REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1221/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. K. iz Z., OIB ..., protiv tuženika I. p. z. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., radi isplate 808.737,60 kn, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4205/2019-2 od 11. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1563/2018 od 6. lipnja 2019., u sjednici održanoj 22. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4205/2019-2 od 11. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1563/2018 od 6. lipnja 2019. Traži naknadu troška sastava prijedloga.
2. Tužiteljica je u odgovoru na prijedlog predložila odbaciti ga kao nedopuštenog. 3. Tužbeni zahtjev je pravomoćno prihvaćen u cijelosti jer su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužiteljica imatelj 127 dionica tuženika i da joj nije isplaćena dividenda za 85 dionica, iako je tuženik donio odluku o isplati dividende dioničarima za utuženo razdoblje – 2007., 2008. i 2009. godinu.
4. Tuženik je u prijedlogu postavio sljedeća pitanja:
''I. Da li je posljedica ništetnosti ugovora o stjecanju dionica da se smatra da stjecatelj dionica po tom ugovoru nikada nije niti bio dioničarem i nositeljem prava iz tih dionica koje su prenesene ništetnim-nevaljanim ugovorom?
II. Da li je valjanost ugovora o stjecanju dionica, prema odredbama Zakona o obveznim odnosima i Zakonu o trgovačkim društvima, preduvjet za prijenos tih dionica na svoje račune SKDD-a i stjecanje prava iz dionica koje su predmetom tog ugovora?
III. Je li sud dužan, u slučaju sporne i osporene valjanosti ugovora o stjecanju dionica, u tijeku postupka primijeniti odredbu čl. 12. ZPP-a, odnosno čl. 123. st. 1. ako je u tijeku odlučivanje pred drugim sudom, i prije upuštanja u odlučivanje o pravima iz dionica, utvrditi uopće valjanost ugovora o stjecanju dionica- odnosno da li taj pravni odnos uopće postoji obzirom na posljedice ništetnosti pravnog posla; negotium nullum, po kojima bi se u biti smatralo da taj pravni posao ne postoji niti je ikada postojao?
IV. Je li u skladu s načelima ekonomičnosti i učinkovitosti parničnog postupka, da sud donosi odluku o pravima iz pravnih odnosa, iako je valjanost tih pravnih odnosa kao i valjanost ostvarivanja prava po toj osnovi, u cijelosti sporna i osporena? Dakle, izvjesno je da će u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora stranke morati voditi nove sporove radi povrata svega što je izvršeno po ovdje pobijanim presudama i to s neizvjesnošću da li će sve što je isplaćeno uspjeti od druge strane/ovdje tužiteljice vratiti.''
Kao na razlog važnosti odgovora na prethodno postavljena pitanja, tuženik se pozvao na ''prisilne propise koje popisuje u nastavku'', i to čl. 227. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima (''Narodne novine'' broj 111/93, 34/99, 121/99 i 52/00), čl. 17. i čl. 19. Statuta tuženika te čl. 103. i čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/91, 7/96 i 112/99).
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije nije iznio prihvatljiv razlog važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredaba čl. 385.a i čl. 387. st. 3. ZPP, jer pozivanje na zakonske i statutarne odredbe to nije. Osim toga, drugostupanjski sud se u obrazloženju pobijane presude pozvao na presudu ovoga suda broj Revt-145/2014-4 od 10. ožujka 2015. koja je donesena u istovrsnom sporu između ovdje stranaka, samo za drugo razdoblje, pa i to upućuje na to da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Stoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 22. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.