REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 864/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Č., OIB ... , iz R., zastupanog po punomoćniku V. V., odvjetniku u R., protiv tuženika I. – I. n. d.d., OIB ... , sa sjedištem u Z., zastupanog po punomoćniku S. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu S. i p. d.o.o. u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-822/2018-2 od 9. svibnja 2019., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-886/2015- 65 od 17. srpnja 2018., u sjednici održanoj 22. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku-protutužitelju I.-I. n. d. d. (u daljnjem tekstu: tuženik) isplatiti tužitelju-protutuženiku (u daljnjem tekstu: tužitelj) naknadu plaće u bruto iznosu od 256.262,10 kn sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim na pojedinačne iznose kako je pobliže određeno pod točkom 1. izreke presude. Zatim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju naknadu "regresa" u neto iznosu od 4.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na neto iznos od 2.000,00 kn od 16. srpnja 2012. do isplate i na neto iznos od 2.000,00 kn od 16. srpnja 2013. do isplate (točka 2. izreke). Tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju naknadu "božićnice" u neto iznosu od 2.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 1.000,00 kn od 1. siječnja 2013. do isplate i na iznos od 1.000,00 kn od 1. siječnja 2014. do isplate (točka 3. izreke), kao i isplatiti naknadu "dara u naravi pred Uskrs" u neto iznosu od 800,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 400,00 kn od 30. ožujka 2013. do isplate i na iznos od 400,00 kn od 19. travnja 2014. do isplate (točka 4. izreke). Nadalje je istom presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju naknadu "jubilarnu nagradu za 30 godina radnog staža" u neto iznosu od 4.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. studenoga 2013. do isplate (točka 5. izreke). Tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju i naknadu “participacije radnika u uspjehu kompanije” u bruto iznosu od 1.990,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 610,00 kn od 1. siječnja 2014. do isplate i na iznos od 1.380,00 kn od 1. siječnja 2015. do isplate (točka 6. izreke).

Presudom suda prvog stupnja odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika kojim je tražio od tužitelja isplatu iznosa od 218.957,14 kn (isplaćena otpremnina) sa zakonskim zateznim kamatama od 7. svibnja 2014. pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka sa zatraženim zakonskim kamatama (točka 7. izreke). Tuženiku je naloženo naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 95.250,00 kn sa zateznim kamatama od 17. srpnja 2018. do isplate (točka 8. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanim dijelovima pod točkama 1., 2., 3., 4., 5. i 6. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

2.1. Drugostupanjskim rješenjem djelomično je uvažena žalba tuženika i ukinuta presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom 7. izreke, kojim je odbijen protutužbeni zahtjev, te je ukinuta i u pobijanom dijelu pod točkom 8. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka te je u tom dijelu vraćena prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže prihvaćanje revizije i preinačenje nižestupanjskih presuda na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, uz naknadu mu troškova parničnog postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).

7. Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP. Protivno navodima revizije, drugostupanjski sud je ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja. Također nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 5. ZPP, kako to smatra revident.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati naknadu plaće, naknadu razlike plaće kao i ostala materijalna prava (regres, božićnicu, dar u naravi pred Uskrs, jubilarnu nagradu i participaciju radnika u uspjehu tuženika), a što mu nije isplatio zbog nezakonitog otkaza. Predmet spora je bio i protutužbeni zahtjev za isplatu stečenog bez osnove (tužitelju je isplaćena otpremnina na temelju odluke o otkazu koja je proglašena nezakonitom), međutim isto nije predmet revizijskog postupka obzirom je u tom dijelu drugostupanjska odluka ukinuta.

9. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je prednik tuženika društvo S. d.o.o. S. odlukom o osobno uvjetovanom otkazu od 31. svibnja 2012. otkazao ugovor o radu tužitelju (radno mjesto zaštitar vođa smjene u P. r., Odjel U.),

- da je pravomoćnom presudom prvostupanjskoga suda poslovni broj P-1959/12 od 26. ožujka 2013. utvrđeno da nije dopuštena navedena odluka o otkazu te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na posao koji je obavljao prije donošenja nedopuštene odluke, a ako takvog posla nema, onda na slične poslove koje je tužitelj obavljao prije donošenja takve odluke,

- da je ta presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 3551/2013 od 7. svibnja 2014.,

- da je tuženik, kao pravni slijednik S. d.o.o., na temelju navedene pravomoćne presude (P-1959/12 od 26. ožujka 2013.) donio 16. listopada 2014. odluku o vraćanju tužitelja na posao, uz napomenu da se tužitelj vraća u radni odnos kod tuženika s 21. listopada 2014., ali da se oslobađa obveze rada i dolaska na posao s obzirom na to da kod tuženika nema potrebe za radom tužitelja (obavljanja poslova njegova radnog mjesta) i činjenice da kod tuženika nema istih ili sličnih poslova na koje je tuženik dužan vratiti tužitelja,

- da je tužitelj kroz razdoblje od 10. do 28. rujna 2012. bio zaposlen u Učeničkom domu P., a od 19. lipnja 2013. do 20. listopada 2014. u F. d.o.o. O.,

- da je tuženik tužitelju kroz razdoblje od 21. listopada 2014. do 20. studenoga 2015. isplaćivao naknadu plaće ali bez pripadajućih dodataka,

- iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije utvrđena je visina naknade plaće u bruto iznosu od 256.252,10 kn.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu naknade plaće, pozivom na odredbu čl. 95. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 - dalje u tekstu: ZR/14), odnosno na odredbu čl. 87. st. 5. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 1/11, 82/12, 73/13 - dalje u tekstu: ZR/09), kao i tužbeni zahtjev za isplatu materijalnih prava na temelju Kolektivnog ugovora tuženika od 13. siječnja 2011. i 1. svibnja 2013.: dodatka na plaću za korištenje godišnjeg odmora (regres), božićnice i dara u naravi pred Uskrs, jubilarnu nagradu za 30 godina radnog staža, kao i naknadu na ime participacije radnika u uspjehu kompanije.

11. Drugostupanjski sud potvrdio je presudu suda prvog stupnja u pobijanim dijelovima pod točkama 1., 2., 3., 4., 5. i 6. (isplatu naknade plaće i materijalnih prava na temelju kolektivnog ugovora), prihvatio činjenična utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja te ocijenio da tuženik ta utvrđenja žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

12. Tuženik u reviziji navodi da je pobijana presuda rezultat pogrešne primjene materijalnog prava, da je sud u vezi pravila za izračun početnog iznosa (prosjeka) kao navodne osnove za naknadu plaće primijenio odredbe akta koji nije akt dotadašnjeg poslodavca tužitelja i koje odredbe nisu mogle doći do primjene.

13. Po ocjeni revizijskog suda ovi navodi tuženika nisu osnovani, iz razloga što je naknada plaće tužitelju suđena prema odredbama Zakona o radu (čl. 87. st. 3. i 5. ZR/09 i čl. 95. st. 3. i 5. ZR/14), koje propisuju da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, i to u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno.

14. U odnosu na navode tuženika da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer da sudovi primjenu akata tuženika nisu obrazložili niti su primjenu vremenski precizirali i razgraničili kako bi bilo razvidno koje odredbe kojeg akta kojeg poslodavca primjenjuju na koje razdoblje, revidentu valja odgovoriti da pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 356. ZPP). Međutim, u reviziji se ne navodi jasno i precizirano odredba materijalnog prava koja nije primijenjena, a trebalo ju je primijeniti, odnosno koja nije pravilno primijenjena. Tuženik uopćeno govori o pogrešnoj primjeni akata (da su sudovi ignorirali razlike u odredbama akata tuženika i S.), ne navodeći točno odredbu i propis koji nije primijenjen ili nije pravilno primijenjen.

15. Stoga niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 22. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.