Poslovni broj: UsI-2275/22-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: Lj. K. iz B. G, zastupana po opunomoćeniku I.Š., odvjetniku iz Z., protiv tuženika: Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poništavanja rješenja, 21. studenog 2022. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-10/20- 01/447, URBROJ: 513-04-22-4 od 13. srpnja 2022. godine, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

Tužiteljica tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 13. srpnja 2022. godine, kojim je odbijena njezina žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 27. listopada 2020. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužiteljici za 2019. godinu utvrđena razlika osnovice za obračun doprinosa i u skladu s tim obveza uplate doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, na temelju utvrđenja da je tokom te godine bila i zaposlenik i član uprave (direktor) jednog trgovačkog društva. Tužiteljica u tužbi navodi da se radi o neprimjereno visokoj razlici osnovice i samih doprinosa, koje trgovačko društvo ne može obračunavati jer više ni ne obavlja svoju djelatnost.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužiteljica tokom 2019. godine bila i zaposlenik i direktor jednog trgovačkog društva te da su joj za tu godinu doprinosi bili obračunati kao zaposleniku.

Na temelju čl. 187.c st. 1. Zakona o doprinosima (NN 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16 i 106/18 - ZD) član uprave trgovačkog društva koji nije po toj osnovi osiguran obveznik je doprinosa u visini razlike između doprinosa prema osnovici osiguranja propisanoj u čl. 21. st. 2. ZD-a i doprinosa prema osnovi temeljem koje je prijavljen kao osigurana osoba.

Na temelju čl. 187.e ZD-a godišnja osnovica za obračun doprinosa se utvrđuje kao razlika između osnovice na koju su doprinosi utvrđeni prema osnovi osiguranja temeljem koje je izvršena prijava na obvezna osiguranja i najniže osnovice za člana uprave trgovačkog društva iz čl. 21. st. 2. ZD-a.

Na temelju čl. 21. st. 2. ZD-a mjesečna osnovica za obračun doprinosa ne može biti niža od umnoška iznosa prosječne plaće i koeficijenta 0,65.

Iz obrazloženja oba rješenja iz upravnog postupka je vidljivo da je tužiteljici godišnja razlika osnovice za obračun doprinosa za 2019. godinu (27.456,00 kn) utvrđena upravo kao razlika osnovice za obračun doprinosa člana uprave trgovačkog društva po čl. 21. st. 2. ZD-a (65.894,40 kn) i osnovice po kojoj su obračunati doprinosi tužiteljici kao zaposleniku (38.438,40 kn).

U tom smislu neosnovano tužiteljica ukazuje na neprimjereno visoku razliku osnovice i samih doprinosa, jer je izračun razlike detaljno naveden u donesenim rješenjima i utemeljen na spomenutim odredbama ZD-a.

Tužiteljica ne može s uspjehom ukazivati na nemogućnost obračunavanja doprinosa po trgovačkom društvu - uz isticanje činjenice da trgovačko društvo više ne obavlja svoju djelatnost - jer se radi o naknadnoj okolnosti koja ne utječe na dužnost obračuna razlike doprinosa za 2019. godinu, pri čemu sud posebno ukazuje na to da je na temelju čl. 187.c st. 1. ZD-a upravo tužiteljica kao član uprave trgovačkog društva obveznik razlike doprinosa, a ne sâmo trgovačko društvo.

Zbog svega navedenog je sud ocijenio da su rješenja iz upravnog postupka u cijelosti pravilna i zakonita pa je na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) tužbeni zahtjev za poništavanje drugostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen. Sud pritom nije saslušao tužiteljicu, jer je ocijenio taj dokazni prijedlog neadekvatnim za utvrđivanje relevantnog činjeničnog stanja.

Tužiteljica je izgubila ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 79. st. 4. ZUS-a odbijen i njezin zahtjev za naknadu troška.

U Zagrebu, 21. studenog 2022. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.