sa kamatom od 30.4.2010.

− iznos od 3.474,28 kuna sa kamatom od 31.5.2010.

− iznos od 3.698,58 kuna sa kamatom od 30.6.2010.

− iznos od 3.650,67 kuna sa kamatom od 31.7.2010.

− iznos od 3.779,95 kuna sa kamatom od 31.8.2010.

− iznos od 3.738,38 kuna sa kamatom od 30.09.2010.

− iznos od 3.650,35 kuna sa kamatom od 02.11.2010.

− iznos od 3.746,65 kuna sa kamatom od 07.12.2010.

− iznos od 3.871,79 kuna sa kamatom od 05.01.2011.

− iznos od 3.789,20 kuna sa kamatom od 04.2.2011.

− iznos od 3.828,48 kuna sa kamatom od 04.3.2011.

− iznos od 3.726,61 kuna sa kamatom od 05.4.2011.

− iznos od 3.790,42 kuna sa kamatom od 30.4.2011.

− iznos od 4.001,97 kuna sa kamatom od 31.5.2011.

− iznos od 3.914,44 kuna sa kamatom od 05.7.2011.

− iznos od 4.386,00 kuna sa kamatom od 04.8.2011.

− iznos od 4.320,62 kuna sa kamatom od 05.09.2011.

− iznos od 3.951,79 kuna sa kamatom od 30.09.2011.

− iznos od 3.936,36 kuna sa kamatom od 31.10.2011.

− iznos od 3.925,37 kuna sa kamatom od 30.11.2011.

− iznos od 3.975,60 kuna sa kamatom od 05.01.2012.

− iznos od 3.990,45 kuna sa kamatom od 06.02.2012.

− iznos od 3.982,01 kuna sa kamatom od 05.3.2012.

− iznos od 3.952,65 kuna sa kamatom od 31.3.2012.

− iznos od 3.961,96 kuna sa kamatom od 04.5.2012.

− iznos od 3.989,37 kuna sa kamatom od 05.6.2012.

− iznos od 3.959,24 kuna sa kamatom od 05.7.2012.

− iznos od 4.019,74 kuna sa kamatom od 03.8.2012.

− iznos od 3.990,28 kuna sa kamatom od 06.09.2012.

− iznos od 3.960,87 kuna sa kamatom od 05.10.2012.

− iznos od 4.005,89 kuna sa kamatom od 06.11.2012.

− iznos od 3.977,03 kuna sa kamatom od 06.12.2012.

− iznos od 4.022,82 kuna sa kamatom od 07.01.2013.

− iznos od 456.600,47 kuna sa kamatom od 15.1.2013.

po stopi od 15% godišnje za vrijeme od 31. svibnja 2006. pa do 31. prosinca 2007., za vrijeme od 0. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, za vrijeme od 1. srpnja 2011. pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II/ Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4. Ugovora o kreditu, broj ugovora 9011167849 koji su stranke zaključile dana 20. travnja 2006. te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 20. travnja 2006. pa nadalje kao i promjenjivom tečaju CHF od 20. travnja 2006. pa nadalje.

Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa isplatiti iznos od 40.700,73 kn i to: − iznos od 42,83 kuna sa kamatom od 31.7.2007.

− iznos od 263,31 kuna sa kamatom od 31.8.2007.

− iznos od 258,72 kuna sa kamatom od 30.09.2007.

− iznos od 258,40 kuna sa kamatom od 31.10.2007.

− iznos od 262,00 kuna sa kamatom od 30.11.2007.

− iznos od 260,11 kuna sa kamatom od 31.12.2007.

− iznos od 264,61 kuna sa kamatom od 31.01.2008.

− iznos od 439,02 kuna sa kamatom od 29.2.2008.

− iznos od 446,60 kuna sa kamatom od 31.3.2008.

− iznos od 434,11 kuna sa kamatom od 30.4.2008.

− iznos od 431,36 kuna sa kamatom od 31.5.2008.

− iznos od 435,43 kuna sa kamatom od 30.6.2008.

− iznos od 427,33 kuna sa kamatom od 31.7.2008.

− iznos od 427,79 kuna sa kamatom od 31.8.2008.

− iznos od 432,57 kuna sa kamatom od 30.9.2008.

− iznos od 470,50 kuna sa kamatom od 03.11.2008.

− iznos od 445,61 kuna sa kamatom od 30.11.2008.

− iznos od 474,43 kuna sa kamatom od 31.12.2008.

− iznos od 430,57 kuna sa kamatom od 31.1.2009.

− iznos od 432,31 kuna sa kamatom od 28.2.2009.

− iznos od 426,85 kuna sa kamatom od 31.3.2009.

− iznos od 427,72 kuna sa kamatom od 30.4.2009.

− iznos od 420,61 kuna sa kamatom od 31.5.2009.

− iznos od 414,54 kuna sa kamatom od 30.6.2009.

− iznos od 415,90 kuna sa kamatom od 31.7.2009.

− iznos od 419,39 kuna sa kamatom od 31.8.2009.

− iznos od 418,01 kuna sa kamatom od 01.10.2009.

− iznos od 415,66 kuna sa kamatom od 31.10.2009.

− iznos od 421,91 kuna sa kamatom od 30.11.2009.

− iznos od 426,46 kuna sa kamatom od 31.12.2009.

− iznos od 480,16 kuna sa kamatom od 31.01.2010.

− iznos od 478,05 kuna sa kamatom od 28.2.2010.

− iznos od 488,52 kuna sa kamatom od 31.3.2010.

− iznos od 486,23 kuna sa kamatom od 30.4.2010.

− iznos od 491,01 kuna sa kamatom od 31.5.2010.

− iznos od 522,71 kuna sa kamatom od 30.6.2010.

− iznos od 515,93 kuna sa kamatom od 31.7.2010.

− iznos od 534,20 kuna sa kamatom od 31.8.2010.

− iznos od 528,33 kuna sa kamatom od 30.09.2010.

− iznos od 515,89 kuna sa kamatom od 02.112010.

− iznos od 454,37 kuna sa kamatom od 07.12.2010.

− iznos od 469,54 kuna sa kamatom od 05.01.2011.

− iznos od 459,53 kuna sa kamatom od 04.02.2011.

− iznos od 464,29 kuna sa kamatom od 04.03.2011.

− iznos od 451,94 kuna sa kamatom od 05.04.2011.

− iznos od 459,68 kuna sa kamatom od 30.4.2011.

− iznos od 427,98 kuna sa kamatom od 31.5.2011.

− iznos od 418,62 kuna sa kamatom od 05.07.2011.

− iznos od 469,05 kuna sa kamatom od 04.08.2011.

− iznos od 399,62 kuna sa kamatom od 05.09.2011.

− iznos od 365,50 kuna sa kamatom od 30.09.2011.

− iznos od 364,08 kuna sa kamatom od 31.10.2011.

− iznos od 363,06 kuna sa kamatom od 30.11.2011.

− iznos od 367,71 kuna sa kamatom od 05.01.2012.

− iznos od 323,08 kuna sa kamatom od 06.02.2012.

− iznos od 322,40 kuna sa kamatom od 05.03.2012.

− iznos od 320,02 kuna sa kamatom od 31.3.2012.

− iznos od 320,78 kuna sa kamatom od 04.05.2012.

− iznos od 323,00 kuna sa kamatom od 05.06.2012.

− iznos od 320,56 kuna sa kamatom od 05.07.2012.

− iznos od 370,37 kuna sa kamatom od 03.08.2012.

− iznos od 367,65 kuna sa kamatom od 06.09.2012.

− iznos od 364,94 kuna sa kamatom od 05.10.2012.

− iznos od 369,09 kuna sa kamatom od 06.11.2012.

− iznos od 366,43 kuna sa kamatom od 06.12.2012.

− iznos od 370,65 kuna sa kamatom od 07.01.2013.

− iznos od 14.041,10 kuna sa kamatom od 15.01.2013.

te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 136.467,05 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na

− iznos od 2,80 kuna sa kamatom od 31.5.2006.

− iznos od 131,16 kuna sa kamatom od 03.11.2008.

− iznos od 154,89 kuna sa kamatom od 31.12.2008.

− iznos od 181,52 kuna sa kamatom od 31.1.2009.

− iznos od 193,21 kuna sa kamatom od 28.2.2009.

− iznos od 156,50 kuna sa kamatom od 31.3.2009.

− iznos od 162,33 kuna sa kamatom od 30.4.2009.

− iznos od 114,50 kuna sa kamatom od 31.5.2009.

− iznos od 73,68 kuna sa kamatom od 30.6.2009.

− iznos od 82,82 kuna sa kamatom od 31.7.2009.

− iznos od 106,34 kuna sa kamatom od 31.8.2009.

− iznos od 97,03 kuna sa kamatom od 01.10.2009.

− iznos od 81,26 kuna sa kamatom od 31.10.2009.

− iznos od 123,25 kuna sa kamatom od 30.11.2009.

− iznos od 153,89 kuna sa kamatom od 31.12.2009.

− iznos od 203,16 kuna sa kamatom od 31.01.2010.

− iznos od 190,33 kuna sa kamatom od 28.2.2010.

− iznos od 253,95 kuna sa kamatom od 31.3.2010.

− iznos od 240,04 kuna sa kamatom od 30.4.2010.

− iznos od 269,07 kuna sa kamatom od 31.5.2010.

− iznos od 461,67 kuna sa kamatom od 30.6.2010.

− iznos od 420,52 kuna sa kamatom od 31.7.2010.

− iznos od 531,54 kuna sa kamatom od 31.8.2010.

− iznos od 495,84 kuna sa kamatom od 30.09.2010.

− iznos od 420,25 kuna sa kamatom od 02.11.2010.

− iznos od 578,07 kuna sa kamatom od 07.12.2010.

− iznos od 688,04 kuna sa kamatom od 05.01.2011.

− iznos od 615,46 kuna sa kamatom od 04.02.2011.

− iznos od 649,99 kuna sa kamatom od 04.03.2011.

− iznos od 560,46 kuna sa kamatom od 05.04.2011.

− iznos od 616,54 kuna sa kamatom od 30.4.2011.

− iznos od 859,78 kuna sa kamatom od 31.5.2011.

− iznos od 781,61 kuna sa kamatom od 05.07.2011.

− iznos od 1.202,75 kuna sa kamatom od 04.08.2011.

− iznos od 1.206,80 kuna sa kamatom od 05.09.2011.

− iznos od 872,08 kuna sa kamatom od 30.09.2011.

− iznos od 858,08 kuna sa kamatom od 31.10.2011.

− iznos od 848,11 kuna sa kamatom od 30.11.2011.

− iznos od 893,68 kuna sa kamatom od 05.01.2012.

− iznos od 953,16 kuna sa kamatom od 06.02.2012.

− iznos od 945,40 kuna sa kamatom od 05.03.2012.

− iznos od 918,42 kuna sa kamatom od 31.3.2012.

− iznos od 926,97 kuna sa kamatom od 04.05.2012.

− iznos od 952,16 kuna sa kamatom od 05.06.2012.

− iznos od 924,47 kuna sa kamatom od 05.07.2012.

− iznos od 935,16 kuna sa kamatom od 03.08.2012.

− iznos od 908,42 kuna sa kamatom od 06.08.2012.

− iznos od 881,72 kuna sa kamatom od 05.10.2012.

− iznos od 922,59 kuna sa kamatom od 06.11.2012.

− iznos od 896,39 kuna sa kamatom od 06.12.2012.

− iznos od 937,96 kuna sa kamatom od 07.01.2013.

− iznos od 108.831,23 kuna sa kamatom od 15.01.2013.

za vrijeme od 31. svibnja 2006. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, za vrijeme od 1. srpnja 2011. pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika, uz odbijanje žalbe tužitelja, preinačuje se toč. II. rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj: P-3193/2021 od 29. prosinca 2021., na način da ista, sada preinačena, glasi:

„II/ Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.“

3. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je Ugovor o namjenskom kreditu, broj ugovora 9011167849, zaključen između tužitelja i tuženika dana 20. travnja 2006., ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se predlaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 725.747,86 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 31. svibnja 2006. do isplate po propisanoj stopi i to na svaki pojedinačni iznos, kako je podrobnije navedeno u presudi.

1.2. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja, u toč. I. izreke, odbačen je tuženikov prigovor radi prebijanja, dok je u toč. II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.140,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 29. prosinca 2021.

2.1. Pravodobnom i dopuštenom žalbom odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. II. pobijanog rješenja pobija tužitelj, iz svih žalbenih razloga. Smatra da je sud prvog stupnja pri donošenju pobijanog rješenja u toč. II. počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer su navedeni razlozi u odnosu na odlučne činjenice nejasni i proturječni sami sebi i dokazima koji se nalaze u spisu, pa se rješenje ne može ispitati. Ukazuje da je sud prvog stupnja o parničnom trošku odlučio polazeći od označene vrijednosti predmeta spora u iznosu od 99.000,00 kuna koji iznos je tužitelj označio u svojoj tužbi. Međutim, on je u ovoj pravnoj stvari podnio stupnjevitu tužbu pa je sud o troškovima postupka morao odlučiti polazeći od vrijednosti zahtjeva tužitelja koji je postavljen tijekom postupka i nakon provedenog vještačenja, a to je vrijednost od 725.747,86 kuna što bi značilo da tužitelju pripada pravo na trošak u iznosu od 7.300,00 kuna za svaku obavljenu radnju uvećano za 25% na ime PDV-a, te troškove vještačenja, kao i sudskih pristojbi. Smatra da je sud tužitelju trošak u označenom iznosu trebao priznati za podnesak od 5. ožujka 2021., kao i za sve druge radnje koje su uslijedile nakon tog podneska. Predlaže preinačenje pobijanog rješenja sukladno žalbenim navodima uz naknadu tužitelju troškova žalbenog dijela postupka.

2.2. Pravodobnom i dopuštenom žalbom pobijanu presudu pobija tuženik, iz svih žalbenih razloga. Navodi, u bitnom, da je tužitelj podnio tužbu koja je bila neodređena i nepotpuna te nepodobna za raspravljanje. Kod stupnjevite tužbe je bilo nužno dokazati da tuženik odbija dostaviti dokumentaciju tužitelju radi uređenja tužbe, što je u ovom postupku propušteno utvrditi. Ukazuje da je sud tijekom postupka donio rješenje kojim dozvoljava povrat u prijašnje stanje, a koju odluku nije obrazložio niti prilikom donošenja, niti u presudi, te nije bilo održano ročište povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje. Također, pobija i odluku kojom se dopušta povrat u prijašnje stanje. Ističe da su pogrešni navodi suda da se tuženik nije protivio preinaci tužbe i tužbenog zahtjeva te ukazuje da nije preinačena do zaključenja prethodnog postupka, a može se preinačiti nakon zaključenja prethodnog postupka samo ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Ističe i prigovor zastare na iznose koji su utuženi 5. ožujka 2021. o kojem prigovoru u obrazloženju ne postoji nijedan valjani razlog. Smatra da je pogrešan stav suda prvog stupnja da ugovor ne može opstati kada ništetnost pogađa odredbe koje su bitne za samo postojanje ugovora, a prema čl. 55. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/2014., 110/2015., dalje: ZZP/14) nepoštena ugovorna odredba je ništetna, ali ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, slijedom čega je glavni zahtjev tužitelja trebalo odbiti kao neosnovan. Sud prvog stupnja je trebao primijeniti čl. 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., dalje: ZOO). Ukazuje da sud prvog stupnja nije obrazložio zbog čega smatra da su na ovaj konkretni postupak primjenjiva i obvezujuća utvrđenja iz postupka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012, a naročito jer je ugovorni odnos prestao još 22. siječnja 2013., dok se kolektivna zaštita odnosi na zaštitu od nepoštenih ugovora koji i dalje traju, a spor je dovršen kasnije, kada više nije bilo ovog ugovornog odnosa. Pobija i odluku o prigovoru prijeboja te svojstvo potrošača tužitelja. Ističe kako se u ovom postupku ne radi o naknadi štete, već o stjecanju bez osnove, a odredba čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., dalje: ZPP) propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na utvrđenja iz kolektivnog spora u posebnim parnicama za naknadu štete. Pogrešnim smatra i stav suda prvog stupnja o njegovom prigovoru zastare. Ukazuje da nije bilo potrebe za provođenjem vještačenja, ako je sud odlučio da je cjelokupni predmetni ugovor ništetan, a smatra i da vještak nije izradio izračun sukladno pravilima struke. Ističe kako tužitelj ni ne može više isticati ništetnost predmetnog ugovora jer je u konkretnom slučaju došlo do zatvaranja obveze, odnosno ispunjenja ugovora u cijelosti 2013. Pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva, a podredno njeno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje drugom sucu uz naknadu tuženiku troškova žalbenog dijela postupka.

3. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim Ugovor o namjenskom kreditu, broj 9011167849, zaključen između tužitelja i tuženika dana 20. travnja 2006., slijedom čega predlaže da mu tuženik isplati iznos od 725.747,86 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate; odnosno, u slučaju neosnovanosti tog tužbenog zahtjeva, zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4. Ugovora o kreditu, broj ugovora 9011167849, koji su stranke zaključile dana 20. travnja 2006. te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa, i da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli, slijedom čega da tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa i promjenjivom tečaju koje je tuženik izvršio od 20. travnja 2006. pa nadalje, pa traži isplatu iznosa od 40.700,73 kn na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa te iznosa od 136.467,05 kn na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno promjene u tečaju CHF, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

6. Pritom, između stranaka nije sporno da je između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora, 20. travnja 2006. zaključen Ugovor o kreditu broj ugovora: 9011167849, na temelju kojeg je tuženik odobrio tužitelju isplatu kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 95.000,00 švicarskih franaka po srednjem tečaju tečajne liste Banke na dan korištenja kredita.

7. Nije sporno ni da je početno ugovorena kamatna stopa iznosila 4,15% te da je tuženik tijekom otplatnog perioda u više navrata mijenjao (povećavao) kamatnu stopu pa je uslijed povećanja kamatne stope povećan iznos mjesečnih anuiteta koje je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku.

8. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja da se predmetni Ugovor o kreditu broj ugovora: 9011167849 od 20. travnja 2006. utvrdi u cijelosti ništetnim, uz obrazloženje kako u situaciji u kojoj su bitni sastojci ugovora o kreditu ništetni, konkretno odredba o samom iznosu glavnice kredita čiji se iznos i način povrata vezuje uz valutnu klauzulu vezanu uz švicarski franak i odredba o promjenjivim kamatnim stopama kao cijeni kredita, sve povezano kroz način vraćanja oba iznosa u obliku anuiteta, kao i odredbe koje određuju visinu, vrijeme i način vraćanja samog kredita te cijenu i način na koji se ona ima za sve platiti, takav Ugovor ne može opstati jer ne ostaje valjanim niti jedan bitni sastojak.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga zbog kojih je pobija tuženik te pazeći i po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da prvostupanjska presuda nije ni pravilna ni zakonita.

10.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a u dijelu u kojem, i po pravnom shvaćanju ovog suda, pravilno zaključuje da tužitelj ima svojstvo potrošača jer se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru sklopljenom s tužiteljem kao fizičkom osobom, za kojeg je u navedenom ugovoru naznačena namjena ostvarenog kredita (adaptacija stambenog objekta). Pri tome valja ukazati i na činjenicu da je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj: Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. teret dokaza da tužitelji nisu potrošači na tuženiku, a ne tužiteljima, pa posljedično tome valja zaključiti da tuženik tu činjenicu nije uspio dokazati tijekom postupka.

10.2. Također, nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. ZPP-a jer se radi o slučaju da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, budući da ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem kojim raspolaže vještak financijske struke. U predmetnoj pravnoj stvari tužitelj je podnio tužbu iz čl. 186.b. st. 2. ZPP-a nakon što tuženik nije udovoljio njegovom zahtjevu za izdavanjem dokumentacije, a činjenica da ga je sud prvog stupnja propustio pozvati da u određenom roku postavi tužbeni zahtjev, kako to nalaže odredba čl. 186.b st. 4. ZPP-a ne predstavlja navedene povrede, tim više što je tužitelj po primitku nalaza financijskog vještaka odredio tužbeni zahtjev sukladno istom.

10.3. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe 502. a i c ZPP-a jer je navedenom odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a koju je zakonsku odredbu, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja pravilno primijenio, suprotno žalbenim navodima žalitelja, pravilno zaključujući da je tužitelj u ovom postupku dokazao da ima status potrošača i da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom kreditu, pa da se posljedično tome ima primijeniti navedena zakonska odredba čl. 502.c ZPP-a.

10.4. Konačno, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 121. st. 2. ZPP-a jer je sud prvog stupnja o prijedlogu tužitelja za povrat u prijašnje stanje odlučio na zakazanom ročištu u skladu s čl. 121. st. 2. ZPP-a. U odnosu na navode tuženika da odluka o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje nije obrazložena, valja ukazati da protiv odluke kojom se prihvaća prijedlog za povrat u prijašnje stanje prema čl. 122. ZPP-a žalba nije dopuštena.

11. Pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrdila nepoštenima i ništetnima odredbe Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda pod poslovnim brojem: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika. Tako je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su konačno oba bitna sastojka Ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenima i ništetnima.

12. Naime, presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. i poslovni broj: Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima, promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/2003., 46/2007. i 79/2007., dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/2007., 125/2007., 75/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013., dalje: ZZP/07) te suprotno odredbama ZOO-a. Također, da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita i sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkim kreditima, ugovorima o kreditu, time što je ugovorena valuta uz koju je bila vezana glavnica švicarski franak jer prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka, kao trgovac, nije u potpunosti informirala potrošače o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke, s posljedicom nastanka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača.

13. Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između tužitelja i tuženika, a koji u člancima 1., 4., 5., 6. i 7. sadrži upravo sporne odredbe o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke i valutnu klauzulu kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom spomenutim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, sud prvog stupnja se pravilno pozvao na pravna utvrđenja spomenutih presuda.

14. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ukazuje da utvrđenja navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP- a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S obzirom na sadržaj citiranih zakonskih odredaba, za predmetni spor nije relevantna okolnost što Ugovor o kreditu sklopljen među parničnim strankama, uslijed otplate kredita, više nije na snazi.

15. Odredbom čl. 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

16. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom na to da postoji (na temelju citiranih čl. 502.c ZPP-a i 118. ZZP/14) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i u presudi poslovni broj: Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.) pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo i kada je zahtjev tužitelja u pogledu pravne osnove spora ocijenio osnovanim.

17. Međutim, pogrešan je zaključak suda prvog stupnja da ništetnost navedenih odredbi, koje su bitni sastojci predmetnog ugovora, povlače i ništetnost cijelog ugovora jer je navedeno utvrđenje protivno odredbi čl. 324. ZOO-a koja ištetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on propisuje da n

može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, što u ovoj konkretnoj situaciji nije slučaj.

18. Stoga je pobijanu presudu valjalo preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev na utvrđenje da je predmetni ugovor ništetan u cijelosti, te prihvatiti tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da su ništetne odredbe o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke i valutnu klauzulu kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka, pa posljedično naložiti tuženiku isplatu iznosa koji je, uslijed povećanja kamatne stope i i zbog tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF, povećan iznos mjesečnih anuiteta koje je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku, sve temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a

19. Dakle, s obzirom da je nesporno nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno da je tužitelj više platio kredit zbog promjenjive kamatne stope od početno definirane kreditom od 4,15% u iznosu od 40.700,73 kn, te da je više plaćeno kredita zbog tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF u iznosu od 136.467,05 kn, te iznose pravilnom primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a treba dosuditi tužitelju, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne dijelove tog iznosa, kako su navedeni u nalazu i mišljenju te tužbenom zahtjevu tužitelja. To zato jer je na temelju navedenih ništetnih odredbi ugovora o kreditu tuženik nezakonitom promjenom kamatne stope i ništetnom odredbom o valutnoj klauzuli od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti pa je dužan vratiti ono što je na temelju takvog ništetnog ugovora odnosno dijela ugovora primio.

20. S obzirom na utvrđenje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u predmetnom Ugovoru nepoštene, a time i ništetne, prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu uzeti su u obzir početno ugovorena kamatna stopa (od 4,15 %) i početni tečaj (4,658624 kuna za 1 švicarski franak) kao jedini valjano određeni, a time i pošteni. Stoga su u tom dijelu neosnovani tuženikovi žalbeni navodi.

21. Odluka o zateznim kamatama temelji se u pogledu tijeka na čl. 1115. ZOO-a, a glede visine stope na čl. 29. st. 2. ZOO-a, budući da je tuženik nepošteni stjecatelj pa je stoga na primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja, jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da je navedena ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena i posljedično tome ništetna.

22. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega u konkretnom slučaju zastara nije nastupila ni iz ovog razloga. Naime, pri takvom shvaćanju treba imati na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO-a).

23. Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći računa i o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. ZZP/07 propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO-a jer u protivnom ono ni ne bi imalo smisla. Kod ovakvog pravnog shvaćanja treba imati u vidu i odredbu čl. 502.c ZPP-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, a prema kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a za zaštitu kolektivnih interesa i prava (da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba) koje je i tužitelj ovlašten štititi jer je u takvom slučaju sud, kako je već navedeno, vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (čl. 502.c ZPP-a).

24. Prilikom donošenja odluke o pitanju zastare u konkretnim predmetima treba cijeniti i da je Republika Hrvatska postala punopravnom članicom Europske unije 1. srpnja 2013., od kada pravo Europske unije čini dio njezinog pravnog poretka i mora se primjenjivati, odnosno to pravo je nadređeno nacionalnom pravu. Takva obveza primjene prava Europske unije postoji u odnosu na sve one pravne odnose koji su u području primjene prava Europske unije, a koji odnosi su nastali nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.

25. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je u području primjene prava Europske unije i regulirano je, uz ostalo, Direktivom Vijeća 93/13 EEZ o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/2012., dalje u tekstu: ZID ZZP/12) te se primjenjuju kao nacionalni propis. Odluka suda sud prvog stupnja nije protivna ni navedenoj Direktivi, pogotovo cijeneći osnovanost tužbenog zahtjeva koja proizlazi iz ranije spomenutih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

26. Valja pri tome istaknuti da, i u pogledu pravnih odnosa i sporova proizašlih iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju (na koje se neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije), postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i njene sveopće pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu Suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

27. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda kako ni iz ovog razloga nije nastupila zastara novčane tražbine tužitelja (tako i u presudi poslovni broj: Rev- 2245/17-2 od 20. ožujka 2018.), radi čega je žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom u tom dijelu.

28. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima upućuje na činjenicu da je ugovor u cijelosti ispunjen, jer ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla pa mogućnost isticanja ništetnosti ne zastarijeva, a na nju i sud pazi po službenoj dužnosti. Na ništetnost se može pozvati svaka ugovorna strana i zainteresirana osoba bez obzira na ispunjenje ugovora po bilo kojoj ugovornoj strani.

29. Konačno, sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je utvrdio da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju te kada je odbio njegov istaknuti prigovor prijeboja, jer manje plaćeni anuiteti proizlaze iz tečajne razlike CHF koja nije bila jasno predočena tužitelju pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem manjih anuiteta od onih na dan isplate kredita tužitelju, on nije ništa neosnovano primio pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja. Nadalje, u odnosnu na tuženika ne vrijede ista pravila kao u odnosu na potrošače. Naime, potrošači su osobe zbog kojih je ništetnost utvrđena u kolektivnom sporu, dok su banke nesavjesne od samog početka, te su ugovorne odredbe ništetne iz razloga koji se mogu pripisati samo bankama kao profesionalcima a ne i potrošačima. Na strani jedne ugovorne strane zbog ništetne ugovorne odredbe došlo je do očite neravnoteže u pravima stranaka, dakle do štete po njih, stoga se banke uopće ne bi mogle pozivati na prigovore radi prijeboja odnosno nema osnove da se uzimaju u obzir i negativne razlike.

29. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tuženika i preinačiti odluku o glavnoj stvari na način da se odbije tužbeni zahtjev na utvrđenje da je predmetni ugovor ništetan u cijelosti, ali i prihvati tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da su ništetne odredbe o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke i valutnu klauzulu kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka, i naloži tuženiku isplatu iznosa koji je uslijed povećanja kamatne stope i zbog tečajnih razlika zbog valutne klauzule u CHF povećan iznos mjesečnih anuiteta koje je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku.

30. Žalba tuženika je, međutim, za razliku od žalbe tužitelja, djelomično osnovana protiv odluke o troškovima postupka.

30.1. Uzimajući, naime, u obzir da, uslijed preinačenja pobijane odluke, tužitelj nije uspio s prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom, dok je s u cijelosti uspio s eventualno kumuliranim zahtjevom, ovaj sud ocjenjuje da su stranke djelomično uspjele u sporu u približno jednakim dijelovima.

30.2. Stoga je odluku o troškovima postupka sadržanu u prvostupanjskoj presudi valjalo preinačiti i odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, prema čl. 154. st. 4. ZPP-a, što se u konačnici odnosi i na troškove žalbenog postupka pa je zahtjeve stranaka za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti.

31. Iz svih navedenih razloga, a na temelju odredaba čl. 368., čl. 373. toč. 3., čl. 373.a. i čl. 166. st. 1. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Puli, 22. studenog 2022.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić, v.r.