Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 5 Gž-714/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Marina Grbića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Sanje Dujmović, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. M. M. OIB: … iz R.

2. K. K. OIB: … iz R., 3. M. S. OIB:… iz R., i 4. Z. H. OIB:… iz P., zastupani po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., protiv tuženice R. H., zastupane po O. D. O. u Z., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru od 2. lipnja 2022. poslovni broj P- 555/2022, u sjednici vijeća održanoj dana 22. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice R. H. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru od 2. lipnja 2022. poslovni broj P-555/2022, s time da se odbija i zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da su tužitelji stekli pravo suvlasništva na čest. zem. 4202 i 4203 obje k.o. Ugljan i to tužiteljica ad 1. M. M. iz R., OIB: …, za 1/12 dijela, tužiteljica ad 2. K. K. OIB: … za 1/12 dijela, tužiteljica ad 3. M. S., OIB…, za 1/12 dijela, te tužitelj ad 4) Z. H., OIB:…, za 1/4 dijela, a na čest. zem. 191/6 i 201/1, obje k.o. U., tužiteljica ad 1. M. M. iz R., OIB: …, tužiteljica ad 2. K. K., OIB: …, tužiteljica ad 3. M. S., OIB:…, svaka za po 1/3 dijela, što su tuženica dužna priznati, te trpjeti da tužitelji temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti izvrše uknjižbu prava suvlasništva na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika odnosno njihovih pravnih prednika, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici R. H. naknaditi tužiteljima parnični trošak u ukupnom iznosu od 11.7755,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv gornje presude žali se tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se presuda preinači ili ukine.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Svoju odluku sud prvog stupnja obrazlaže time:

5.1. Da je na temelju uvida u diobni zapisnik iz 1938. utvrđeno da su iza smrti pok. P. K. njegove kćeri M. i Š. svoj dio ustupile braći Š. i S., dok je njihova majka M. prihvatila svoj nasljednički dio, da su nasljednici pok. P. K. i njegove supruge M. K. ud. P. njihova djeca kćeri M. V. i Š. U. te sinovi Š. i S. K. nekretnine koje su nasljednicima pripale u toj diobi opisno su određene zbog čega su S. K. (prednik tužitelja) i A. K. ud. Š. (prednica tužiteljica) zatražili identifikaciju istih te je Zavod za izmjeru i katastar zemljišta Z. 1965. identificirao na temelju gore navedenog diobenog zapisnika iz 1938. na način da je utvrđeno da se ove nekretnine nalaze u k.o. U. te da su predmetom nasljeđivanja i diobe nasljednika iza P. K. bile i ovdje sporne nekretnine čest. 191/6 k.o U. zvana Z. dolac te 201/1 k.o. U. zvana J. D., nekretnine oznake 4202 I 4203 k.o. U. zvane S. dobili su po pola Š. i S., dok je Š. K. dobio čestice 191/6 i 201/1 k.o. U. za cijelo.

5.2. Da iz gornjega slijedi zaključak da su utužene nekretnine još 1938. kao nasljednicima prednika ovdje stranaka P. K. koji ih je za svog života posjedovao pripale Š. i S. K., upravo na način kako je to opisano u diobenom zapisniku. K. M. P. koja je u povijesti posjedovanja utvrđena posjednicom je osoba koja je navedena u zapisniku iz 1938. kojoj doduše, u toj diobi nisu pripale ovdje utužene nekretnine, ali je ona majka Š. i S. K., koju nakon smrti 2. veljače 1950. po dosudnici O-134/50 od 15. lipnja 1951. nasljeđuju sinovi Š. i S. te da je prilikom rješavanja redovitih prijava za 1966. utvrđeno da je u posjedu utuženih nekretnina A. K. ud. Š..

5.3. Da iz sadržaja rješenja o nasljeđivanju iza smrti S. i Š. K., koji su dostavljeni kao prilozi povijesti posjedovanja slijedi da je S. K. pok. P. rođen 1899., a preminuo 1974., dok je Š. K. pok. P. rođen 1909., a preminuo 1958. Iz istih rješenja o nasljeđivanju slijedi i utvrđenje da su ovdje tužitelji nasljednici Š. i S. K. pok. P..

5.4. Da je na temelju iskaza svjedoka saslušanih u ovoj pravnoj stvari utvrdio da je Š. K. još 1936. obrađivao i bio u posjedu nekretnina zvanih D. I Z. D. za koje je svjedokinja N. B. rođena 1933., navela da, iako su po njezinom saznanju iste predstavljale "agrarne zemlje", na njima nije viđala veleposjednika T.. Ova svjedokinja je u bitnome potvrdila saznanja do kojih je ovaj sud došao na temelju uvida u dokumentaciju o kojoj je već bilo riječi. Da je između članova obitelji K. došlo do diobe, potvrđuje i svjedokinja A. B., čiji preci su također vlasnici nekretnina na D., koje su stekli nasljeđivanjem od svojih predaka.

5.5. Da iz iskaza saslušane svjedokinje T. M. M. koji sud u cijelosti prihvaća jer je, kao i iskaz ranije navedenih svjedokinja, u suglasju s ostalim dokazima izvedenima u ovoj pravnoj stvari, slijedi da su nekretnine koje su predmet spora u ovoj pravnoj stvari, od davnina u posjedu prednika ovdje tužitelja, što je svjedokinji poznato iz priče njezinog oca rođenog 1922. koji je bio nećak supruge Š. K., A. K., te su mu zasigurno bile poznate činjenice o kojima je pričao ovoj svjedokinji.

5.6. Da su svjedokinje N. B. i A. B. ponovno saslušane pred ovim sudom na ročištu 18. svibnja 2022. i to na okolnost posjedovanja sporne nekretnine od strane prednika ovdje tužitelja, konkretno na dan stupanja na snagu Zakona oukidanju agrarnih odnosa ("Narodne novine", broj 138/46 i 111/47, dalje - Zakon o ukidanju) kako bi se mogla ocijeniti osnovanost činjeničnih navoda tužitelja, da su suvlasništvo stekli temeljem zakona, ali po osnovi „agrara“. Svjedokinja B. koja je rođena 1933. uvjerljivo je iskazivala u odnosu na posjedovanje sporne nekretnine i na pravni slijed stjecanja iste od strane prednika tužitelja, u odnosu na vrijeme i način posjedovanja nekretnine te je, između ostalog, opisala način na koji je veleposjednik T. ubirao dohodak. Opisala je i da su njezine majka i ujna A. K., odlazile kod T. i prale su im robu te je navela da je njezina majka spornu nekretninu obrađivala do 1953., a nakon toga da ju nastavlja obrađivati ujna svjedokinje A. K.. Nadalje, ista je na presliku katastarskog plana pokazala i označila kao „agrarne zemlje“ sve nekretnine južno od puta, kao i nekretnine iznad puta, koje pripadaju prednicima ovdje tužitelja. Ova svjedokinja je iskazivala vrlo uvjerljivo I dosljedno te je njezin iskaz bio ključan za utvrđenje da je sporna nekretnina predstavljala zemlju koja je stupanjem na snagu Zakona o ukidanju 22. studenog 1946. obuhvaćena istim. Svjedokinja je iskazivala i o činjenici posjedovanja ove nekretnine, na temelju čega je ovaj sud zaključio da su upravo prednici ovdje tužitelja, na dan stupanja na snagu citiranog Zakona 1946. bili u posjedu sporne nekretnine kao obrađivači. Ova svjedokinja imala je 13 godina u to vrijeme te je kao takva, po ocjeni ovog suda, mjerodavna iskazivati o okolnostima koje su joj osobno poznate, tim više što je svjedočila da je od najranijeg djetinjstva („otkad zna za sebe“) bila na toj zemlji. Da je tome tako, ovaj sud zaključuje iz dosljednosti njezinog iskaza, kao i iz načina na koji se ista snalazila, čak i na Preslici katastarskog plana, pokazujući nekretnine koje su sporne u ovoj pravnoj stvari. Što se tiče navoda ove svjedokinje koji se odnosi na veleposjednika T., odnosno na razliku u njezinom svjedočkom iskazu, navesti je da je ista pojasnila sudu svoj navod s ranijeg saslušanja, na način da je u prvotno danom iskazu mislila na mlađeg T., kojega da nije viđala, dok da je starijeg T. viđala jer je on dolazio i ubirao dohodak kako je to opisala. Pri tome je naglasiti da je ova svjedokinja i u svom ranijem iskazu navela da sporne nekretnine predstavljaju tzv. agrarne zemlje. Svjedokinja A. B., svoja saznanja o obvezi davanja uroda sa sporne zemlje „nekim Talijanima“ crpi iz priče svoje bake M. K., čime dodatno potvrđuje navode svjedokinje B., pa i neovisno o činjenici da je ova svjedokinja iskazivala o činjenicama koje joj nisu osobno poznate.

5.7. Na temelju uvida u spis Općinskog suda u Zadru posl. br. P-542/11, koji je priložen ovom spisu, ovaj sud utvrdio je da su osnovani navodi tužitelja koji se odnose na razloge zbog kojih njihovo pravo vlasništva na utuženim nekretninama nije utvrđeno u tom parničnom postupku (radilo se o procesnim razlozima). Također je utvrđeno da su na navedenim nekretninama, a kako to slijedi i iz povijesti zk. upisa (list spisa 61 - 108) postojale zabilježbe kmetskih prava, koje su brisane stupanjem na snagu Zakona o ukidanju.

5.8. Što se tiče posjeda prednika tužitelja činjenica da su kao posjednice evidentirane Š. žena A. K. i njezina svekrva M. K. po mišljenju suda ne dovodi u pitanje utvrđenje da su upravo prednici tužitelja bili obrađivači spornih nekretnina na dan 22. studenog 1946. imajući u vidu i činjenicu da se u to vrijeme obrađivala sva zemlja, da su je obrađivali i članovi šire obitelji (pa je tako na zemlju dolazila i tada djevojčica, saslušana svjedokinja B., kći Š.U., M. i P. kćeri), ali i činjenicu da je tek završavao Drugi svjetski rat te da je logično da su upravo žene iz obitelji ostajale na zemlji, unatoč činjenici da su navedene nekretnine nakon diobe P. nasljednika pripale S. i Š.i.

5.9. Kada se gornja utvrđenja dovedu u vezu sa sadržajem iskaza svjedokinja koje su iskazivale o tome da su na spornim nekretninama zemlju obrađivali prednici tužitelja, da su davali dio uroda veleposjedniku, kao i da su na zemlji kao obrađivači svakako bili i na dan stupanja na snagu Zakona o ukidanju ukazuju se osnovanima navodi tužitelja da su stekli pravo suvlasništva na spornoj nekretnini na način kako su to zatražili u tužbi i tužbenim zahtjevom. Kako je na temelju svih dokaza provedenih u ovoj pravnoj stvari utvrđeno da su tužitelji pravo (su)vlasništva stekli temeljem zakona, razrješenjem agrarnih odnosa te da su navodi tužitelja u tužbi osnovani, to je dovelo i do osnovanosti tužbenog zahtjeva, o kojemu je sud odlučio temeljem odredbe čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst) kojom je propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

6. Po ocjeni ovog suda pobijana odluka nije opterećena niti jednom apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a ni onom na koju se ukazuje u žalbi iz točke 11. istog članka jer odluka nema proturječnosti ili nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Isto tako, navedena činjenična utvrđenja, njihovu ocjenu i primjenu materijalnog prava ovaj sud prihvaća, s time da žaliteljici valja kazati da prednici tužitelja pok. Š. i S. K. pok. P. agrarni odnos nisu razriješili po Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa na području bivše ranije pokrajine D. iz 1930. očito zbog okolnosti što su umrli nedugo nakon podnošenja agrarnih prijava pa je težački odnos došao pod udar Zakona o ukidanju.

8. Da su oni i članovi njihove obitelji bili obrađivači spornih parcela i nakon 1945. vrlo uvjerljivo i okolnosno iskazuju svi saslušani svjedoci, a to potvrđuju i materijalni dokazi diobni zapisnik iz 1938. sastavljen pred Sreskim sudom u P. pod brojem I. R. 309/38, podaci iz zemljišne knjige (list spisa 101 do 103 u predmetu P-542/2011) iz kojih proizlazi da su zemljišta bila u agrarnom režimu i da pod brojem Z-340/31 i Agr. 362/31) postoji upis agrarne prijave u korist rečenih Š. i S. K. pok. P. doduše na čest. zem. 196/1 i 201/1, ali ne i na čest. zem. 4202 i 4203 k.o. U., međutim, kada se uzmu u obzir i podaci iz posjedovnog lista Ureda za katastar Zadar (list spisa 18) iz kojeg proizlazi da je prvom revizijom 1948. kao posjednica evidentirana M. K. ud. P. (baka tužitelja), a 1966. A. K. ud. Š. (majka tužiteljica) koji upis do danas ostaje neizmijenjen, a što je sve sukladno iskazima svjedoka, može se sa sigurnošću zaključiti da su u vrijeme stupanja na snagu Zakona o ukidanju Š. i S. K. pok. P. bili obrađivači i na čest. zem. 4202 i 4203 k.o. U. u smislu tog Zakona.

9. Glede ostalih žalbenih navoda valja, u bitnom, odgovoriti:

9.1. Da li je eventualno naknadno zbog neobrađivanja sporno poljoprivredno zemljište došlo pod udar Osnovnog Zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta ("Službeni list" broj 25/65,12/67,17/70 i "Narodne novine" broj 52/71 i 52/73) da je teret dokaza na tu okolnost bio na tuženici jer tužitelji u smislu čl. 219. ZPP-a ne moraju dokazivati negativne činjenice koje njima ne idu u prilog.

9.2. Da iako nije proveden očevid da su nekretnine valjano identificirane još u postupku pred Uredom za Katastar Z. 21. listopada 1965. pod brojem R 825/65 što je javna isprava za koju važi presumpcija istinitosti, a tko tvrdi suprotno to treba i dokazati u smislu čl. 230. ZPP-a.

9.3. Da su nekretnine čest. zem. 196/1 i 201/1 po kulturi vrtovi, a čest. zem. 4202 i 4203 oranice, a kad se ima u vidu da je općepoznato da se u relevantnom razdoblju živjelo od poljoprivrede sa sigurnošću se može zaključiti da su se nekretnine obrađivale u ukupnoj površini.

9.4. Da svjedoci iskazuju i na okolnost plaćanja "dohotka" veleposjedniku tako da su supruge težaka Š. i S. K. pok. P. prale robu veleposjedniku u Z., što je bilo uobičajeno na području otoka Ugljana, a po čl. 2. Zakona o ukidanju pod agrarnim odnosom se smatraju težački, ali i svi slični odnosi bez obzira na naziv kod kojih vlasnik sam ne obrađuje zemlju nego ju je pod raznim uvjetima davao drugome na obrađivanje.

10. Kraj navedenog stanja stvari valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok je odluka o trošku žalbenog postupka donesena u smislu odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a.

U Zadru, 22. studenog 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Katija Hrabrov