Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 16 Gž Ob-951/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od Ines Kovačević, predsjednice vijeća, mr. sc. Iris Gović Penić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Diane Preglej, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz V., OIB…, zastupane po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda H. Ž. i R. Ž. iz V., protiv tužene B. H. iz F. B., OIB…, zastupane po punomoćnici S. Z. Š., odvjetnici u V., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-209/21-42 od 6. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 22. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-209/21-42 od 6. srpnja 2022.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

„I. Utvrđuje se postojanje izvanbračne zajednice između pokojnog M. H. iz V., OIB…, rođenog 23. svibnja 1987., umrlog 18. veljače 2021. i tužiteljice M. K. iz V., OIB…, u času smrti pokojnog M. H.

II. Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 10.800,00 sa zakonskom zateznom kamatom od 6. srpnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude žalbu je izjavila tužena zbog svih žalbenih razloga te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu odluku suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Isto tako, sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Sud prvog stupnja je osporavanu presudu donio iz sljedećih razloga.

5.1. Tužiteljica navodi da je na podnošenje tužbe upućena rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj O-529/2021-6 od 23. kolovoza 2021., a radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice nje i pokojnog M. H. u času njegove smrti. Navodi da su njih dvoje započeli vezu početkom 2012. i da su u toj vezi bili neprekidno do njegove smrti 18. veljače 2021. Točnije, njihova početna emotivna veza da je nakon dvije godine hodanja prerasla u emocionalnu i ekonomsku zajednicu, pa su nakon zajedničke odluke počeli zajedno i stanovati, prvo na adresi prebivališta pokojnog M. u M., i to od 2. svibnja 2014. do 12. studenog 2019., a potom su zajednički odselili i nastavili živjeti u V., … Da su tijekom dugogodišnje zajednice života u kojoj su uspostavili zajedničko domaćinstvo trajnijeg karaktera i u kojoj su se uzajamno pomagali i vodili jedno o drugom brigu, pa je tužiteljica tako obavljala kućanske poslove, ali su se i financijski pomagali i to zajedničkim novčanim sredstvima jer su oboje bili zaposleni. Krajem 2018. da su zajednički kupili nekretninu – kuću s dvorištem u V., upisanu u z.k.ul. 3755 k.o. V., a za kupnju nekretnine da su zajednički digli stambeni kredit i isti im je dodijeljen kao mladoj obitelji. Krajem 2018. zajednički da su kupili vozilo S. koje je glasilo na pok. M., a istim se isključivo koristila tužiteljica, te su zajednički adaptirali kupljenu nekretninu. Na Božić 2018. pok. M. da je zaprosio tužiteljicu, te su se zaručili 25. prosinca 2018. i zajednički su planirali vjenčanje za kolovoz 2021., no imenovani je poginuo u saobraćajnoj nesreći … 2021. Obitelj pokojnog M. da je tužiteljicu doživljavala kao člana obitelji, pa je stoga i navedena kao njegova zaručnica na obavijesti o njegovoj smrti i pokopu, a tužena je prilikom ispunjavanja podataka o pokojnom u Matičnom uredu V.. veljače 2021. navela tužiteljicu kao suprugu i nasljednicu iza pokojnog. Smatra da spomenuta izvanbračna zajednica ima sve kvalitete bračne zajednice, a da je izvanbračna zajednica prekinuta isključivo smrću pokojnog M. H..

5.2. Između stranaka činjenično nije sporno da su tužiteljica i M. H. započeli emotivnu vezu početkom 2012. i istu održali do njegove pogibije u prometnoj nesreći 18. veljače 2021., nije sporno ni to da su s P. b. d.d. Z. zaključili Ugovor o subvencioniranom stambenom kreditu i to M. H. kao korisnik kredita, a tužiteljica kao solidarni dužnik i da imaju prijavljeno prebivalište u V., … od 12. studenoga 2019., a to proizlazi i iz podataka o prebivalištu MUP-a RH. Nije sporno ni to da su bili zaručeni, te da je tužiteljica na obavijesti o smrti zaručnika i pokopu bila navedena kao njegova zaručnica.

5.3. Sporno je da li su tužiteljica i M. H. uspostavili trajnu zajednicu života, odnosno da li su od 2014. zajedno i stanovali u M. u stanu tužene, odnosno zajedno s njom, pa se spornim ukazala narav odnosa tužiteljice i pokojnog M. H., odnosno da li je njihov odnos bio samo odnos "hodanja" ili je njihov odnos obuhvaćen drugačijom emotivnom vezom, te jesu li živjeli u izvanbračnoj zajednici, a posljedično tome i da li je tužiteljica i zakonska nasljednica pokojnog M. H..

5.4. Sud prvog stupnja ističe da je odredbom čl. 11. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20; dalje u tekstu: ObZ), izvanbračna zajednica definirana kao životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Odredbom čl. 8. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19; dalje: ZN) određeno je da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim, kao i da se izvanbračnom zajednicom u smislu Zakona o nasljeđivanju smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka, koje pak su propisane odredbama čl. 25.-29. ObZ-a.

5.5. Sud prvog stupnja smatra da je za postojanje izvanbračne zajednice potrebno da se radi o faktičnoj zajednici dviju osoba suprotnog spola koja je trajna, a od bračne zajednice razlikuje se samo po tome što je brak samo formalnopravno zaključen. Prema tome, izvanbračnu zajednicu karakterizira trajnost životnog zajedništva uz viši stupanj emocionalne i ekonomske povezanosti izvanbračnih drugova, te uzajamna prava i dužnosti.

Sud prvog stupnja zaključio je da u odnosu tužiteljice sa pokojnim M. H. postoji viši stupanj i emocionalne i ekonomske povezanosti, kao i uzajamna prava i dužnosti iz sljedećih razloga.

5.6. U pogledu postojanja ekonomske zajednice imenovanih prvostupanjski sud je utvrdio temeljem u spis priložene korespondencije tužiteljice i M. H., da su imali zajedničke prihode i rashode, pa tako konkretno da su kupili osobno vozilo S. koje je bilo upisano kao vlasništvo M. H., a koristila ga je isključivo tužiteljica, nedvojbeno su zajednički odlučili kupiti nekretninu i takvu odluku o kupnji donijeli nekoliko godina prije realizacije same kupoprodaje kuće u V. u koju su u konačnici i uselili zajednički, da su financirali zajedničke troškove putovanja, hrane, kozmetike, mobitela, tableta, školovanja, odnosno školarina.

5.7. Također, zaključak je suda prvog stupnja da je između njih postojao i trajni emotivni odnos i to kvalificiraniji nivo od samo "hodanja", odnosno veze djevojke i dečka kako to navodi tužena, a na to upućuju i njihove međusobne poruke, a isto tako o tome svjedoče iskazi svjedoka.

Tako, iz iskaza B. K., majke tužiteljice, proizlazi da su imenovani bili u emotivnoj vezi punih 10 godina, da je tužiteljica kod njega preselila 2014. ili 2015. i tamo ostala živjeti, a samo povremeno da bi dolazila kod nje i supruga po svoje osobne stvari, ali bi se svakodnevno s M. vraćala u M. Navodi i to da su oboje bili u radnom odnosu, M. u L., a tužiteljica u S., pa bi je M. na putu do posla ostavio kod njih u S., odakle bi pješke otišla na posao, a M. bi je pokupio na poslu kada bi se vraćao. Također potvrđuje da su počeli kupovati i prije kupnje nekretnine stvari za domaćinstvo u vidu bijele tehnike, namještaja i slično, a obzirom da su cijelo vrijeme i tražili pogodnu nekretninu za zajednički život, no neodlučni jedno vrijeme da li će to biti kuća ili stan, da bi prevladala odluka o kući zbog činjenice da su željeli imati psa. Navodi da su jedno vrijeme dolazili kod njih na tuširanje, jer im je baka koja živi u prizemlju zatvorila dovod vode, a proizlazi to i iz iskaza drugih svjedoka glede uskraćivanja svih trošila, te iz dopisa HEP-a. Navodi da su ona i suprug rijetko dolazili u posjete jer je cijela obitelj Herceg bila u međusobnoj svađi sve do M. smrti i vodila niz sudskih postupaka.

I svjedoci T. J., J. Č., B. K., D. K., M. G., M. D., D. H., K. Lj. B., T. Č., D. M. i A. H. potvrđuju da su njih dvoje živjeli zajedno, odnosno da su zajedno cijelo vrijeme osim kada su na radnom mjestu.

Sud prvog stupnja smatra da okolnost da su ovi svjedoci bili u prijateljskim odnosima sa tužiteljicom i pokojnim M. H. ili su bili poslovno povezani, ne utječe na njihovo nepristrano svjedočenje jer ishod ovog spora nema na njih utjecaja, odnosno nemaju interesa da tužiteljica uspije u sporu. Dakle, većina svjedoka koji su se družili i izvan radnog vremena sa imenovanima, navode da gotovo nikada nisu dolazili kod pok. M. u kuću sve do preseljenja u Varaždin jer im je i sam M. pričao da je obitelj koja živi u kući u svađama, a i tužiteljica navodi da im je M. baka koja živi u prizemlju kuće u M. zvala jedne prilike policiju, jer su sa prijateljima bili preglasni na katu kuće gdje su boravili sa tuženom. Da je tome tako, može se zaključiti i iz toga što su se svi prijatelji tužiteljice i pokojnog M. nalazili s njom i M. u V. u kafićima i sl., a ukoliko bi tužiteljica živjela doista kod svojih roditelja od 2014., sud prvog stupnja smatra da bi bilo životnije da bi dolazili kod nje u roditeljsku kuću ukoliko bi i dalje tamo živjela. Sud prvog stupnja dalje napominje da okolnost da svu odjeću i obuću nije imala kod pok. M., potvrđuje i sama tužiteljica, navodeći da za to nije imala prostornih mogućnosti, pa je sezonsku odjeću i obuću uzimala u M., a ostatak ostavljala kod roditelja. Obzirom na različiti početak radnog vremena i okolnost da su imali jedan automobil, logičnim smatra sud prvog stupnja da je pok. M. ostavljao tužiteljicu kod roditelja u S. u mjestu njezinog zaposlenja, jer je do početka radnog vremena imala slobodnih sat vremena i u tome se ne nalazi nikakve indicije da bi tamo i živjela. Iskaze svjedoka koji su u rodbinskoj vezi sa tuženom i nedvojbeno sada u dobrim međusobnim odnosima, sud prvog stupnja ocjenjuje neistinitima u dijelu gdje tvrde da je odnos tužiteljice i pokojnog M. H. imao obilježje hodanja dečka i cure kroz sve godine, a da ne znaju nikakve detalje o njihovim odnosima, no indikativno svi govore o tome da u M. nije držala svoje osobne stvari, da nisu nikada vidjeli da bi tamo sušila rublje, da bi čistila i kuhala ili obavljala bilo koje poslove u domaćinstvu, da je dolazila samo prespavati, no ipak da su je viđali neki svjedoci i tokom tjedna. Ukoliko je i točna tvrdnja da je tužiteljica prijavila prebivalište u M. zbog ishođenja stipendije, a ta potonja okolnost dobivanja stipendije je i potvrđena dopisom Općine P. u ovom predmetu, sud prvog stupnja smatra da to ne znači da tužiteljica i nije živjela u Majerju.

Sud ocjenjuje iskaze ovih svjedoka iskonstruiranima za potrebe pogodovanja tuženoj s kojom su sada nedvojbeno u dobrim odnosima, za razliku od razdoblja prije pogibije M. H., a čija pogibija ih je očito i zbližila nanovo, te nastoje prikazati tužiteljicu u što gorem svjetlu.

Sud prvog stupnja posebno ističe da nije nužno da izvanbračni partneri žive na istoj adresi neprekidno ukoliko su zadovoljene ostale okolnosti trajnosti životnog zajedništva uz viši stupanj emocionalne i ekonomske povezanosti izvanbračnih drugova, a što je u konkretnom slučaju i ostvareno.

6. Sud prvog stupnja, nakon što je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, pravilno je primijenio i materijalno pravo kada je utvrdio postojanje izvanbračne zajednice kako je naznačeno u izreci prvostupanjske presude.

7. Ovaj sud u cijelosti prihvaća utvrđenja i ocjenu provedenih dokaza koju je dao sud prvog stupnja. Naime, osim iz iskaza tužiteljice, i iz iskaza osoba koje su osobno nezainteresirane za ishod ovog spora proizlazi da su tužiteljica i M. ostvarili traju životnu zajednicu još od 2014.-2015. kao i da je među njima postojao visoki stupanj emocionalne i ekonomske povezanosti.

7.1. U pogledu ocjene uvjerljivosti iskaza svjedoka, pored onoga što je naveo sud prvog stupnja, ovaj sud posebno ukazuje na dio iskaza majke tužene, A. H., koja je u svom iskazu navela da ju je smetalo što su tužiteljica i pokojni M. H. nabavili psa iza kojega niti tužiteljica niti pokojni M. nisu čistili dvorište kuće u kojoj je u prizemlju živjela upravo majka tužene. Kada se ovaj dio iskaza poveže s činjenicom da su tužiteljica i pokojni M. odlučili kupiti kuću, a ne stan, i to upravo zbog činjenice da su u vrijeme donošenja te odluke imali psa, očito je da su u vrijeme sklapanja predugovora za kupnju kuće (12. lipnja 2018.) već živjeli zajedno jer da nisu majka tužene psa ne bi smatrala zajedničkim psom tužiteljice i pokojnog M. i ne bi zamjerala i tužiteljici što ne čisti dvorište iza psa. Kako je M. preminuo …veljače 2021., očito je da su u vrijeme donošenja odluke o kupnji kuće, a i prije toga, tužiteljica i pokojni M. već imali psa kojega je i obitelj tužene smatrala zajedničkim psom, odnosno da su imali trajnu životnu zajednicu uz viši stupanj emocionalne i ekonomske povezanosti.

7.2. Osim toga, navedeno ukazuje i na neuvjerljivost iskaza osoba koje su iskazivale da tužiteljica i pokojni M. nisu zajedno živjeli prije kupnje kuće jer iz opisanog dijela iskaza A. H. proizlazi da su zajedno živjeli i u trenutku kada su odlučili kupiti kuću, a ne tek naknadno kada se kupoprodaja izrealizirala do kraja i kuća postala podobna za useljenje i život u njoj, a što se dogodilo tek tijekom 2019.

7.3. Uz navedeno treba još istaknuti da ista svjedokinja potvrđuje da je tužiteljica pomagala oko radova u vinogradu, jer opisuje jedan događaj kada je nakon povratka iz vinograda tužiteljica bacila M. „patike na livadu preko ograde“. U slučaju da nije postojala trajna zajednica života tada je upitno bi li tužiteljica sudjelovala u takvim radovima u kojima su prema tvrdnjama tužiteljičine rodbine sudjelovali i članovi tužiteljičine obitelji, bi li se nakon radova vratila u kuću u M. ili bi otišla u kuću svojih roditelja i bi li u napadu ljutnje u kući u kojoj ne živi osjetila takvu slobodu da baca stvari preko ograde na livadu.

7.4. Isto tako, M. S., prijatelj pokojnog M., ali i svjedok koji nije u srodstvu s obitelji tužene, iako govori o tome kako tužiteljica nikada nije živjela u M., u svom iskazu navodi da pretpostavlja da je tužiteljica zvala M. da „dođe kući“.

Dakle, očito je da je i ovaj svjedok znao da M. i tužiteljica zajedno žive jer izraz „doći kući“ podrazumijeva dolazak u stambeni prostor u kojem osobe žive zajedno.

8. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a žalba tužene je kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda u cijelosti potvrđena.

9. Kako tužena nije uspjela sa žalbom, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je i zahtjev tužene za naknadu troška sastava žalbe.

U Zagrebu 22. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Ines Kovačević, v.r.