REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI
Žrtava fašizma 7, 51000 RIJEKA
Poslovni broj : Kž-362/2022.-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Saše Cvijetića kao predsjednika vijeća, Srebrenke Šantić kao izvjestitelja i Sandre Juranović kao člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Jadranke Đaković., u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. H. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavaka 1. i 2. u svezi članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi okrivljenog T. H. izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja Kov-435/2021 od 3.listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2022.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog T. H. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1.Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci je odbijen prijedlog okrivljenog T. H. podnesen po branitelju M. Š. , odvjetniku iz R. da se iz spisa izdvoje kao nezakoniti dokazi zapisnik o ispitivanju osumnjičenika A. S. u prekršajnom postupku (list 16-17 spisa) i zapisnik o ispitivanju svjedoka A. S. (list 34-35 spisa)
2. Protiv tog rješenja žalbu je izjavio okrivljeni T. H. po branitelju odvjetniku M. Š. s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i udovolji prijedlogu okrivljenika za izdvajanje nezakonitih dokaza.
3. Na temelju članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 125/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.
4. Žalba okrivljenog T. H. nije osnovana.
5. U razlozima žalbe okrivljenik ponavlja temeljne tvrdnje iz prijedloga za izdvajanje nezakonitih dokaza, odnosno činjenicu da je A. S. bio istovremeno okrivljenik u postupku pred Općinskim sudom u Rijeci zbog posjedovanja opojne droge, a dok postupak nije bio pravomoćno okončan je ispitan na te okolnosti i na isti događaj kao svjedok.
6. Ovaj sud drugog stupnja navodi da se pitanje nezakonitosti dokaza odnosi prije svega na način na koji je konkretni dokaz pribavljen i posebice jesu li pri tome ostvarena ili povrijeđena konvencijska, ustavna i zakonska prava osobe u proceduri postupanja nadležnih tijela u odnosu na konkretnu dokaznu radnju o kojoj se radi.
7. U odnosu na dva iskaza A. S. koje je državni odvjetnik naveo kao dokaze na kojima se temelji optužnica pod točkama 3. i 6. dokaza, a radi se o ispitivanju osumnjičenika A. S. u prekršajnom postupku te o ispitivanju svjedoka A. S. u prethodnom dijelu kaznenog postupka, ovaj drugostupanjski sud ističe da u konkretnom kaznenom postupku isti ima status svjedoka te je u skladu s time i ispitan u prethodnom dijelu postupka, kada se radi o svjedočkom iskazu (list 34-35 spisa). Ista osoba može u dva različita postupka, koja se odnose na isti događaj, biti u različitim procesnim svojstvima te ne postoji zapreka da se osoba protiv koje se vodi prekršajni postupak ispita kao svjedok u kaznenom postupku koji se vodi protiv druge osobe te ZKP/08 ne predviđa obvezu izdvajanja svjedočkog iskaza osobe koja je inače u drugom postupku, prekršajne naravi istovremeno bila okrivljenik. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnome ne radi o nezakonitom dokazu koji bi u smislu članka 10. stavka 2. ZKP/08 trebalo izdvojiti iz spisa s time da je u ocjeni nezakonitosti pojedinog dokaza nužno ustvrditi da se radi o dokazu koji je pribavljen kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenog prava ili koji je pribavljen povredom odredaba kaznenog postupka i kao takav u Zakonu o kaznenom postupku izričito naveden ili se pak radi o dokazima za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza.
8. Međutim, točno je da jedna osoba u istom kaznenom postupku ne može imati dva različita procesna svojstva, ali navedeno ne znači da se time u zapisniku o ispitivanju osumnjičenika u prekršajnom postupku pa povezano s time u svjedočkom iskazu iz aktualnog postupka radi o nezakonitom dokazu ili dokazima u smislu članka 10. stavak 2. ZKP/08, nego znači da iskaz koji je svjedok iz ovog postupka dao, i to u drugom, prekršajnom postupku te u drugom svojstvu- okrivljenika, prvostupanjski sud ne može niti na koji način koristiti u ovom kaznenom postupku, dakle ne može ga uzeti u obzir u ocjeni osnovane sumnje ili izvjesnosti o počinjenju djela, ne može se izvoditi kao dokaz u postupku i ne može se predočavati sadržaj tog iskaza, pa u stvari u činjeničnom smislu državni odvjetnik nije imao razloga u optužnici uopće navesti da se radi o dokazu na kojem se temelji optužnica jer se radi o dokazu iz drugog postupka, koji je jedino moguće u tom drugom postupku provesti i ocjenjivati u smislu njegove zakonitosti i vjerodostojnosti, a uz to se radi i o drugoj procesnoj ulozi osobe koja je u ovom postupku svjedok te je u skladu s pravima i dužnostima svjedoka u ovom postupku i upozorena.
10. Stoga navodima svoje žalbe kojima je ustrajao na svojim tvrdnjama o nezakonitosti dokaza, žalitelj nije doveo u pitanje ispravnost pobijane odluke pa je žalbu valjalo odbiti te kako nije utvrđeno povreda postupka iz članka 494. stavka 4. ZKP/08 na koje sud pazi po službenoj dužnosti riješeno je kao u izreci po članku 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08.
Rijeka, 23.studenog 2022.
Predsjednik vijeća
Saša Cvijetić
