REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Amruševa 2/II
68. P-429/19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda M. H., u pravnoj stvari tužitelja T. K., OIB:, R. 21, Zagreb, kojeg zastupa
punomoćnik J. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika I.
P. d.o.o. OIB:, Z., , kojeg zastupa
punomoćnik V. J., odvjetnica u Z., radi povrede autorskog prava i isplate,
nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. studenog 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 22. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuje se da je tuženik I. P. d.o.o. OIB:,
Z., povrijedio autorsko pravo tužitelja T. K.,
OIB:, Z. na način da je u opremi članka "Otišao je
Ž., dobri duh peškarije" od 17. veljače 2018. izdanja www.i.hr koristio fotografiju J. B.-Ž., autor koje je tužitelj, te se zabranjuje tuženiku svaka daljnja povreda ovih i sličnih tužiteljevih prava.
II/ Nalaže se tuženiku I. P. d.o.o. OIB:, Z.,
isplatiti tužitelju T. K., OIB:,
, Z., iznos od 11.000,00 kn / 1.459,95 EUR[1] sa zakonskim
zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 10.000,00 kn / 1.327,23 EUR[1] od 22. studenog 2022. do isplate,
- na iznos od 1.000,00 kn / 132,72 EUR[1] od 27. veljače 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razbolje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 (osam) dana.
III/ Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 10.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 27. veljače 2019. do isplate te zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 10.000,00 kn od 27. veljače 2022. do 21. studenog 2022., kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I/ Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 5.000,00 kn / 663,61 EUR[1] .
II/ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.623,82 kn / 1.542,75 EUR[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. studenog 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razbolje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 (osam) dana.
III/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 28.001,18 kn / 3.716,40 EUR[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. studenog 2022. do isplate, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik, koji je nakladnik elektroničke publikacije i.hr, dana 17. prosinca 2018. u svojoj elektroničkoj publikaciji objavio
članak pod nazivom "Otišao je Ž, dobri duh peškarije", a koji
članak je opskrbio fotografijom J. B.-Ž. čiji autor je tužitelj.
Pojašnjava da je predmetnu fotografiju sačinio 11. svibnja 2017. u 14,03:56 sati svojim fotoaparatom marke C. E. (oznaka fila
KZ9G9312.cr2). Kako tuženik sporni odnos nije voljan riješiti mirnim putem, to tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje da sud utvrdi da je tuženik objavom tužiteljeve fotografije uz navedeni članak povrijedio autorsko pravo tužitelja i da mu se zabrani daljnja povreda, kao i da mu se naloži, da na ime naknade štete, tužitelju isplati iznos od 25.500,00 kn.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ne spori da je tužitelj autor predmetne fotografije, međutim navodi da je smatrao da ima odobrenje autora za njezino korištenje i objavu. Pojašnjava da je po saznanju o smrti J. B. Ž. navedenu fotografiju
pronašao putem društvene mreže Facebook i da je osoba koja je predmetnu fotografiju javno objavila odobrila tuženiku njezino korištenje, odnosno da je tuženiku dala odobrenje da se članak "Otišao je Ž, dobri dug
peškarije" opremi s fotografskim djelom tužitelja. Čim je tuženik saznao da je tužitelj autor ove fotografije, istu je sljedećeg dana uklonio s portala te se tužitelju ispričao za korištenje njegovog autorskog djela. Osim toga, ponudio je tužitelju da vrati fotografiju na svoj portal s njegovim potpisom i isplatiti mu naknadu za korištenje autorskog djela, iz čega je razvidno da namjera tuženika nije bila povrijediti autorska prava tužitelja, odnosno neovlašteno koristiti tuđe autorsko djelo. Ističe da tužitelj potražuje neprimjereno odmjeren iznos naknade štete radi povrede autorskog prava uzrokovanog korištenjem njegove fotografije koja je bila objavljena na portalu tuženika manje od 24 sata, radi se o jednoj fotografiji čijim se objavljivanjem neopravdano ne šteti zakonitim interesima autora djela i koja je žurno i pravovremeno uklonjena s portala, a osim toga, tuženik je postupio sa željom što povoljnijeg rješenja nastalog nesporazuma što proizlazi iz njegove isprike tužitelju i ponuđenog iznosa autorske naknade. Također tuženik osporava vrijednost predmeta spora koja je za svaki nenovčani
zahtjev odmjerena u iznosu od 100.000,00 kn te predlaže da se ista odmjeri
u iznosu od 25.500,00 kn u visini zahtijevanog iznosa naknade štete.
3. Tijekom postupka, tužitelj je osporio navode tuženika da je dobrovoljno uklonio fotografiju obzirom da je to učinio tek na traženje tužitelja, a kojom prilikom je tužitelju nudio na potpis ugovor sa bagatelnim iznosom i sa
trajnim prepuštanjem prava korištenja, što tužitelj nije prihvatio. Istaknuo je da je tuženik predmetnu fotografiju objavio u obavljanju svoje komercijalne
djelatnosti, a radi se o neponovljivoj fotografiji koju je tužitelj, kao autor,
sačinio nepunih godinu dana prije smrti te osobe. Kako su sa tuženikovog portala i drugi elektronički mediji prenijeli fotografiju, tim je moralna povreda teža. Odredio je tužbeni zahtjev na način da je naveo da na ime naknade neimovinske štete zbog povrede autorskog moralnog prava iz čl. 13. st. 2. i čl. 14.-16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine"
broj broj 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18, 11/21
– dalje: ZAPSP), osobito imajući u vidu osobnu i duhovnu vezu tužitelja s
fotografijom, koja mu je davala pravo prve objave, i da mu je povrijeđeno
pravo na priznanje djela, te pravo na čast i ugled jer je fotografiju sačinio u strogo osobnim i prijateljskim odnosima sa Ž. nepunih godinu dana prije
njegove smrti, potražuje iznos od 20.000,00 kn, a na ime naknade materijalne štete iznos od 5.500,00 kn. Nije sporno da je fotografija objavljena 17. veljače 2018. i skinuta s portala 18. veljače 2018., kao niti da je bila riječ o jednoj objavljenoj fotografiji. Što se tiče vrijednosti predmeta spora, naveo je da je ista 100.000,00 kn za svaki nenovčani zahtjev
(utvrđenje povrede i zabrana daljnje povrede) te 25.500,00 kn za zahtjev za naknadu štete.
4. U nastavku postupka, tuženik ponavlja da je spornu fotografiju pronašao putem društvene mreže Facebook te mu je osoba, koja je istu objavila, jasno
i decidirano dala odobrenje za korištenje te fotografije, zbog čega je tuženik opravdano smatrao da mu je dano odobrenje za korištenje predmetnog autorskog djela. Fotografiju je uklonio odmah nakon upozorenja tužitelja, dok tužitelj nije dokazao da su drugi elektronički mediji prenijeli autorsko djelo tužitelja s portala tuženika, a čak i da to jest slučaj, tuženik ne može biti odgovoran za objave drugih nakladnika. Smatra da se naknada štete koju tužitelj potražuje ima smatrati pravičnom novčanom naknadom, a fotografije jednakog značaja na tržištu postižu vrijednost od maksimalnih 1.000,00 kn.
5. Tužitelj je podneskom od 9. rujna 2020. uredio tužbu i odredio tužbeni zahtjev na način da na ime naknade štete zbog neovlaštenog korištenja fotografije tužitelja potražuje iznos od 5.500,00 kn, s osnove penala iznos od 5.500,00 kn (čl. 172. i čl. 183. ZAPSP) te iznos od 10.000,00 kn s osnove povrede autorskog moralnog prava. Pojasnio je da je on ugledni fotograf i snimatelj sa završenim dodiplomskim studijem na Akademiji dramskih umjetnosti u Z. te obavlja profesionalno samostalnu umjetničku djelatnost (djelatnost umjetničkog stvaralaštva), a u svojoj je bogatoj umjetničkoj karijeri, kao ugledni fotograf, filmograf i snimatelj, surađivao s brojnim domaćim i inozemnim časopisima. Fotografiju poznatog Splićanina
J. B.-Ž.,tzv. "legende" i tzv. "duše peškarije"
sačinio je nakon dužeg nagovaranja istoga jer se on nije želio isticati u javnosti te je tužitelju, kao priznatom i akademski obrazovanom fotografu i
snimatelju, kao i svom osobnom prijatelju, ekskluzivno pozirao i to nepunih
godinu dana prije smrti. Tužitelj je više od osam sati radio prilikom izrade portreta te je u izradu fotografije uložio znatno vrijeme i novac. Ističe da iznos od 5.500,00 kn predstavlja naknadu koju bi on uobičajeno ostvario u određenom mjestu i u određeno vrijeme za predmetno autorsko djelo te bi u normalnom tijeku stvari s tuženikom sklopio ugovor o korištenju autorskog
djela. Ponavlja da se radi o ekskluzivnoj fotografiji koja ima posebnu vrijednost i značenje za tužitelja, radi se o portretu tužiteljevog prijatelja, te ista nije bila namijenjena za korištenje putem elektroničkih mas medija.
Nadalje, u odnosu na povredu autorskih moralnih prava, navodi da je iznos
od 10.000,00 kn pravična novčana naknada za taj vid štete imajući u vidu
blisku vezu autora i njegovog djela, da je tužitelj ostao uskraćen predstaviti se čitateljima kao autor fotografije, da se osjećao uvrijeđen i ponižen jer je njegova fotografija, koja je nastala iz prijateljstva sa J. B.,
podijeljena na najčitanijem portalu i to bez navođenja autora. Zaključno je naveo da on nikome nije dao odobrenje za korištenje ove fotografije.
6. Tuženik je osporio tužiteljeve tvrdnje da se radilo o jedinstvenom i neponovljivom portretu navedenog jer su u nizu medijskih
članaka koji su se bavili ovom temom objavljene različite fotografije tzv. "s. legende". Zatraženi iznos od 5.500,00 kn na ime neovlaštenog korištenja smatra neprimjereno visokim te se protivi dosuđivanju penala navodeći da je smatrao da ima odobrenje autora fotografije za korištenje autorskog djela, a kako nije posumnjao u autorstvo, nije niti preispitivao ime autora. Tuženik se nije mogao izjasniti o tome na čijem je Facebook profilu pronašao predmetnu fotografiju.
7. Sud je na pripremnom ročištu održanom 7. listopada 2020., primjenom odredbe čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka USRH, 70/19, 80/22 – dalje:
ZPP), utvrdio vrijednost predmeta spora u odnosu na zahtjev za utvrđenje povrede u iznosu od 21.000,00 kn te u odnosu na zahtjev za zabranu daljnje povrede u iznosu od 21.000,00 kn. Tako je sud odlučio ocijenivši da je novčani ekvivalent zahtjeva za utvrđenje povrede autorskog prava, kao i zahtjeva zabrane daljnje povrede autorskog prava, jednak iznosu koji tužitelj potražuje na ime naknade radi povrede svog autorskog prava.
8. S obzirom da je tužitelj podneskom od 9. rujna 2020. povukao tužbu za iznos od 5.000,00 kn, kojem povlačenju se tuženik nije protivio, odlučeno je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP kao u izreci ovog rješenja.
9. Tijekom postupka, izvršen je uvid u dokumentaciju u spisu i to: pregledana je sporna objava fotografije uz članak "Otišao je Ž., dobri duh peškarije" (list 9.-11. spisa), pročitana je e-mail prepiska stranaka (list 12.-
15., 39. spisa), pročitan je nacrt autorskog ugovora od 17. veljače 2018. (list
37.-38. spisa), pročitana je dokumentacija koja se odnosi na profesionalno obavljanje samostalne umjetničke djelatnosti tužitelja i na njegova postignuća (list 52.-111. spisa), pregledane su fotografije J. B.-Ž.
objavljene na drugim portalima (list 115.-123. spisa), pregledane su sve fotografije (portreti) J. B.-Ž. koje je tužitelj snimio prilikom fotografiranja istog (list 132.-150. spisa), kao i fotografije navedenog sa portala agencije P. (list 156.-157. spisa). Ujedno su saslušani svjedoci
F. Ć. (list 170.-171. spisa), H. G. (list 173. spisa),
V. V. (list 175. spisa), D. M. (list 183.-185. spisa) i
R. R. (list 185.-186. spisa) te tužitelj kao stranka u postupku (list 176.
spisa).
10.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanje svjedoka A.
P. (F. A. P. S.) na okolnost umjetničke vrijednosti
fotografije i postizanja cijene fotografije na tržištu, kao i dokazni prijedlog za provođenje financijsko-knjigovodsvenog vještačenja i vještačenja po vještaku odgovarajuće struke za procjenu vrijednosti umjetnina (fotografije),
na iste okolnosti. Nadalje je sud odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanje svjedoka A. H., glavne urednice portala i.hr na
okolnost isprike tuženika, ponude da se fotografija vrati s potpisom autora i ponude za isplatu naknade za korištenje autorskog djela (navedene
okolnosti među strankama nisu sporne), te za pribavljanje podataka od P.
i C. o tome koliko se naplaćuje nakladnicima ustupanje prava na jednokratno korištenje fotografije. Ove je dokazne prijedloge sud odbio kao nesvrsishodne smatrajući da se odluka u ovoj pravnoj stvari može donijeti i
bez izvođenja tih dokaza, a čijim izvođenjem bi se postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, dok bi ishod bio isti.
11.Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve u skladu s
odredbom čl. 8.ZPP, ovaj je sud došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
12.Naime, predmet spora je utvrđivanje povrede autorskog prava tužitelja,
zabrana takve povrede ubuduće te zahtjev za plaćanje naknade radi
povrede autorskog moralnog prava tužitelja u iznosu od 10.000,00 kn i naknade za neovlašteno korištenje uz penal u ukupnom iznosu od 11.000,00
kn.
13.Između stranaka nisu sporni aktivna i pasivna legitimacija, odnosno činjenica da je tužitelj autor fotografije pokojnog J. B.-Ž. koju je tuženik
objavio na svom portalu i.hr, kao što nije sporno niti da tuženik nije imao odobrenje tužitelja za objavu navedene fotografije. Nije sporno da je tuženik predmetnu fotografiju uklonio sa svog portala 18. veljače 2018., nakon što
mu se tužitelj obratio u vezi korištenja te fotografije, te da se tužitelju ispričao i ponudio mu plaćanje naknade za korištenje.
14.Među strankama su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva obzirom na tuženikove navode da je smatrao da ima odobrenje za korištenje navedene
fotografije, kao i obzirom na njegove navode da naknadu koju tužitelj potražuje radi povrede autorskog prava smatra neprimjereno visokom.
15.U smislu čl. 5 st. 1. ZAPSP autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost
ili namjenu ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. U smislu stavka 2.,
alineja 8. ovog zakonskog članka, autorskim se djelima smatraju fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom. Autor djela je fizička osoba koja je djelo stvorila i njemu pripada autorsko pravo na njegovu autorskom djelu činom samog stvaranja autorskog djela (čl. 9. ZAPSP).
16.Odredbom čl. 13. st. 1. ZAPSP-a propisano je da autorsko pravo sadržava moralna, imovinska i druga prava autora. Autorskim pravom štite se osobne
i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom (moralna prava autora),
imovinski interesi autora u pogledu njegovog autorskog djela (imovinska prava autora) i ostali interesi autora u pogledu njegovog autorskog djela
(druga prava autora), a za svako korištenje autorskog djela autoru pripada naknada, ako tim zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno (čl. 13. st. 2. i 3. ZAPSP). Odredbom čl. 15. ZAPSP propisano je da autor ima prvo biti priznat i označen kao autor djela (st. 1.), a osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinog javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora (st. 2.).
17.Odredbom čl. 172. st. 1. i 2. ZAPSP određeno je da nositelj prava iz ovoga
Zakona koje mu je protupravno povrijeđeno, ima pravo na zaštitu tog prava.
Ako nije što posebno propisano zakonom, pravo na zaštitu iz stavka 1.
ovoga članka ovlašćuje svojeg nositelja da od osobe koja je njegovo pravo
povrijedila, ili njezinog sveopćeg slijednika, zahtijeva prestanak radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (prestanak uznemiravanja), popravljanje nanesene štete (naknada štete), plaćanje naknade za neovlašteno korištenje, plaćanje zakonom određenog penala,
vraćanje ili naknađivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od povrijeđenog prava (vraćanje stečenog bez osnove), utvrđenje učinjene
povrede, kao i objavu pravomoćne presude kojom je sud, makar i
djelomično, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu prava iz ovoga
Zakona.
18.Odredbom čl. 178. ZAPSP određeno je da, ako je povredom kojeg prava iz ovoga Zakona nastala šteta, nositelj prava ima pravo zahtijevati njeno popravljanje prema općim pravilima o popravljanju štete.
19. Iz dokumentacije u spisu i nespornih činjenica između stranaka proizlazi da je tuženik putem svog internetskog portala i.hr objavio članak pod naslovom "Otišao je Ž., dobri duh peškarije" dana 17. veljače
2018., uz koji je objavljena fotografija J. B.-Ž. koja je snimljena od strane tužitelja 11. svibnja 2017., a koja fotografija je, nakon što se tužitelj obratio tuženiku navodeći da je njegova fotografija neovlašteno preuzeta i sa zahtjevom za plaćanje naknade za korištenje fotografije, sa tog internetskog portala uklonjena dana 18. veljače 2018. Iz e-mail
korespondencije stranaka proizlazi da se tuženik ispričao tužitelju radi objave fotografije bez znanja i suglasnosti autora i sa voljom da se ista vrati
uz potpis autora, kao i da su stranke pregovarale u vezi plaćanja autorske naknade za korištenje te fotografije, međutim tužitelj nije pristao na naknadu koju mu je tuženik ponudio u iznosu od 661,27 kn predviđenu u nacrtu
Autorskog ugovora od 17. veljače 2018., za koji ugovor je naveo da je
"smeće, nezakonit i antidatiran".
20.Prema diskrecijskoj ocjeni ovog suda, fotografija čiji je tužitelj autor, koju je tuženik objavio, sukladno odredbi čl. 5. st. 1. i st. 2. alineja 8. ZAPSP predstavlja autorsko djelo jer se radi o originalnoj intelektualnoj tvorevini koja ima individualni karakter. Ona je prije svega produkt rada priznatog i renomiranog fotografa koji se fotografijom bavi profesionalno, fotografija je nastala profesionalnom opremom i posebnim odabirom kadra, kuta snimanja i osvjetljenja, kao i drugih detalja koji profesionalnu fotografiju čine drugačijom, a njezina se posebnost svakako ogleda i u motivu jer se radi o portretu J. B.-Ž. poznatog široj splitskoj javnosti kao "legenda" ili
"dobri duh" peškarije.
21.Svjedok F. Ć. je naveo da je na portalima vidio da je Ž. umro,
radilo se o jednom toplom čovjeku vedrog duha kojeg je cijeli S. znao i koji
je na tom području bio jako poznat i voljen pa je stoga svjedok imao potrebu napisati jedan topli članak. U to vrijeme za Indeks je radio i gospodin M.
u S. pa ga je nazvao da ga pita može li nabaviti kakvu sliku od pokojnog
Ž. koja bi bila drugačija od slika P. koje su svi imali na portalu. Naveo
da je mu je M. poslao sliku koja je sastavni dio spornog članka, koja je u odnosu na fotografije znatno osobnija, topla je i lijepa, a već sutradan se redakciji javio tužitelj kao autor te fotografije te je bio jako nezadovoljan s time što su objavili fotografiji bez njegovog odobrenja i njegovog imena.
Iskazao je da su, kad je shvatio što se dogodilo (jer je u tom času shvatio da je bio u zabludi da ima odobrenje za fotografiju koje nije imao), maknuli sliku te je tužitelju poslao e-mail i ispričao mu se. Pojasnio je da je ovdje zapravo došlo do nesporazuma između njega i M. jer mu je on rekao da kao
autora fotografije potpiše Facebook pa je mislio da možda autor ne želi biti
naveden, što nije rijetka situacija. Inače je kristalno jasno svim novinarima
da ne smiju neovlašteno koristit fotografije. Nakon toga je između svjedoka i tužitelja izmijenjeno nekoliko e-mailova, nakon čega su se čuli telefonom i pokušavali dogovoriti neku vrstu kompenzacije. Naveo je da se ne može točno sjetiti iznosa koji je tužitelj tražio, ali misli da je bila riječ o iznosima od 300,00-500,00 kn neto, međutim kako svjedok nije ovlašten sklapati takve ugovore, podatke je proslijedio u odjel koji se time bavi, oni su sastavili ugovor, ali do njegovog sklapanja nikada nije došlo. Što se tiče cijene iz ugovora, naveo je da je to cijena koju je tužitelj sam predložio, dok tuženik fotografije sa P. čiji je pretplatnik dobiva besplatno ukoliko ulaze u
pretplatu, a ukoliko ne ulaze, cijene se kreću od 75,00 kn do 150,00 kn, neke fotografije i do 300,00 kn.
22.Svjedok H. G. u svom iskazu navodi da je sporna fotografija
sačinjena u caffe baru B. u centru S., kojom prilikom je svjedok bio
prisutan. Naveo je da je pokojni Ž. stalno tamo dolazio odnosno tamo je
provodio svaki slobodni trenutak, a u S. nije bilo osobe koja ga nije poznavala. Tog je jutra u B. došao i tužitelj koji je kod sebe imao
fotoaparat. Pokojni Ž. nikako se nije volio fotografirati i njega je tužitelj satima nagovarao da mu dopusti izraditi fotografiju, na što je na kraju Ž.
pristao. Samo fotografiranje je trajalo oko 2-3 minute, međutim nagovaranje je trajalo satima. Prema sjećanju svjedoka, fotografija je sačinjena u proljeće 2017., dok je Ž. preminuo u zimi 2018. Po saznanju svjedoka, tužitelj je pripremao fotografije "originalnih faca u S." pa je radi toga tako dugo nagovarao Ž. da pristane na fotografiranje. Nema saznanja o tome je li fotografija rađena radi prodaje ili nečeg drugog. Svjedok je potvrdio da je fotografija na listu 9. spisa fotografija koja je snimljena opisane zgode i da je zid koji se vidi u pozadini zid kafića, dok se na listu 10. i 11. spisa nalazi ista fotografija.
23.Svjedok V. V. navodi da je sporna fotografija fotografirana u
kafiću kad je on radio. Iskazao je da je pokojni Ž. bio osebujna ličnost,
čovjek koji se nije volio eksponirati i fotografirati, bio je samozatajan, nikad nije imao pravi posao, čistio je ribu na ribarnici, na zabavama je pekao srdele
i tako se prehranjivao jer mu je svatko uvijek nešto darovao. U S. su ga
svi znali kao čovjeka iz naroda. Naveo je da ga je tužitelj dugo nagovarao
na fotografiranje, da je nagovaranje trajalo danima i "pivama" tako da je na kraju Ž. dopustio fotografiranje, ali isključivo tužitelju. Kafić je bio tako reći
Ž. kuća jer, iako je živio blizu, njegova kuća nije imala ni struje ni prozora
pa je cijele dane provodio u B. Zaključno je naveo da nikome nije bilo
drago što je fotografija objavljena te su tužitelju to svi spočitavali. Potvrdio je da je upravo fotografija na listu 9., 10. i 11. spisa fotografija koju je tužitelj snimio profesionalnim aparatom.
24.Svjedok R. R. je naveo da je u S. susreo, sa cijelom fotografskom
opremom, tužitelja koji mu je rekao da ide u kafić B. u koji kafić je i
svjedok otišao popiti piće. Tamo je vidio društvo koje dugo vremena nije vidio i s njima je popio piće, dok je tužitelj na terasi kafića fotografirao J.
B.-Ž.. Svjedok nije osobno poznavao Ž., ali je znao o kome se radi.
25. Iz iskaza svjedoka D. M. proizlazi da je istome žao što je došlo
do cjelokupne situacije vezane za fotografiju J. B.-Ž.. Pojasnio je
da se, kad je Ž. umro, pojavila potreba da se o tome napiše neki tekst na portalu i.hr, ne sjeća se je li on autor tog teksta, a fotografija koja je objavljena uz članak je nabavljena preko Facebooka i to iz neke Facebook
grupe. Svjedok nije bio upoznat s time da je tužitelj autor fotografije, odnosno
nije znao da se radi o fotografiji tužitelja, dok se ne sjeća koga je kontaktirao
u vezi objave te fotografije. Pojasnio je da se, kad je riječ o fotografijama koje se preuzimaju s interneta, treba provjeriti tko je autor fotografije te se isti kontaktira i pita za objavu fotografije. Pretpostavlja da je u konkretnom slučaju zatražio suglasnost administratora Facebook stranice s koje je fotografija preuzeta s obzirom da je to pravilo kad se fotografije preuzimaju iz Facebook grupa. Pretpostavlja da taj kojeg je on kontaktirao možda nije znao da je riječ o fotografiji tužitelja. Naveo je da nije uspio pronaći korespondenciju sa administratorom Facebook grupe u vezi sporne
fotografije. Dodao je da je moguće da je njegov kolega F. Ć.
sudjelovao u objavljivanju fotografije. Prema iskustvu svjedoka, cijena objavljivanja ovakve fotografije bi bila par stotina kuna.
26.Saslušan kao stranka u postupku, tužitelj je naveo da je Ž. poznavao još
od malih nogu, naveo je da je isti u mladosti bio vrlo lijep, da je bio plesač i izuzetno fotogeničan, a takav je ostao i do kraja. Iskazao je da se nije volio fotografirati i da je bio vrlo osebujan. Naveo je da ga je tijekom godina njihovog poznanstva nekoliko puta fotografirao, nikada te fotografije nije
objavio, a fotografija koja je ovdje sporna je bila poseban jer je toga dana svjetlo bilo jako lijepo. Sa portala je saznao da je izgubio prijatelja i uz to je vidio svoju fotografiju koju nikome nije dao niti je odobrio da se s njome
koristi. Uz nju nije bilo navedeno njegovo ime. Bio je ljut i povrijeđen, osjećao
se loše i bio je pod stresom, ovo otuđenje fotografije ga je posebno pogodilo jer je bila riječ o njegovom prijatelju. Potvrdio je da je komunicirao sa
Ć. i da je naveo iznos od 500,00 kn zato što je bio iznos koji je
D. n. platila za jednokratnu upotrebu fotografije i za taj iznos i za
tu svrhu on je to bio spreman prepustiti tuženiku, međutim oni su od njega tražili da se u cijelosti odrekne svojih autorskih prava i to trajno što ga je dodatno revoltiralo. Tužitelju nije poznato odakle je tuženik imao njegovu
fotografiju. Dodao je da je D. n također neovlašteno koristila
njegovu fotografiju, međutim čim je on njih nazvao odmah su mu isplatili
iznos od 500,00 kn i to samo za jednokratnu uporabu. Pojasnio je da čitav život radi na dva ciklusa fotografija, jedan "osobni znakovi" i drugi "portreti",
oba ciklusa podrazumijevaju intiman odnos sa ljudima koji poziraju, a kako
se radi o maloj sredini, za tako nešto su mu potrebne godine. Pokoji Ž.
trebao je tako prvi puta biti objavljen u ciklusu "portreti" pa je tužitelja dodatno povrijedilo kad je shvatio da u tom ciklusu ta fotografija neće biti objavljena.
Iskazao je da je on tu fotografiju stavio na privatnu zatvorenu Facebook
grupu kao posvetu i to nakon što je Ž. umro, a tko je iz te grupe fotografiju skinuo i bez njegovog odobrenja dao dalje, ne zna. Iskazao je da ugovor s tuženikom nije sklopio jer je isti tražio da se tužitelj odrekne svih prava.
27.Iz iskaza svjedoka G., V. i R., koji su iskazivali
uvjerljivo, dosljedno, životno logično i međusobno suglasno, i kojim iskazima stoga sud poklanja vjeru, proizlazi da je pokojni Ž. bio osebujna ličnost,
topla osoba i čovjek vedra duga koji je bio poznat splitskoj javnosti, a koji je svoje slobodno vrijeme provodio u kafiću B. u centru S. koji mu je bio kao drugi dom. Svi su svjedoci potvrdili da je fotografiranje (portretiranje)
pokojnog Ž. bio produkt dugotrajnog nagovaranja od strane tužitelja kojeg
je Ž. osobno poznavao i da je u konačnici to nagovaranje imalo pozitivan ishod jer se Ž. pristao prepustiti u ruke svog prijatelja i profesionalnog,
renomiranog fotografa, a rezultat toga je niz autorskih djela tužitelja,
odnosno umjetničkih fotografija koje prikazuju portret Ž., a koje spisu predmeta prileže na listu 132.-150.
28.Sud u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja kao iskren, uvjerljiv i životan u dijelu u kojem je naveo da se po saznanju za spornu objavu fotografije čiji je autor osjećao ljuto i povrijeđeno jer je fotografija njegovog prijatelja, kojeg je izgubio, objavljena bez njegovog znanja i odobrenja i bez navođenja njega
kao autora, a tim više što je ista trebala biti dio ciklusa fotografija "portreti" i tada prvi put biti objavljena, što je zbog neovlaštene objave tuženika, sada postalo nemoguće.
29.Svjedoci M. i Ć., iako navode da je fotografija preuzeta iz Facebook
grupe, ne navode određeno tko je, kada i na koji način, odnosno na osnovu
čega preuzeo predmetnu fotografiju. Svjedok Ć. je iskazao da je
fotografiju tražio od M. koji, pak, navodi da je istu nabavio preko administratora Facebook grupe, ne navodeći jasno i određeno o kojoj se
grupi radi i o kojem administratoru, niti posjeduje bilo kakvu pisanu korespondenciju o tome. Stoga sud prihvaća njihove navode o tome da je fotografija nabavljena preko društvene mreže Facebook, međutim ne i
njihove iskaze o tome da je za to postojalo odobrenje administratora. Sve da
tome i nije tako, odnosno sve da je tuženik i dokazao da je imao odobrenje administratora Facebook grupe za preuzimanje i objavu ove fotografije,
navedeno ne bi bilo od utjecaja s obzirom na činjenicu da tuženik nije imao odobrenje autora (ovdje tužitelja), a tužitelj ovlaštenje za iskorištavanje
(objavljivanje) svoje fotografije nije prenio na trećega (čl. 44. ZAPSP). Prema tome, što u konačnici niti nije sporno, tuženik je bez odobrenja autora objavio njegovo autorsko djelo ne navodeći pritom ime autora. Štoviše, i sam
svjedok Ć. navodi da je bio u zabludi da je imao odobrenje, koje
zapravo nije imao, dok svjedok M. navodi da je svim novinarima jasno da
se prilikom preuzimanja fotografije sa interneta mora provjeriti tko je autor fotografije i istoga tražiti odobrenje za objavu. Iz toga slijedi zaključak suda
da tuženik nije postupao s povećanom pažnjom koja se od njega zahtijeva u smislu čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj
35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO).
30.Slijedom svega navedenog, sud nalazi da je krajnjom nepažnjom tuženika došlo do povrede autorskih moralnih i autorskih imovinskih prava tužitelja.
Kako je tužitelj autor predmetne fotografije i time nositelj imovinskih autorskih prava, a koju fotografiju je tuženik bez odobrenja i bez navođenja imena i prezimena autora objavio na svom portalu i.hr i time javno koristio predmetnu fotografiju, odnosno učinio ju dostupnom javnosti,
proizlazi da tužitelj, u skladu s odredbom čl. 172. ZAPSP, ima pravo na zaštitu autorskog prava utvrđenjem učinjene povrede i zabranom daljnje
povrede.
31. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede moralnih autorskih prava mjerodavna je odredba čl. 1100. ZOO, u vezi čl. 178. ZAPSP, koja određuje da će sud u slučaju povrede prava osobnosti,
ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (stavak 1.) Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud
će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.). Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne
osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja
opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (stavak 3.).
32.Time što tužitelj prilikom korištenja (objave) utužene fotografije na portalu tuženika nije označen kao autor fotografije, povrijeđeno je moralno pravo tužitelja da bude priznat i označen kao autor djela u smislu odredbe ranije citiranog čl. 15. ZAPSP (pravo paterniteta). Naime, zbog bliske veze autora
i njegovog djela, čije je bitno obilježje da je ono produkt duhovnog stvaralaštva autora, povreda autorskog moralnog prava predstavlja sama po
sebi nematerijalnu štetu. Zbog povrede autorskog moralnog prava dosuđuje
se novčana naknada koja predstavlja satisfakciju za učinjenu povredu,
izraženu u novcu, a ne i ekvivalentnu novčanu naknadu.
33. Iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tužitelj profesionalni fotograf i da je njegov rad široko prepoznat. Iz njegovog iskaza proizlazi da je izrada sporne fotografije rezultat poznanstva, povjerenja i dugotrajnog nagovaranja,
jednako kao i da je svrha izrade portreta Ž. bila objava tih fotografija u sklopu ciklusa "portreti". Osobito je sud imao u vidu da se tužitelj, nakon što je utvrdio da je tuženik objavio njegovu fotografiju, osjećao ljuto i
povrijeđeno, a ujedno je sud vodio i računa o tome da se radi o ekskluzivnoj fotografiji budući ostale fotografije Ž. koje je tuženik priložio u spis predstavljaju dokumentarne, a ne umjetničke fotografije, i budući se radi o osobi koja je preminula nepunih godinu dana od fotografiranja pa ponavljanje njegovog fotografiranja radi izrade portreta više nije moguće.
34.Visinu primjene naknade zbog povrede moralnih prava tužitelja sud je odmjerio po slobodnoj ocjeni u skladu s odredbom čl. 223. ZPP. Tuženik je javnim korištenjem predmetne fotografije bez navođenja imena autora, što predstavlja njegov propust dužne pažnje, istome kao autoru prouzrokovao duševne boli. Sud je prilikom određivanja visine naknade neimovinske štete
u obzir uzeo navode iz iskaza tužitelja, posebno veliki trud i rad koji ulaže u izradu fotografija, zbog čega se zasigurno sasvim opravdano osjeća uvrijeđeno i povrijeđeno kada se fotografija čiji je on autor koristi bez odobrenja i bez navođenja imena autora. Stoga ovaj sud smatra da zatraženi iznos od 10.000,00 kn predstavlja pravičnu novčanu naknadu zbog povrede autorskog moralnog prava tužitelja.
35.Zatezne kamate na dosuđeni iznos s osnove povrede autorskih moralnih
prava ne mogu početi teći dok naknada još nije određena jer se ista utvrđuje kao pravična naknada po slobodnoj ocjeni u trenutku donošenja prvostupanjske presude. Stoga su tužitelju za dosuđeni iznos s osnove povrede autorskih moralnih prava (nematerijalne štete) od 10.000,00 kn dosuđene zatezne kamate od 22. studenog 2022., kao dana donošenja prvostupanjske presude, a odbijen je tužbeni zahtjev za na taj iznos zatraženu isplatu zateznih kamata tekućih od 27. veljače 2019. do 21.
studenog 2022. (tako i Pž-1793/19 od 8. travnja 2021.). Također, tužitelju pripada pravo isplatu zateznih kamata po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose, a ne na odnose iz trgovačkog ugovora.
36.Tužitelj je nositelj imovinskih prava na svom autorskom djelu (tuženik tu činjenicu nije osporio pa stoga nije bilo potrebe izvoditi dokaze na tu okolnost). Niti iz navoda stranaka niti iz utvrđenih činjenica ne proizlazi da bi tužitelj za drugoga osnovao pravo iskorištavanja autorskog prava na spornoj fotografiji u smislu odredbe čl. 44. ZAPSP. Stoga, kako je autorsko pravo tužitelja protupravno povrijeđeno, on ima pravo na zaštitu toga prava, koje ga ovlašćuje da zahtijeva između ostalog, i plaćanje naknade za neovlašteno korištenje i penala (odnosno naknade u dvostrukom iznosu) u
skladu s odredbama čl. 172., čl. 179. i čl. 183. ZAPSP. Naknada za neovlašteno korištenje jedno je od imovinskih prava autora.
37.Sud je prilikom odmjeravanja visine naknade zbog neovlaštenog korištenja,
koju je odmjerio po slobodnoj ocjeni sukladno čl. 223. ZPP, cijenio sadržaj objavljene fotografije te navode tužitelja da bi on pristao navedenu fotografiju uz naknadu ustupiti tuženiku za jednokratno korištenje. Tužitelj nije ispravama (ugovori, računi, potvrde plaćanja i sl.) dokazao koja je uobičajena naknada koju naplaćuje za ustupanje svojih fotografija na
(ograničeno ili neograničeno) korištenje medijima. Iz iskaza svjedoka
Ć. i tužitelja proizlazi da su pregovarali o plaćanju naknade za
jednokratno korištenje ove fotografije u iznosu od 500,00 kn, međutim da tužitelj u konačnici nije pristao sklopiti ugovor sa tuženikom za taj iznos (koji je u prijedlogu ugovora uvećan za pripadajuće poreze) jer se od njega očekivalo da prenese na tuženika trajno korištenje prava na toj fotografiji.
Sam je tužitelj naveo da je naknadu u istom tom iznosu naplatio od D.
n. za jednokratno korištenje ove fotografije (koje korištenje je također bilo neovlašteno). Iz navedenog sud zaključuje da je iznos od 500,00 kn uobičajena naknada koju bi tužitelj naplatio od elektroničkih medija za ustupanje sporne fotografije za jednokratno korištenje. Provođenje dokaza vještačenjem po vještaku iz područja procjene umjetnina (fotografije) na
okolnost utvrđenja vrijednosti fotografije sud nije smatrao svrsishodnim provoditi budući bi izvođenje tog dokaza bilo skopčano sa nerazmjerno
visokim troškovima, dok iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tužitelj bio voljan na ime naknade za jednokratno neovlašteno korištenje fotografije primiti iznos od 500,00 kn. Preko tog iznosa sud je zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim.
38.Tuženik je imovinska prava autora, prema stajalištu suda, povrijedio krajnjom nepažnjom budući je isti kao pravna osoba u svom cjelokupnom poslovanju dužan postupati s povećanom pažnjom, a koji stupanj pažnje je,
u ovom konkretnom slučaju, izostao. To proizlazi iz navoda svjedoka Ć.
i M. koji su pribavili i objavili fotografiju tužitelja bez da su prije toga provjerili i utvrdili tko je autor iste i postoji li odobrenje autora za njezinu objavu lakomisleno smatrajući da preuzimanjem iste iz Facebook grupe i navođenjem Facebooka kao izvora fotografije ne vrijeđaju ničija autorska
prava. To tim više što je tuženik medij koji svakodnevno članke opskrbljuje fotografijama te su svi novinari upoznati s time da se prije objave fotografije mora utvrditi autorstvo iste i provjeriti postojanje ovlaštenja za njezinu objavu, kao i da je potrebno potpisati autora. Stoga je tuženik, u smislu čl. 183. ZAPSP, tužitelju dužan platiti naknadu u dvostrukom iznosu (penal) od ugovorene, a ako nije ugovorena od uobičajene. Kako je sud ocijenio da bi uobičajena naknada iznosila 500,00 kn, njezin dvostruki iznos je 1.000,00
kn.
39.Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete (čl. 1086. ZOO). U konkretnom je slučaju tužitelju je imovinska šteta nastala objavljivanjem predmetne fotografije, odnosno 17. veljače 2018. Kako
tužitelj zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za neovlašteno korištenje i na dosuđeni iznos penala potražuje tek od podnošenja tužbe (27. veljače 2019.), sud je odlučio u granicama postavljenog zahtjeva (čl. 2. ZPP). Tužitelju pravo na isplatu zateznih kamata pripada po stopi određenoj
čl. 29. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer se ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora.
40.Slijedom svega navedenog, odlučeno je primjenom odredbi čl. 172., čl. 178.,
čl. 179. i čl. 183. ZAPSP te čl. 1100. i čl. 29. ZOO kao u izreci ove presude.
41.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP. Naime, sud je prilikom odmjeravanja troškova postupka vodio
računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, a ne
samo u pogledu visine. Tako je sud utvrdio da je tužitelj uspio sa zahtjevima za utvrđenje učinjene povrede i zabrane daljnje povrede u cijelosti, a čija vrijednost iznosi ukupno 42.000,00 kn. Tužitelj je nadalje u cijelosti uspio sa zahtjevom za naknadu štete zbog povrede moralnog prava u iznosu od 10.000,00 kn te djelomično sa zahtjevom za isplatu naknade za neovlašteno korištenje i za isplatu penala do iznosa od 1.000,00 kn, dakle sveukupno 53.000,00 kn, dok se uspjeh tuženika odnosi na iznos od 10.000,00 kn. Prema svim navedenim iznosima, uspjeh tužitelja u postupku je 84,13%, a uspjeh tuženika 15,87%. Prema tome, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u omjeru od 68,26%.
42.Visina parničnih troškova odmjerena je prema vrijednosti predmeta spora
(43.000,00 kn) i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,
37/22, 126/22 – dalje: Tarife), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj
53/19). Tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u visini od 100 bodova za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife. Naime, dana 7.
studenog 2022. na snagu su stupile Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 126/22) kojom je izmijenjen Tbr. 50. Tarife na način da je određeno da vrijednost boda iznosi 15,00 kn. Prema Tbr. 48. Tarife, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
43.Tužitelju su, kao potrebni za vođenje spora, priznati troškovi za sastav tužbe u iznosu od 1.500,00 kn (Tbr. 7. st. 1. Tarife) i podnesaka od 9. rujna 2020.
i 2. listopada 2020. u iznosima od po 1.500,00 kn za svaki podnesak (Tbr. 8.toč.1. Tarife) te za zastupanje na ročištu 16. srpnja 2020. u iznosu od 375,00 kn (Tbr. 9. toč. 5. Tarife) i na ročištima 7. listopada 2020., 3. veljače 2021., 24. veljače 2022., 25. svibnja 2022. i 7. studenog 2022. u iznosima od po 1.500,00 kn za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), što uvećano za
PDV (Tbr. 42. Tarife) te za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 780,00 kn (Tbr. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi) i na presudu u iznosu od 780,00 kn
(Tbr. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi) ukupno iznosi 17.028,75 kn. Od tog je iznosa tužitelju dosuđeno 68,26%, odnosno iznos od 11.623,82 kn.
44. Na dosuđeni iznos troškova postupka tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana donošenja presude (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose.
45.Tužitelju nisu priznati troškovi sastavljanja podnesaka od 7. ožujka 2019.,
26. travnja 2019. i 16. srpnja 2020. jer navedeni podnesci, kojima je tužitelj dostavio dokaze o plaćanju sudske pristojbe na tužbu, pristao na upućivanje spisa u postupak mirenja pored sudom te činjenično i pravno obrazložio svoje navode i predložio izvođenje dokaza na ročištu na kojem je te iste navode i dokazne prijedloge mogao iznijeti, a za zastupanje na kojem su mu priznati troškovi, ne predstavljaju izdatak koji je bio potreban za vođenje spora u smislu čl. 155. ZPP. Nadalje tužitelju ne pripada niti pravo na naknadu troškova pristupa ročištu za objavu presude jer sud navedene troškove ocjenjuje kao nepotrebne za vođenje spora u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a kada se imaju u vidu odredbe o objavi presude iz čl. 335. ZPP. Dodatno se napominje kako je sud o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova pristojbe na tužbu odlučio prema vrijednosti predmeta spora od 43.000,00 kn te mu dosudio iznos od 780,00 kn neovisno o tome što je on prilikom podnošenja tužbe platio iznos od 1.350,00 kn. Činjenica je da je tužitelj prilikom podnošenja tuže platio pristojbu prema vrijednosti predmeta spora koju je pogrešno (suviše visoko) naznačio u tužbi te navedeno ne može pasti na teret protivne strane.
46.Obzirom na izloženo, riješeno je kao pod stavkom II i III izreke rješenja.
U Zagrebu 22. studenog 2022.
SUDAC M.
H.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može, putem ovog suda, podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 (osam) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 (osam)
dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).
Broj zapisa: eb315-28776
Kontrolni broj: 04cd9-beca6-4c61e
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MAJA HILJE, L=ZAGREB, O=TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
