Poslovni broj Gž-1638/2022-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja IDS IA GMBH, OIB: ...., iz Nj., ... O, zastupanog po pun. J. A., odvjetniku u Šibeniku protiv tuženika M.M., OIB: ..., iz S., zastupanog po punomoćniku S.P., odvjetniku u S., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4337/2021 od 20. rujna 2022., 22. studenoga 2022.

r i j e š i o  j e

1.Ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4337/2021 od 20. rujna 2022. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

2. O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja se pobijanim rješenjem oglasio stvarno nenadležnim za suđenje u ovoj pravnoj stvari i odlučio nakon pravomoćnosti spis dostaviti stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Splitu.

Protiv rješenja je žalbu podnio tužitelj pozivajući se na žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14i 70/19 – dalje ZPP).

U žalbi navodi da je pogrešno utvrđenje činjenica o položaju i statusu tuženika u odnosu na tužitelja, budući da je tužitelj njemačko društvo kao davatelj pozajmice, a da tuženik u tom društvu nikada nije bio ni član društva niti član uprave ili nadzornog odbora. Navodi da je tuženik kratko vrijeme bio prokurist društva IDS d.o.o. koje je osnovano u RH, pa tako ni u tom društvu nije bio ni član društva, niti član uprave ili nadzornog odbora, a pored toga da se ovaj spor ne tiče odnosa vezanih za rad tuženika u tom društvu. Tvrdi da bi nadležnost trgovačkog suda postojala za slučaj kada bi se spor vodio između članova društva međusobno te članova društva i društva te u slučajevima sporova između članova uprave ili nadzornog odbora međusobno i s društvom, pa kako tuženik nema niti jednu takvu funkciju, smatra da je pogrešno primijenjena odredba čl. 34. b toč. 3. ZPP-a o stvarnoj nenadležnosti općinskog suda. Pored toga ističe da iz pobijanog rješenja proizlazi da sud prvog stupnja već u ovom stadiju postupka prihvaća tvrdnje tuženika o tome da je utuženi iznos zapravo bio financijski bonus kojeg bi dobio za dobro obavljanje svojih poslova, koje tvrdnje da su netočne i nelogične, što da je već obrazloženo tijekom postupka.

Predlaže stoga pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak, uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

Žalba tužitelja je osnovana.

Osnovano tužitelj u žalbi ukazuje na postojanje narečenih žalbenih razloga, jer iz obrazloženja pobijanog rješenja nije razvidno na kojim činjenicama sud prvog stupnja temelji svoj zaključak o stvarnoj nenadležnosti, odnosno o nadležnosti trgovačkog suda za suđenje u ovom sporu.

Naime, sud prvog stupnja se poziva na primjenu odredbe čl. 34. b. toč. 3. ZPP-a te zaključuje da bi se radilo o sporu iz nadležnosti trgovačkog suda, s tim što se pritom poziva na sadržaj odgovora na tužbu te tvrdnju tuženika da mu je utuženi iznos uplaćen kao prokuristu tvrtke tužitelja sa sjedištem u Š. i to kao nagrada za obavljanje niza odgovornih poslova.

Prema odredbi čl. 34. b st. 3. ZPP-a trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude sporove između članova trgovačkog društva međusobno, te između članova društva i društva koji se tiču upravljanja društvom i vođenja poslova društva, kao i prava i obveza članova društva koji proizlaze iz njihova položaja u društvu, sporove između predsjednika i članova uprave ili nadzornog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi s njihovim radom u društvu ili za društvo.

Sud prvog stupnja je propustio utvrditi status tuženika u odnosu na tužitelja, budući da je taj subjektivni element odlučan za ocjenu stvarne nadležnosti suda za suđenje u ovom postupku. Naime,trgovački sud bi bio nadležan kada bi se radilo o sporu između tuženika kao člana društva tužitelja i samog tužitelja, s tim što bi se predmet spora trebao odnositi na upravljanje društvom i vođenje poslova društva ili na prava i obveze člana društva koji proizlaze iz njegovog položaja u društvu.

Međutim, iz odgovora na tužbu, sadržaj kojeg bi bio osnova sudu prvog stupnja za donošenje pobijanog rješenja, bi proizlazilo da je tuženik imao status prokurista u domaćem društvu IDS d.o.o. koje je upisano u registar Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, o čemu su priložene odgovarajuće isprave u spisu. Odredbe o prokuri su sadržane u čl. 44-54. Zakona o trgovačkim društvima "Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09,125/11,152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19 – dalje ZTD) pa treba istaći da je prokura trgovačka punomoć koju može dati samo pravna i fizička osoba koja je trgovac u smislu toga Zakona, da se može dati svakoj punoljetnoj i potpuno poslovno sposobnoj osobi, bez obzira na dužnost koju obnaša i poslove koje obavlja, izuzev ako što drugo nije predviđeno izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom trgovačkog društva.

Kako sud prvog stupnja nije utvrdio relevantne činjenice koje bi bile valjana podloga za zaključak o nadležnosti trgovačkog suda za suđenje u ovom sporu, a vezano za eventualni status tuženika kod tužitelja, nije moguće ispitati zakonitost odluke o nenadležnosti.

Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja uvažiti i rješenje suda prvog stupnja ukinuti na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a. Odluka o troškovima žalbenog postupka je donesena primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 22. studenoga  2022.

Sutkinja

Milena Vukelić Margan