REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2408/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. t. d.d. Z., R. F. M. 9, OIB …, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. i p. u Z., protiv tuženice Z. V. iz R., , OIB …, koju zastupa skrbnica V. M. P. iz Centra za socijalnu skrb Rijeka, koju zastupa B. L., odvjetnik u R., radi plateža, odlučujući o reviziji tuženice protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3071/2015-2 od 23. studenoga 2015. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv- 1016/14-15 od 11. lipnja 2015., na sjednici vijeća 22. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e :

Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3071/2015. od 23. studenog 2015. u dijelu pod točkom 1. izreke u kojem je preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-1016/14 od 11. lipnja 2015., i održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnih bilježnika I. H. Ž. i L. Š.-S. iz Z., poslovni broj Ovrv-24968/06 od 29. ožujka 2006., za iznos od od 1.057,67 kuna sa zateznim kamatama i odlučeno o troškovima ovršnog postupka u iznosu od 172,76 kuna te u dijelu pod točkom 2. izreke, i predmet se u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom (t. 1. izreke) ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnih bilježnika I. H. Ž. i L. Š.-S. iz Z. poslovni broj Ovrv-24968/06 od 29. ožujka 2006. te je (t. 2. izreke) naloženo tužitelju isplatiti tuženici troškove postupka u iznosu od 4.050,00 kuna sa pripadajućim kamatama.

2. Presudom drugostupanjskog suda preinačena je prvostupanjska presuda te je djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnih bilježnika I. H. Ž. i L. Š.-S. iz Z. poslovni broj Ovrv-24968/06 od 29. ožujka 2006. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.057,67 kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 342,72 kune od 20. lipnja 2005. te na iznos od 714,95 kuna od 20. srpnja 2005., pa sve do isplate, kao i da mu nadoknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 172,76 kuna. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za nadoknadom iznosa od 1.057,67 kuna pa do iznosa od 7.514,30 kuna (za iznos od 6.456,63 kune) odbijen je kao neosnovan, kao i zahtjev za nadoknadom troškova ovršnog postupka preko iznosa od 172,76 kuna (t. 1. izreke). Ujedno je naloženo tuženoj nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 947,62 kune (t.2.).“

3. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prihvati revizija i pobijana odluku preinači, podredno ukine i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tuženice je djelomično osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u t. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Pri tome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

7. Tuženica u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

1. Da li je drugostupanjskom sudu, povodom žalbe jedne strane (tužitelja) zbog bitne povrede odredbi postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dopušteno po službenoj dužnosti revidirati činjenično stanje utoliko da sve ono što je prethodno utvrdio prvostupanjski sud, drugostupanjski sud smatra pogrešno utvrđenim i donosi dijametralno suprotne zaključke od prvostupanjskog suda?

2. Da li se, i pored utvrđenja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe ZPP-a o pravodobnosti podnošenja dokaza i zbog toga da je odbio uzeti u obzir ključne dokaze (zahtjev za zasnivanjem pretplatničkog odnosa, račun za lipanj i srpanj 2005.), može zaključiti da donošenjem (pobijane) presude niti jedna od bitnih postupovnih povreda odredaba parničnog postupka nije ostvarena, kako to navodi Županijski sud u Rijeci?

3. Da li bi, kod višekratnog isticanja prigovora tužene o tome da nije nikad potpisala nikakav ugovor s tuženikom (kao i da je u spornom periodu izgubila osobnu iskaznicu, da nikad nije imala mobitel, da na adresi u spornim računima nikad nije stanovala, da nije nikad zaprimila niti posjedovala mobilni uređaj LG C1200, i dr.), upravo tužitelj treba dokazati pozitivnu činjenicu da potpis na dostavljenim ispravama pripada upravo tuženoj, i to predlaganjem grafološkog vještačenja?

4. Da li bi, kraj činjenice da je tužena uspjela u sporu 86%, pravo na troškove postupka mogao u bilo kojem slučaju ostvariti samo tužitelj, odnosno da li se može tako tumačiti odredba čl. 154. st. 2. i 3. ZPP?

8. Obrazlažući razlog važnosti za postavljena pitanja tuženica ističe različitost sudske prakse uz nepravilnu primjenu relevantnih procesnih odredbi (pitanja pod 2. i 3.).

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao pružatelja usluge, za plaćanje pruženih usluga mobilne telefonije, gdje tuženica, između ostalog, negira da je zasnovala takav pretplatnički odnos.

10. Na temelju ovlasti iz odredbe čl. 392.a stavak 2. ZPP u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

11. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim, ovaj sud je ocijenio da su drugo i treće pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i da je stoga revizija u odnosu na njih dopuštena.

12. Prvostupanjski sud je, s obzirom na to da je vrijednost predmeta spora 7.514,30 kuna, ocijenio da se radi o sporu male vrijednosti. To jer da je rješenjem od 5. prosinca 2014. odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pa da se primjenjuje u to vrijeme važeći Zakon o parničnom postupku prema kojem su sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna. Polazeći od odredbe čl. 461.a st. 3., u to vrijeme važećeg, Zakona o parničnom postupku, koja određuje da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, a kako da tužitelj nije sudu pružio dokaze da bez svoje krivnje nije mogao dostaviti relevantnu dokumentaciju do pripremnog ročišta, taj sud nije uzeo u obzir dokumentaciju koju je tužitelj dostavio na pripremnom ročištu i kasnije u podnescima, pa tako, između ostalog ni potpisani Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa (ugovor).

13. Za razliku od prvostupanjskog suda drugostupanjski sud cijeni da se ne radi o sporu male vrijednosti jer da je sve do Novele ZPP iz 2008. spor male vrijednosti bio onaj u kojem vrijednost predmeta spora nije prelazila iznos od 5.000,00 kuna, a da je sam postupak pokrenut 27. ožujka 2006. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, pa da se izmjene ZPP nakon one iz „Narodne novine“ 88/05. ne primjenjuju u ovoj pravnoj stvari. Taj sud zaključuje da prvostupanjski sud nije mogao odbiti uzeti u obzir dokumentaciju predanu na ročištu 18. veljače 2015., pa tako i Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa. Nadalje zaključuje da je tražbina tužitelja ugovorna tražbina čiji osnov i visina proizlaze iz ugovora, ovdje konkretno sa tuženicom, jer da je ona zasnovala pretplatnički odnos 2005., a te i takve činjenice utvrđuje iz sadržaja Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa.

14. U situaciji kada tuženica negira još u svom prigovoru na rješenje o ovrsi da je sklopila s tužiteljem ugovor, da ga je potpisala, te tvrdi da je izgubila osobne isprave, i gdje nije izveden dokaz pregledom tog ugovora (rečenog Zahtjeva) niti je u pogledu tog dokaza omogućeno raspravljanje strankama, sve pred prvostupanjskim sudom, onda drugostupanjski sud, sukladno načelu neposrednosti, nije mogao svoje zaključke temeljiti na činjenicama utvrđenim iz takvog dokaza, kojeg pritom nije ni ocijenio. To tim više što je zaključio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio postupovne odredbe primjenjujući kasnije izmjene i dopune Zakona o parničnom postupku, kao da se radi o sporu male vrijednosti. U takvoj situaciji zbog počinjene bitne povrede pred prvostupanjskim sudom trebao je ukinuti prvostupanjsku odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i nije bilo mjesta preinačenju prvostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 373. st. 1. ZPP. Pored toga, iako navodi u obrazloženju svoje odluke da su pogrešno primijenjene postupovne odredbe i da prvostupanjski sud nije mogao odbiti uzeti u obzir dostavljenu dokumentaciju, taj drugostupanjski sud obrazlaže u svojoj presudu i to da je utvrdio da donošenjem prvostupanjske presude niti jedna od bitnih postupovnih povreda nije ostvarena već da je samo pogrešno primijenjeno materijalno pravo. To je proturječno. Iz tih razloga revizija je ocijenjena kao dopuštena u odnosu na pravno pitanje pod 2. i 3. iz revizije.

15. Stoga je, u odnosu na pitanje broj 2. i 3. iz revizije tuženice, na temelju odredbe čl. 394. st. 4. ZPP, valjalo ukinuti drugostupanjsku odluku i vratiti predmet na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu, sve u pobijanom dijelu, a zbog počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka na koju se sadržajno revidentica poziva iz odredbe čl. 354. stavak 2. t.6. i 11. ZPP, u odnosu na koja postupovna pitanja je revizija dopuštena. Posljedično je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka koji su tuženici naloženi platiti tužitelju.

16. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud imat će u vidu izraženo postupovno shvaćanje ovog suda u ovoj odluci u odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje u reviziji, a u odnosu na treće postavljeno pravno pitanje vodit će računa o izraženom pravnom shvaćanju u ovosudnoj odluci poslovnog broja Revd 347/2021-2 od 2. veljače 2021. te o sadržaju ostalih odluka ovog suda na koje se u toj odluci poziva.

17. U odnosu na pitanje broj 1. reviziju tuženice valjalo je odbaciti jer u odnosu na njega revidentica nije određeno izložila razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, koji element treba biti kumulativno ispunjen, pa je na temelju odredbe čl. 392.b.st. 2. u tom dijelu revizija odbačena kao nedopuštena.

Zagreb, 22. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.