Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 50. Gž R-2809/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlasta Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. G. iz P., OIB …, zastupan po punomoćniku M. B., odvjetniku u P., protiv tuženika G. I. N. d.o.o., P., OIB …, zastupan po punomoćnici A. H., odvjetnici u R., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženog protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-258/2020-39 od 1. srpnja 2022. ispravljenu rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-258/2020-41 od 8. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 22. studeni 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-258/2020-39 od 1. srpnja 2022. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-258/2020-41 od 8. srpnja 2022. u točki I izreke kojim je tužitelju dosuđena bruto naknada plaće zajedno sa zateznim kamatama izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u odluci o troškovima postupka i u točki II izreke.

II Preinačuje se ista presuda u dijelu točke I izreke kojim je tužitelju dosuđena zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđen iznos bruto naknade plaće kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 301.943,01 kn sa zateznim kamatama pobliže navedenim u točki I izreke te mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 33.500,00 kn (točka I izreke) i iznos od 1.300,00 kn sa pripadajućem zateznim kamatama (točka II izreke) dok je u preostalom dijelu, za iznos od 86.088,97 kn, zahtjev tužitelja odbijen (točka III izreke).

2. Presudu u točkama I i II izreke pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP-a) predlažući da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev odnosno podredno istu ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

4. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za razdoblje od kolovoza 2017. do listopada 2020. kao i uskrsnicu za 2018. i božićnicu za 2017.

5. Između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu od 30. travnja 2007. na neodređeno vrijeme na radnom mjestu urednik reporter i temeljem ugovora o radu iz 2012. na radnom mjestu starijeg novinara druge razine, da su odlukom tuženika od 30. svibnja 2017. tužitelju otkazani navedeni ugovori o radu zbog poslovno uvjetovanih i gospodarskih razloga, da je pravomoćnom i ovršnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-131/2017 od 26. srpnja 2019. utvrđen nedopušten otkaz ugovora o radu tužitelja te je tuženiku naloženo tužitelja vrati na posao i nadoknaditi mu sva prava iz radnog odnosa. Isto tako nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju otpremninu 6. veljače 2018. u iznosu od 36.896,35 kn kao i da je tužitelj u periodu od 22. kolovoza 2017. do 15. rujna 2018., dok nije radio zbog otkaza ugovora o radu, primao naknadu od zavoda koje iznose isplaćenih naknada je zavod pravomoćnim rješenjem od 02. prosinca 2020. zatražio od tužitelja da mu vrati.

6. Pošavši od naprijed navedenih nespornih utvrđenja te od daljnjeg utvrđenja da tužitelj za vrijeme kada je bio van procesa rada uslijed krivnje poslodavca (nezakonite odluke) ima sukladno odredbi čl. 95. st. 3. i 5. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19 u daljnjem tekstu: ZR) pravo na isplatu naknade plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u zadnja tri mjeseca prije nezakonitog otkazivanja, da s obzirom da je u to vrijeme na snazi bio Pravilnik o radu tuženika od 9. rujna 2010. (u daljnjem tekstu Pravilnika), ima pravo i na isplatu naknade za Božić i Uskrs temeljem čl. 59. i 62. Pravilnika, neovisno o činjenici da drugim svojim radnicima nije isplatio navedene naknade, da nije osnovan prigovor prijeboja istaknut po tuženiku jer u smislu odredbe čl. 96. ZR poslodavcu nije dopušteno bez suglasnosti radnika svoje potraživanje koje ima prema radniku (u konkretnom slučaju potraživanje s osnove isplaćene otpremnine) naplatiti uskratom plaće ili naknade plaće odnosno iz dijela istih sud prvog stupnja utvrdio je da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan i to u visini utvrđenoj nalazom i mišljenjem vještaka koji je ocijenio objektivnim i stručnim te ga u cijelosti prihvatio zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

7. Suprotno žalbenom navodu, u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama te ne postoje proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati. Na navode žalbe valja reći da je prvostupanjski sud u bitnome naveo i razloge o pravnoj osnovi spora, iznošenjem pravnog shvaćanja o smislu materijalnopravnih odredbi koje je citirao i primijenio. Stoga nije počinjena bitna povreda odredbe parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a).

9. Tako je pravilno utvrdio da se u utuženom razdoblju tužitelj nalazio van procesa rada jer mu je tuženik otkazao ugovor o radu koji otkaz je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđen nedopuštenim te je navedenom sudskom odlukom tužitelj vraćen u radno pravni status u kojem je bio prije nezakonitog otkazivanja slijedom čega tužitelj ima pravo, u utuženom razdoblju, na isplatu naknade plaće te drugih naknada propisanih Pravilnikom koje bi ostvario da se nije nalazio van procesa rada uslijed krivnje poslodavca, a sve u visini utvrđenoj nalazom i mišljenjem vještaka.

10. Na žalbene navode tuženika valja reći da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP) te da je sud prvog stupanja nalaz i mišljenje vještaka upravo ocijenio sukladno čl. 8 ZPP-a te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupanja. Okolnosti na koje se poziva tuženik u svojoj žalbi, a koji se svode isključivo na paušalne prigovore na vještački nalaz i mišljenje, nisu odlučni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari budući je sud prvog stupanja, suprotno navodima žalbe, prihvativši nalaz i mišljenje vještaka kao i njegovo dopunsko očitovanje a imajući u vidu da tuženik nakon dopunskog očitovanja vještaka nije niti stavio prijedlog za eventualno provođenjem novog vještačenja pravilno utvrdio visinu naknade plaće koju je tuženik dužan isplatiti tužitelju.

11. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 95. st. 3. i 5. ZR kada je tužitelju dosudio naknadu plaće u dosuđenim iznosima.

12. Pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 96. ZR sud prvog stupnja je, protivno žalbenim navodima, pravilno odbio prigovor prijeboja tuženika jer je navedenom odredbom izričito zabranjeno poslodavcu da bez suglasnosti radnika neko svoje potraživanje koje ima prema radniku naplati uskratom isplate plaće ili naknade plaće. Na žalbene navode u tom smislu valja reći da je točno da tuženik, kao poslodavac, ima osnovano pravo tražiti od tužitelja vračanje iznosa isplaćenog na ime otpremnine temeljem pravila o vračanju stečenog bez osnove odnosno osnove koja je naknadno otpala s obzirom da je naknado sudskom odlukom tužitelj vraćan u radno pravni status u kojem je bio prije predmetnog nezakonitog otkazivanja međutim navedeno potraživanje ne može naplatiti uskratom tog iznosa od naknade plaće tužitelja bez njegove suglasnosti. Kako se u ovoj pravnoj stvari sa takvom uskratom tužitelj nije usuglasio prigovor prijeboja tuženika nije osnovan već on svoje potraživanje može ostvarivati u zasebnoj parnici.

13. Također pravilno je sud na dospjele tražbine na osnovi naknade plaće tužitelja, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 u daljnjem tekstu: ZOO-a) dosudio zatezne kamate tekuće od trenutka kad je tuženi pao u zakašnjenje odnosno onog dana kada je tuženi tužitelju trebao isplatiti odgovarajuću plaću odnosno naknade za Božić i Uskrs pa do isplate. Međutim pogrešno je sud dosudio tužitelju zatezne kamate na cijelu bruto plaću.

14. U skladu s čl. 24. st. 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine 115/16, 106/18 i 121/19 daljnjem tekstu Zakon) kod dohotka od nesamostalnog rada predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka ili plaće ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate dok sukladno odredbe čl. 25. st. 6. tog Zakona predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada po osnovi primitaka (plaće), a koji se isplaćuje temeljem sudske presude, sukladno odredbi čl. 433.a ZPP, predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i isplaćuje isplatitelj primitka ili plaće prema propisu koji su važili na dan kada je isplata trebala biti obavljena.

15. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan.

16. Odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

17. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženog djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu osim u dijelu koji su odnosi na isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji čine sastavni dio bruto plaće, u kojem dijelu je valjalo presudu preinačiti temeljem odredbe čl. 373. st. 3. ZPP.

18. Tuženom nije dosuđen trošak žalbenog postupka, jer u odnosu na glavnu stvar sa žalbom nije uspio, a zbog odluke o zateznim kamatama nisu nastali posebni troškovi.

U Zagrebu 22. studeni 2022.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Feuš, v.r.