REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4042/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Županijsko državno odvjetništvo u Puli, protiv tuženice Općine Vrsar, OIB 03592077573, sa sjedištem u Vrsaru, Trg Degrassi 1, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Visokoga trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-439/2016-3 od 15. svibnja 2019., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1009/2015-16 od 12. studenoga 2015., u sjednici održanoj 22. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice te se preinačuje presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-439/2016-3 od 15. svibnja 2019. u točkama I. i II. izreke i sudi:

1. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1009/2015-16 od 12. studenoga 2015.

2. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljici trošak revizijskog postupka u iznosu od 1.125,00 kuna, u roku od osam dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju tužiteljice.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica 38585/53020 dijela nekretnine k.č.br. 1313 k.o. Vrsar, slijedom čega je određeno brisanje prava suvlasništva tuženice na 38585/53020 dijela navedene nekretnine, uz istovremeni upis prava vlasništva tužiteljice na 38585/53020 dijela navedene nekretnine (točka I. izreke), te je tuženica obvezana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.000,00 kuna (točka II. izreke).

2. Presudom je suda drugog stupnja u točki I. izreke preinačena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1009/2015-16 od 12. studenoga 2015. te je odbijen tužbeni zahtjev. Ujedno je u točki II. izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 kuna.

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/18 i 80/22 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Revizijom se predlaže ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tuženica osporava osnovanost podnesene revizije, predlaže reviziju odbiti, a tužiteljicu obvezati na naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet je spora zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava suvlasništva u 38585/53020 dijela nekretnine k.č.br. 1313 k.o. Vrsar, uz trpljenje brisanja prava suvlasništva tuženice na 38585/53020 dijela nekretnine k.č.br. 1313 k.o. Vrsar i istovremeni upis prava vlasništva tužiteljice na 38585/53020 dijela navedene nekretnine.

7. Tužiteljica je utemeljila tužbu na tvrdnji da su čestice stare oznake k.č. br. 665 (površine 21404 m²), kč.br. 1463 (površine 6075 m²), kč.br. 1467 (površine 1266 m²) i kč.br. 1486/1 (površine 9840 m²), sve k.o. Vrsar, ukupne površine 38585 m², koje su obuhvaćene novonastalom česticom k.č.br. 1313 k.o. Vrsar, ukupne površine 53020 m² postale njezino vlasništvo na temelju zakona, i to na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 41/90 - dalje: ZIDZŠ).

8. U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski su sudovi utvrdili slijedeće pravno odlučne činjenice:

- da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Poreču nekretnina k.č.br. 1313, k.o. Vrsar, u naravi šuma, ukupne površine 53020 m², upisana kao suvlasništvo tužiteljice i tuženice s nejednakim idealnim suvlasničkim dijelovima,

- da je nekretnina k.č.br. 1313, k.o. Vrsar nastala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za katastarsku Općinu Vrsar iz trinaest čestica stare oznake, i to k.č.br. 665, 666/1, 666/2, 667/1, 667/2, 667/3, dijela 668/1, 668/2, dijela 671/2, 1463, 1467, 1486/1 i 1486/2, sve k.o. Vrsar,

- da su četiri od navedenih čestica obuhvaćenih novonastalom česticom k.č.br. 1313 k.o. Vrsar, a radi se o česticama stare oznake k.č. br. 665 (površine 21404 m²), kč.br. 1463 (površine 6075 m²), kč.br. 1467 (površine 1266 m²) i kč.br. 1486/1 (površine 9840 m²), sve k.o. Vrsar, ukupne površine 38585 m², prije preoblikovanja bile upisane kao vlasništvo tuženice, a prije toga kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Poreč kao pravnog prednika tuženice,

- da su navedene čestice bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske u gospodarskoj jedinici "Borik" na dan 16. listopada 1990.

8. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski je sud, cijeneći da se radi o šumskom zemljištu koje se na dan stupanja na snagu ZID ZŠ, 16. listopada 1990., nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome je li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, zaključio da je to šumsko zemljište postalo temeljem samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske, slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev.

9. Drugostupanjski sud primjenom odredbe čanka 373.a ZPP otklanja, po njemu utvrđenu bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP počinjenu pred prvostupanjskim sudom, smatrajući tu presudu nejasnom glede odlučnih činjenica, te pozivom na odredbu članka 36. stavka 1. i članka 37. stavaka 1., 2. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) utvrđuje da pravo vlasništva koje bi tužiteljici na temelju zakona eventualno i pripadalo na tom realnom dijelu k.č.br. 1313 k.o. Vrsar, za slučaj da su za to utvrđenje ispunjene zakonske pretpostavke, a koji realni dio ima površinu 53.020 m², nije jednako niti se može izjednačiti s njegovim suvlasništvom na 38585/53020 idealnog dijela cijele nepodijeljene nekretnine k.č.br. 1313 k.o. Vrsar, čije utvrđenje prava vlasništva je predmet tužbenog zahtjeva, slijedom čega tužbeni zahtjev tužiteljice utvrđuje neosnovanim te ga odbija, preinačujući prvostupanjsku presudu.

10. Neutemeljeno revidentica ukazuje na bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a to stoga što je u odnosu na iznesena stajališta i zaključke suda prvog stupnja drugostupanjski sud dao jasne razloge zbog kojih ih ne prihvaća i zbog čega iznosi drugačije pravno shvaćanje.

11. Ni pozivanje revidentice na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 375. stavkom 1. ZPP (tužiteljica u reviziji očito greškom u pisanju navodi članak 374. stavak 1. ZPP) nije osnovano jer je drugostupanjski sud odgovorio na sve prigovore od odlučnog značaja, a ni sada u reviziji ne ističe koji bi to bili neodgovoreni prigovori od odlučnog značaja.

12. Neosnovano se tužiteljica poziva i na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 368. stavkom 1., člankom 373.a i člankom 369. ZPP, kada tvrdi da je drugostupanjski sud umjesto članka 373.a ZPP mogao primijeniti odredbu članka 368. stavka 1. i članka 369. ZPP jer je drugostupanjski sud dao sasvim prihvatljive razloge za primjenu članka 373.a ZPP.

13. U revizijskom je stadiju postupka ostalo sporno je li tužbeni zahtjev, onako kako je postavljen, osnovan, ili je zahtjevom, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, trebalo zatražiti utvrđenje prava vlasništva realnog dijela nekretnine.

14. Osporavajući pravilnost navedenih pravnih shvaćanja, tužiteljica u reviziji ponavlja naprijed navedena utvrđenja nižestupanjskih sudova, te se poziva na odredbu članka 6. ZID ZŠ ističući da je ex lege stekla pravo vlasništva na utuženoj nekretnini, šumskom zemljištu, s obzirom da su nekretnine koje su preoblikovanjem zemljišne knjige, kojom je zasnovano i njezino suvlasništvo, ušle u sastav predmetne nekretnine, na dan stupanja toga zakona bile u društvenom vlasništvu, tim više što je tužiteljica već upisana kao suvlasnica u 8975/53020 dijela, a tuženica u 39370/53020 dijela, pa se ne zasniva novo suvlasništvo već se samo povećava suvlasnički udio koji je nastao odlukom suda i suglasnošću suvlasnika, odnosno vlasnika stare k.č. stare izmjere. Dalje navodi da nije jasno na kojoj je odredbi materijalnog prava utemeljena pobijana presuda i da je izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda protivno pravnom shvaćanju ovoga suda iznesenom u odluci broj Rev-x- 1075/2012 od 29. siječnja 2014.

15. Prije svega je nužno reći da je, prema shvaćanju ovog suda, šume i šumsko zemljište koje se na dan stupanja na snagu ZID ZOŠ (16. listopada 1990.) nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome je li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo temeljem samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske. U konkretnom se slučaju predmetna nekretnina nalazila i u šumsko gospodarskoj osnovi, te sukladno odredbi članka 17. ZŠ za predmetnu nekretninu nikada nije proveden postupak izdvajanja iz šumsko gospodarske osnove. Ni prema odredbi članka 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine" broj 90/92, 94/93, 117/97 - dalje: ZLSU) jedinice lokalne samouprave i uprave nisu postale vlasnicima nekretnina na svom području. Naime, pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena je 16. listopada 1990., te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu postale vlasništvo Republike Hrvatske. Zbog toga niti ZLSU (koji je donesen 1992.) nije mogao mijenjati vlasnički status nekretnina - šuma i šumskog zemljišta. Niti jednom odredbom tog Zakona nije određeno da bi šume i šumsko zemljište unutar granica građevinskog zemljišta postale vlasništvo jedinice lokalne samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi. Dakle, za vlasnički status nekretnina - šuma i šumskog zemljišta nije odlučno je li zemljište prostornim planom predviđeno za gradnju. Provedba prostornih planova može biti razlog za izdvajanje nekretnine - zemljišta iz šumskog gospodarskog područja, ali se samim prostornim planom ne može mijenjati pravni status šume i šumskog zemljišta. To ne predviđa ZŠ kao specijalni propis, a niti je provedba prostornih planova predviđena kao temelj za stjecanje vlasništva odnosno promjenu pravnog statusa zemljišta (tako i u Rev- 2056/10-2 od 30. listopada 2013. te Rev 869/2019-3 od 5. travnja 2022.).

16. Osim toga, predmetna je nekretnina nastala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za katastarsku općinu Vrsar, sukladno odredbama članaka 202. do 210. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 - dalje: ZZK), u kojem je postupku doneseno rješenje iz članka 208.c ZZK, a na temelju kojeg je i upisan navedeni suvlasnički dio stranaka iz ovoga postupka u zemljišnim knjigama, a u odnosu na koje rješenje ni jedna stranka nije podnijela prigovor iz članka 208.c stavka 3. ZZK. U tom se postupku nije raspravljalo pitanje (su)vlasništva na novonastaloj nekretnini, koja je predmet ovoga postupka već je predmetna k.č.br. 1313 k.o. Vrsar formirana od čestica naprijed navedenih starih oznaka.

17. Slijedom navedenog, nekretnine koje su bile formalno upisane na tuženicu postale su vlasništvo tužiteljice na temelju zakona, jer su ranije bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Poreč i jer su na dan 16. listopada 1990. bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu tužiteljice, pa su stupanjem na snagu ZID ZŠ postale vlasništvo tužiteljice. Kako je tužiteljica već u postupku preoblikovanja zemljišne knjige upisana kao suvlasnica u 8975/53020 dijela, a tuženica u 39370/53020 dijela, tuženica od tada nije više vlasnica realnog dijela, kako to pogrešno smatra drugostupanjski sud, jer je njezin realni dio u tom postupku pretvoren u navedeni suvlasnički dio, pa prvostupanjskom presudom nije "zasnivano novo suvlasništvo", već je samo povećan suvlasnički udio tužiteljice za veličinu suvlasničkog dijela tuženice, koji je nastao u naprijed navedenom postupku odlukom suda i suglasnošću suvlasnika, odnosno vlasnika k.č. stare izmjere.

18. Na temelju iznesenog, uvažavajući sve okolnosti ovog slučaja, pravilnom je primjenom materijalnog prava valjalo reviziju tužiteljice prihvatiti kao osnovanu i temeljem odredbe članka 395. stavka 1. ZPP preinačiti pobijanu presudu te odbiti žalbu tuženice protiv prvostupanjske presude kao neosnovanu.

19. Preinačenjem drugostupanjske presude tužiteljici je valjalo, sukladno odredbama članka 166. stavka 2., članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP, i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), prema vrijednosti predmeta spora (10.000,00 kuna) priznati trošak revizijskog postupka koji se odnosi na trošak sastava revizije u iznosu od 1.125,00 kuna.

20. Tuženici nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju tužiteljice, jer po ocjeni revizijskog suda, taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP.

Zagreb, 22. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić

Broj zapisa: eb315-7dbba

Kontrolni broj: 0d6f8-778e5-eb546

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=VIKTORIJA LOVRIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.