Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 72 Gž R-1868/2019-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr.sc. Iris Gović Penić, kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Diane Preglej kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. M. iz K., OIB:…, zastupanog po punomoćniku B. M., odvjetniku iz R., protiv tuženika B. d.o.o., K., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. P., G. G., V. V., M. K. i T. P. iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr- 136/2019-17 od 25. listopada 2019., dana 22. studenog 2022.

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-136/2019-17 od 25. listopada 2019. u dosuđujućem dijelu pod točkom I izreke kao i u dijelu pod točkom III izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

"1. Nalaže se tuženiku B. d.o.o., K., OIB:…, da isplati tužitelju M. E., OIB:…, ukupni iznos od 79.460,44 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita dobivenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a koje kamate teku:

- na iznos od 2.175,00 kn na ime neto plaće, na iznos od 1.460,75 kn na ime poreza i prireza, na iznos od 908,94 kn na ime doprinosa iz plaće, na iznos od 781,69 kn na ime doprinosa za plaću, sve za srpanj 2015., od 16. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 3.407,50 kn na ime neto plaće, na iznos od 1.899,43 kn na ime poreza i prireza, na iznos od 1.326,74 kn na ime doprinosa iz plaće, na iznos od 1.141,00 kn na ime doprinosa za plaću, sve za rujan 2015., od 16. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 4.516,75 kn na ime neto plaće, na iznos od 2.294,25 kn na ime poreza i prireza, na iznos od 1.702,75 kn na ime doprinosa iz plaće, na iznos od 1.464,36 kn na ime doprinosa za plaću, sve za veljaču 2016., od 16. ožujka 2016. do isplate,

sve u roku od 8 (osam) dana, dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odbija kao neosnovanim.

2. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u odnosu na isplatu zakonskih zateznih kamata na poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto dosuđenim iznosima iz točke 1. izreke kao neosnovan.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 17.125,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita dobivenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a koje na iznos parničnog troška teku od 25. listopada 2019. pa sve do isplate, u roku od 8 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim."

2. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu pod točkom I izreke kao i u dijelu pod točkom III izreke žalbu ulaže tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači te odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku, podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53//91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik u žalbi jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati s obzirom da su razlozi prvostupanjske presude jasni i neproturječni između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet spora je isplata razlike plaće za vremensko razdoblje od srpnja 2015. do travnja 2016. u ukupnom iznosu od 88.247,92 kn.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o radu 21. srpnja 2014. na određeno vrijeme do 20. srpnja 2018., radi obavljanja poslova direktora Društva, kojim je u čl. 7. ugovoreno da će plaća biti regulirana posebnim ugovorom.

8. Nadalje, nesporno je da su parnične stranke 21. srpnja 2014. sklopile Ugovor o radu uprave društva – direktora društva kojim je pitanje plaće regulirano čl. 5. istog, te je nesporno da je Odlukama Nadzornog odbora tuženika tužitelju plaća umanjena u razdoblju od srpnja 2015. do travnja 2016.

9. Također nije sporno da je tužitelj tuženiku podnio zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa, slijedom čega su parnične stranke sklopile Sporazum o prestanku radnog odnosa temeljem zahtjeva radnika 29. veljače 2016., uz napomenu da je čl. 1. istog ugovoreno da radni odnos prestaje s danom 30. travnja 2016.

10. Međutim ovdje je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva za isplatom razlike plaće tužitelju za utuženo razdoblje kao i pravovremenost tužbe.

11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj, s obzirom da je riječ o novčanoj tražbini (zahtjev za isplatu razlike plaće) a na što tužitelj kao radnik ima pravo tražiti direktnu zaštitu povrijeđenog prava pred sudom, nije u obvezi prethodno se obratiti poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu povrijeđenog prava niti je u tome ograničen prekluzivnim rokom, pa je stoga tužba za isplatom razlike plaće pravovremena jer nije opterećena prekluzivnim rokovima u smislu odredbe čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14 – dalje: ZR).

12. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je isti došao raditi na poziv gosp. P., te je potpisao ugovor o radu 21. srpnja 2014. a nakon toga menađerski ugovor kojim je reguliran njihov pravni odnos, te da je prva godina protekla u dobrom radu, da bi u drugoj godini došlo do zastoja ugovaranja novih poslova i to posebno oko novogodišnjih blagdana time da je tijekom 2015. došlo do sklapanja novih poslova u vrijednosti od oko 25. milijuna kuna što se smatralo dobrim rezultatom,

- da je napravio nekoliko programa radi pronalaženja izlaza za bolje rezultate u poslovanju tvrtke međutim da je doživljavao “atak” gosp. P. pa je stoga odlučio više ne raditi pod tim okolnostima i stoga su se dogovorili potpisati Sporazumni raskid ugovor o radu,

- da je prisustvovao sjednicama Nadzornog odbora na kojima je gosp. P. rekao da će mu se smanjiti plaća što se nije komentiralo, a da se nikako nije potpisao aneks ugovora o smanjenju plaće, a kako je to bilo ugovoreno da su promjene ugovora moguće samo ako se obje stranke o tome dogovore,

- da mu je plaća bila umanjena za srpanj, kolovoz 2015. za 15% i da su se odluke donosile retroaktivno,

- da iz iskaza gosp. P. proizlazi da tužitelja poznaje godinama budući je bio direktor firme koja je propala i kako je ostao bez posla da mu je pomogao s ovim poslom te da je njegova zadaća bila brinuti se o racionalizaciji i dobrom poslovanju tvrtke na način da prvu godinu posluje s pozitivnom nulom a nakon godinu dana njegovog rada su utvrdili da tvrtka posluje s gubitkom a što je tužitelj pravdao sa zaostalim radovima, te su stoga odlučili da mu se plaća smanji uvijek do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec,

- da su očekivali da će se poslovanje poboljšati međutim da je rezultat ponovno bio minus odnosno gubitak pa su tužitelju ponovno skinuli plaću za 10%,

- da su odluke o njegovom smanjenju plaće jednoglasno donesene odlukom Nadzornog odbora a sve te odluke je tužitelj čuo i prihvatio bez primjedbi a nakon toga mu ih je tajnica stavila na stol.

13. Prvostupanjski sud je, polazeći od utvrđenja da je pitanje plaće tužitelja regulirano odredbom čl. 5. Ugovora o radu Uprave društva - direktora društva, a kojom je ugovoreno da se plaća tužitelju kao direktoru utvrđuje u mjesečnom iznosu od 14.500,00 kn neto, dok je u odnosu na smanjenje plaće ugovoreno da “Korekcija neto plaće moguće je tijekom izbornog razdoblja, a u zavisnosti od uspješnosti poslovanja Društva i potvrditi će se dodatkom ugovora”, pravilno zaključio da umanjenje plaće tužitelja kao direktora društva nije bilo moguće umanjiti odlukama donesenim na sjednicama Nadzornog odbora tuženika već isključivo u vidu “dodatka ugovora” odnosno aneksa sklopljenog ugovora u smislu zakonskih odredbi radnog prava koje reguliraju slobodu ugovaranja i sklapanja ugovora o radu te primjenu općih propisa obveznog prava, stoga su žalbeni navodi tuženika u cijelosti neosnovani i proizlaze iz pogrešnog stava u tumačenju zakonskih odredbi.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud zaključio da Nadzorni odbor ima pravo primjereno smanjiti plaće članovima uprave ukoliko se prilike društva tako bitno pogoršaju da bi isplaćivanje primanja članovima društava koja su bila određena bila tegobna za društvo (čl. 247. Zakona o trgovačkim društvima) međutim u konkretnom slučaju tuženik je bio u obvezi prema gore citiranoj odredbi čl. 5. Ugovora o radu Uprave društva-direktora društva s tužiteljem sklopiti dodatak, tj. Aneks postojećem ugovoru a što tuženik nije učinio, stoga sud nije prihvatio iskaz svjedoka P. u dijelu u kojem navodi da se aneks odnosno dodatak nije sklopio jer tužitelj nije imao primjedbi na odluke o smanjenju plaće te da je sam tužitelj trebao sačiniti “aneks” s obzirom da tužitelj opslužuje Nadzorni odbor.

15. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, a kojeg prihvaća i ovaj sud, da upravo to što tužitelj nije imao primjedbi na navedene odluke Nadzornog odbora o smanjenju njegove plaće, znači da nije bilo zapreke da tuženik sa tužiteljem sklopi Dodatak ugovora o umanjenju plaće u skladu s čl. 5. Ugovora o radu Uprave društva -direktora a što tuženik nije učinio.

16. Ovdje valja naglasiti da tuženik očito gubi iz vida da se upravo to i obvezao vrlo jasnom odredbom čl. 5. Ugovora o radu Uprave društva-direktora, pa stoga bilo kakvo proizvoljno tumačenje jasne odredbe nije opravdano kako to pogrešno smatra tuženik pa su stoga žalbeni navodi tuženika u tom pravcu također neosnovani jer je temeljno načelo obveznopravnih odnosa da su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja kao i ispunjenja svojih obveza, dužnost suradnje, kao i zabrane zloupotrebe prava (čl. 3., 4., 5., 6. i 7 . Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine broj 35/05, 41/08, 63/08, 125/11, 78/15, 29/18).

17. Također isticanje tuženika u žalbenim navodima da se ovdje radi o menađerskom ugovoru nije odlučno u ovom postupku jer je predmet spora isplata novčane tražbine koja proizlazi iz radnog odnosa, a ne odlučivanje o otkazu odnosno o nezakonitom postupanju poslodavca, pa stoga u ovom konkretnom predmetu nije odlučno kakav je pravni karakter ugovora o radu.

18. Prvostupanjski sud je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku I. M., dipl.oec. čiji nalaz i mišljenje (24. lipnja 2019.) kao i usmeno očitovanje vještaka na prigovore obiju stranaka, prihvaća kao stručan i objektivan, te sačinjen u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu, te iz kojeg proizlazi a kako je to prikazano tabelarno po mjesecima da su razlike između ugovorenih i isplaćenih neto plaća (34.937,75 kn), razlike u isplati poreza i prireza (19.301,40 kn), doprinosa iz plaće (13.559,83 kn) i doprinosa na plaću (11.661,46 kn), specificirano po mjesecima za utuženo razdoblje, odnosno ukupno 79.460,44 kn.

19. Stoga je prvostupanjski, pravilno utvrdio da tužitelju na ime razlike plaće iz svih naprijed navedenih razloga pripada iznos od 79.460,44 kn a koji iznos je sud pravilno dosudio tužitelju prihvaćaju za taj iznos tužbeni zahtjev tužitelja.

20. Suprotno žalbenim navodima tuženika, odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilno i zakonito na temelju odredbe čl. 154. st. 5. a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a te u skladu s Tarifom o naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

21. Neosnovani su žalbeni prigovori tuženika da je za određene rasprave sud pogrešno primijenio Tarifu i to za rasprave 9. svibnja 2018.,18. travnja 2019. i 7. listopada 2019. jer je sud pravilno cijenio da i za te rasprave tužitelju pripada naknada zastupanja po Tbr. 9. t. 1. - za svaku 100 bodova.

22. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I izreke ove drugostupanjske odluke.

23. Kako tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku isti je odbijen s zahtjevom za naknadom troška ovog žalbenog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a (točka II izreke).

U Zagrebu 22. studenog 2022.

Predsjednik vijeća:

Mr.sc.Iris Gović Penić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte