Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-852/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Miloša Lojena kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u V. G., protiv tuženice I. G., OIB: …, iz Z., zastupane po punomoćnici I. S., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-82/2022-2 od 25. travnja 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 22. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Uvažava se žalba tuženice kao osnovana te se točka I. izreke presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Povrv-82/2022-2 od 25. travnja 2022. preinačuje na način da se sudi:
Ukida se platni nalog sadržan u rješenju ovrsi javne bilježnice R. G. iz Z. broj Ovrv- 2960/17 od 3. travnja 2017. u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužiteljici namiri iznos od 27.600,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
II. Nepobijane točke II. i III. izreke presude nisu ispitivane u drugostupanjskom postupku.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
„I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju ovrsi javne bilježnice R. G. iz Z. broj Ovrv-2960/17 od 3. travnja 2017. u dijelu u kojem je tuženoj naloženo da tužitelju namiri iznos od 27.600,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja prijedloga za ovrhu 24.3.2017., koja se do 31.srpnja 2015. obračunava po stopi za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od osam dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju ovrsi javne bilježnice R. G. iz Z. broj Ovrv- 2960/17 od 3. travnja 2017. u dijelu u kojem je tuženoj naloženo da tužitelju namiri iznos od 17.480,00 kn, koji predstavlja razliku do iznosa od 45.080,00 kn, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženoj namiriti troškove ovršnog postupka tužitelju.
III. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove."
2. Protiv točke I izreke navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica 10. svibnja 2022. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači odluku u korist tuženice ili podredno da usvoji žalbu i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet ovog postupka je naplata zakupnine po osnovi Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta od 24. veljače 2012. (dalje: Ugovor) za 2012., 2013., 2014., 2015. i 2016. Između stranaka je bio sporan iznos dugovanja te je li predmetni Ugovor raskinut po sili zakona na temelju članka 50. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 152/08.; dalje: ZPZ). Tuženica se pozvala na činjenicu da se u više navrata obraćala tužiteljici sa zamolbom smanjenja zakupnine i raskida Ugovora. Smatra da je tužiteljica bila dužna raskinuti Ugovor na temelju članka 50. stavak 1. ZPZ-a kada nije platila zakupninu dva puta uzastopce, a pozvala se i na članak 369. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) koji propisuje raskid ugovornog odnosa uslijed izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme njegova sklapanja, a ispunjenje obveze za jednu od ugovornih strana je postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak. Tužiteljica je osporavala da bi na temelju članka 50. ZPZ-a došlo do raskida Ugovora po sili zakona, a bez da bilo koja ugovorna strana izjavi da raskida Ugovor.
5.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da je člankom 50. stavak 1. ZPZ-a doista propisano da zakupodavac mora raskinuti ugovor o zakupu u slučaju ako zakupnik ne plati zakupninu dva puta uzastopno, međutim, ocijenio je da tom odredbom nije propisan raskid ugovora ex lege. Navedeno da proizlazi i iz odredbe članka 48. stavak 4. ZPZ-a kojim je propisano da se ugovor smatra raskinutim danom dostave obavijesti o raskidu zakupoprimcu. Utvrđeno je nadalje da ZPZ ne propisuje mogućnost raskida ugovora od strane zakupoprimca, ali je ta mogućnost predviđena ZOO-om. Po ocjeni prvostupanjskog suda, postupanje tuženice u vidu pisanih podnesaka kojima traži smanjenje zakupnine zbog objektivnih razloga te na kraju i raskid Ugovora može se smatrati raskidom Ugovora u smislu članka 369. stavak 1. ZOO-a. Međutim, iz navedenih podnesaka ne proizlazi da je tuženica napustila posjed nekretnine, što znači da je i dalje bila u posjedu iste i koristila ju na način predviđen Ugovorom. Zbog toga je u obvezi platiti zakupninu za razdoblje u kojem je istu koristila. Ocjenjujući prigovor zastare prvostupanjski sud je zaključio da je ista nastupila u pogledu potraživanja za 2012. i 2013., dok u pogledu zakupnine za 2014., 2015., 2016. i 2017. nije protekao zastarni rok od tri godine pa nije nastupila zastara. Zbog toga je prvostupanjski sud djelomično održao na snazi platni nalog u iznosu od 27.600,00 kn, dok je u preostalom iznosu od 17.480,00 kn ukinuo platni nalog.
6. U žalbi protiv presude tuženica je istaknula žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali nije se određeno pozvala niti na jednu od bitnih povreda iz članka 354. ZPP-a pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu u odnosu na one bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, te je zaključio da takvih bitnih povreda nema, odnosno da prvostupanjska presuda nije opterećena bitnom povredom.
6.1. Tuženica nadalje smatra nejasnim to što je sud najprije utvrdio da se njeni dopisi tužiteljici imaju smatrati raskidom Ugovora temeljem članka 369. ZOO-a, da bi to utvrđenje odmah promijenio zbog toga što smatra da tuženica drži posjed, jer članak 369. ZOO-a ne spominje da je za raskid ugovora potrebna predaja posjeda. Predaja posjeda da je posljedica raskida ugovora, no ne i znak da do raskida nije došlo, već da je netko nastavio koristiti nekretninu bez valjanog pravnog osnova (što tuženica nije), a što bi bila sasvim drugačija pravna situacija. Po ocjeni ovoga suda takvi žalbeni navodi osnovani su. Naime, tuženica je već dopisom od 27. prosinca 2013. obavijestila tužiteljicu o problemima oko obrade zakupljenih nekretnina (zemljište zaraslo šibljem) i štetama na usjevima vezanim uz lokaciju nekretnina (poplave, štete od divljači) te iz tih razloga o raskidu ugovora sa danom 1. siječnja 2014. Budući da tužiteljica ni na koji način nije reagirala na taj dopis tuženica je poslala još nekoliko dopisa sličnog sadržaja, međutim, tužiteljica ni na naredne dopise nije reagirala, odnosno u spisu nema dokaza iz kojih bi to bilo vidljivo niti je to tužiteljica osporavala. Iz sadržaja navedenih dopisa prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženica raskinula ugovor na temelju članka 369. ZOO-a. Međutim, pogrešno je zaključio da je tuženica dužna platiti zakupninu iz razloga što tužiteljici nije predala posjed, jer uz potpuni izostanak bilo kakve aktivnosti tužiteljice u vezi više dopisa tuženice o raskidu Ugovora može se zaključiti jedino da nije imala kome predati posjed. Osim toga, nakon raskida Ugovora tužiteljica od tuženice više ne može tražiti plaćanje zakupnine, jer zakup više ne postoji, pa treba zaključiti da je prvostupanjski sud pogrešno usvojio dio tužbenog zahtjeva za plaćanje zakupnine. Tužiteljica je nakon raskida ugovora eventualno mogla tražiti naknadu za koristi koje je tuženica postigla prema propisima o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO-a), ali nije u tom smislu isticala nikakve činjenice niti predlagala kakve dokaze pa prvostupanjski sud nije mogao odlučiti o tužbenom zahtjevu po toj pravnoj osnovi.
7. Slijedom navedenoga ovaj sud je uvažio žalbu tuženice protiv točke I izreke presude kao osnovanu te je na temelju članka 373. točka 3. u vezi članka 451. stavak 3. ZPP-a ukinuo platni nalog i u preostalom dijelu u kojem nije ukinut prvostupanjskom presudom.
8. Iako je presuda preinačena ovaj sud nije donio novu odluku o troškovima prvostupanjskog postupka jer je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odlučeno o tim troškovima (točka III. izreke) postala pravomoćna budući da se stranke protiv nje nisu žalile. Tuženica je uspjela sa žalbom ali nije tražila troškove žalbenog postupka pa ovaj sud o istima nije odlučivao.
9. Točke II. i III. izreke presude nisu ispitivane u drugostupanjskom postupku jer nisu pobijane žalbom.
Koprivnica, 22. studenog 2022.
Predsjednik vijeća
Miloš Lojen v. r.
