Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 7 Gž Ob-553/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. T., OIB: … iz V., zastupana po punomoćniku T. R. odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda R. & L. u V., protiv tuženika D. T., OIB: … iz V., zastupan po punomoćniku K. H., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu H. & Z. u V., radi podjele bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu posl.br. P Ob-77/19-41 od 15. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 22. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu posl.br. P Ob-77/19-41 od 15. veljače 2022. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, kojim je utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica nekretnine čk. br. 2978/47 sa 280 m2, upisane u z.k. ul. 7315 k.o. V. (u osnivanju) u ¼ dijela., te u dijelu pod toč. II. izreke kojim je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice Đ. T. u ¼ dijela na navedenoj nekretnini čk. br. 2978/47 sa 280 m2, upisane u z.k. ul. 7315 k.o. V. (u osnivanju), a koja u naravi predstavlja kuću površine 97 m2, garažu površine 13 m2 i dvorište površine 170 m2

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Varaždinu posl.br. P Ob-77/19-41 od 15. veljače 2022. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica nekretnine čk.br. 2978/47 sa 280 m2, upisane u z.k. ul. 7315 k.o. V. (u osnivanju) preko ¼ dijela do ½ dijela, te u toč. II. izreke kojom je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice Đ. T. u 1/4 dijela na navedenoj nekretnini i izdati joj tabularnu ispravu i sudi:

„1.Odbija se zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi da je tužiteljica suvlasnica nekretnine čkbr. 2978/47 sa 280 m2, upisane u z.k. ul. 7315 k.o. V. (u osnivanju) za ¼ dijela ( preko ¼ do ½ dijela), te da je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice Đ. T. u ¼ dijela.

2. Odbija se dio tužbenog zahtjeva pod toč. II. izreke kojim se nalaže tuženiku izdati tužiteljicu tabularnu ispravu podobnu za upis njezinog prava suvlasništva ½ dijela navedene nekretnine u roku od 15 dana, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

III. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu posl.br. P Ob-77/19-41 od 15. veljače 2022. u pobijano dijelu pod toč. III. izreke.

IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.577,50 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom, suđeno je:

„I/ Utvrđuje se da su tužiteljica Đ. T. iz V., OIB: … i tuženi D. T. iz V., OIB: …, suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnine čk. br. 2978/47 sa 280 m2, upisane u z.k. ul. 7315 k.o. V. (u osnivanju), a koja u naravi predstavlja kuću površine 97 m2, garažu površine 13 m2 i dvorište površine 170 m2.

II/ Tuženi D. T. dužan je trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice Đ. T. u ½ dijela na navedenoj nekretnini čk.br. 2978/47 sa 280 m2, upisane u z.k. ul. 7315 k.o. V. (u osnivanju), a koja u naravi predstavlja kuću površine 97 m2, garažu površine 13 m2 i dvorište površine 170 m2 u kojem smislu je tužiteljici dužan izdati tabularnu ispravu podobnu za upis njezinog prava suvlasništva ½ dijela navedene nekretnine u roku od 15 dana, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

III/ Svaka strana snosi svoje troškove ovog postupka.“

2. Presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, preinačiti pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz obvezu tužiteljice da naknadi troškove parničnog postupka tuženika kao i trošak sastava ove žalbe, podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. U ovoj fazi postupka, sporno je, je li predmetna nekretnina čk.br. 2978/47 sa 280 m2, upisane u z.k. ul. 7315 k.o. V. (u osnivanju), predstavlja bračnu stečevinu stranaka, svakog u ½ dijela, ili posebnu imovinu tuženika.

5. U ovom sporu, imaju se primijeniti odredbe Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj: 162/98-dalje: ObZ/98) koji je stupio na snagu 1. srpnja 1999., jer je riječ o sporu radi razjašnjenja imovinskih odnosa bračnih drugova u pogledu imovine stečene u veljači 2003.

6. Nije sporno da je predmetna nekretnine kupljena na način da je polovina kupovnine realizirana na način da je u zamjenu dana nekretnina (stan u V.) koja je bila upisana kao vlasništvo tuženika, a polovina je plaćena kreditom koji je digao tuženik kao vlasnik obrta „T.“. U presudi prvostupanjskog suda, posl.br. P-474/12-50 utvrđeno je da predmetni stan (u V.), predstavlja bračnu stečevinu stranaka, neovisno o tome što je isti bio upisan kao vlasništvo tuženika. Ovaj sud je prihvati takav zaključak prvostupanjskog suda, te dao svoje razloge u Presudi i Rješenje posl.br. Gž Ob-602/16 od 12. ožujka 2019. Naime, niti tužiteljica niti tuženik nisu dokazali da bi predmetni stan u V., otkupili svojom posebnom imovinom, te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da taj stan predstavlja bračnu stečevinu stranaka, da je isti zamijenjen za polovinu nekretnine koja je predmet ovog postupka, te da je polovina predmetne nekretnine nesporno kupljena (zamijenjena) sredstvima koja predstavljaju zajedničku imovinu stranaka.

7. U ovoj fazi postupka sporno je, je li kredit kojim je kupljena druga polovina predmetne nekretnina vraćen iz vlastite imovine tuženika koju je dobio prodajom ½ dijela nekretnine u S. (koju je naslijedio od majke u ¼ dijela, i koju mu je darovala baka u ¼ dijela).

8. Prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke navodi kako temeljem izvedenih dokaza se ne može zaključiti da bi kredit u banci bio vraćen od kupoprodajne cijene koju je dobio tuženik za nekretninu u S. Pritom prvostupanjski sud ne navodi na koje točno dokaze misli, a nije niti razmatrao kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu (list 51-53 spisa) koji je zaključen dana 5. travnja 2004., kao niti potvrdu Z. b. d.d. banke, od 12. srpnja 2011. (list17 spisa).

9. Prosuđujući razloge prvostupanjske presude, ovaj žalbeni sud nalazi kako sud prvog stupnja nije pružio valjan temelj za ocjenu pravilnosti i zakonitosti svoje odluke, budući da navedeno obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su izneseni su nejasni. Pobijana presuda stoga ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati pa je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupa iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19-u daljnjem tekstu ZPP), na koju osnovano ukazuje žalitelj. 10. Činjenice relevantne za prosudbu tužbenog zahtjeva nisu ni potpuno ni pravilno utvrđene, čime je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Koristeći ovlaštenja iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP ovaj sud na temelju isprava i izvedenih dokaza tijekom prvostupanjskog postupka je utvrdio da iz Aneksa I. ugovoru o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu iz programa za poticanje razvoja malog gospodarstva za 2002. (list 18-19 spisa), proizlazi da su stranke V. b. d.d. i Obrt „T.“ D. T., dana 31. ožujka 2003. zaključile Ugovor o dugoročnom kreditu u visini od 50.000,00 Eur (čl. 1. Aneksa I.). Člankom 2. Aneksa I. izmijenjen je čl. 10. Osnovnog ugovora koji se odnosi na način vraćanja kredita i rok, a isti je zaključen nakon što je po kreditu izvršena uplata od 45.000,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan plaćanja 20. travnja 2004. Iz navedenog jasno proizlazi da je tuženik, odmah po prodaji nekretnine u S. (5. travnja 2004.), koja je nesporno njegova posebna imovina, dana 20. travnja 2004. izvršio uplatu po kreditu u iznosu od 45.000,00 Eur.

12. Ove činjenice prvostupanjski sud nije dovodio u vezu. Naime, tužiteljica je u svom iskazu navela kako je kredit otplaćen sredstvima koje je dobila prodajom stana u V., a koji je prodan za 60.000,00 Eur. Prvostupanjski sud nije prihvatio ovaj dio iskaza tužiteljice, ne obrazlažući iskaz i ne navodeći iz kojih razloga smatra da je kredit otplaćen zajedničkim sredstvima.

13. Vezano uz navode tužiteljice, valja navesti kako je iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine koji je zaključen između kćeri tužiteljice S. S., kao prodavateljice, kojoj je predmetni stan tužiteljica darovala, i K. i Š. K. kao kupaca, razvidno da je stan prodan za iznos od 30.000,00 Eur, a ne 60.000,00 Eur kako to navodi tužiteljica. Osim toga, tužiteljica je predmetnu nekretninu darovala svojoj kćeri te i nije bila vlasnica iste, stoga ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da kredit nije otplaćen posebnom imovinom tužiteljice, a osim toga, tužiteljica niti ne tvrdi da bi njoj trebao pripasti veći suvlasnički omjer predmetne nekretnine, obzirom na njezinu tvrdnju da je svojom posebnom imovinom isplatiti kredit.

14. Tijekom postupka tužiteljica nije niti tvrdila da bi iznos od 45.000,00 Eur, stranke imale na nekom računu ili da potječe od prodaje neke druge imovine koja predstavlja bračnu stečevinu stranaka, već je tvrdila da je kredit isplaćen iz njezine posebne imovine, stoga ovaj sud prihvaća žalbene navode tuženika, u dijelu u kojem navodi kako je kredit otplaćen vlastitom imovinom tuženika.

15. Imajući u vidu da je polovica kupovnine za predmetnu nekretninu realizirana na način da je u zamjenu dana nekretnina (stan u V.) koja je bila upisana kao vlasništvo tuženika, ali je tijekom postupka utvrđeno da predstavlja bračnu stečevinu stranaka, a druga polovica da je isplaćena iz vlastitih sredstava tuženika, to je promijenjen i omjer suvlasništva stranaka na predmetnoj nekretnini. S tim u vezi, tužiteljica je suvlasnica predmetne nekretnine u ¼ dijela, a tuženik u ¾ dijela.

16. S obzirom na navedeno, a protivno zaključku prvostupanjskog suda, valjalo je djelomično preinačiti presudu u pobijanom dijelu pod toč. I.i II. izreke, te temeljem odredbe čl. 373. a st. 1.toč. 1. i 2. ZPP odlučiti kao u izreci.

17. Kako se u konkretnom slučaju radi o stjecanja prava vlasništva odnosno suvlasništva predmetne nekretnine na temelju Zakona, i da je stjecatelj na temelju zakona ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišne knjige (čl. 130. st. 1. ZV), a ne na temelju pravnog posla za koje se veže obveza izdavanja tabularne isprave, to je pogrešno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je naložio izdavanje tabularne isprave, a zbog čega je odlučeno kao u stavku II/2. izreke ove drugostupanjske odluke.

18. Iako je presuda preinačena, nije izmijenjen uspjeh stranaka u sporu. Naime tužiteljica je tražila da se utvrdi da je suvlasnica u ½ dijela sporne nekretnine, a tuženik je osporavao zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem je tužiteljici priznato da je suvlasnica u ½ dijela. Kako je presuda preinačena na način da je tužiteljica uspjela sa svojim zahtjevom u omjeru od 50% ( tražila je 1/2, a dobila ¼, a tuženik je tražio da se utvrdio da je suvlasnik i druge polovice nekretnine a dosuđeno mu je ¼), a u ranijem postupku koji je vođen pred istim sudom, u postupku posl.br. P-474/12, donesena je pravomoćna presuda, kojom je utvrđeno da obrt „T.“ predstavlja bračnu stečevinu stranaka svakog u ½ dijela, a odbijena je sa zahtjevom za isplatu dobiti. Stoga je valjalo potvrditi presudu u dijelu u kojem je odlučeno da svaka stranaka snosi svoje troškove postupka, a sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP.

19. Kako je tuženik djelomično uspio sa svojom žalbom, valjalo mu je temeljem Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje Tarifa) priznati 250 bodova za sastav žalbe, što po važećoj OT na dan donošenja odluke iznosi 2.500,00 kn. Ovom iznosu valjalo je dodati iznos od 25% na ime PDV, te je tako tuženiku priznato ukupno 3.125,00 kn. Kako je tuženik sa žalbom uspio u omjeru od 50%, razmjerno tome priznat mu je trošak žalbe u iznosu od 1.577,50 kn.

U Zagrebu 22. studenog 2022.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis, v.r.