REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 305/2020-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice D. M. zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), odlučujući o žalbi optuženice, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 4. veljače 2020. broj K-11/2017-88, u sjednici vijeća održanoj 22. studenoga 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženice D. M., D. B., odvjetnika iz R., M. D., odvjetnika iz Odvjetničkog ureda M. D. i M. G. D. sa sjedištem u R. i Lj. P. V., odvjetnika iz Odvjetničkog društva R. & V. sa sjedištem u Z.,

p r e s u d i o  j e:

I. U povodu žalbe optuženice D. M., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je optuženica djelom za koje je prvostupanjskom presudom proglašena krivom, počinila kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15.

- ispravak; dalje: KZ/11.).

II. Uslijed odluke pod I., preinačuje se prvostupanjska presuda:

- u odluci o kazni te se optuženica za kazneno djelo iz članka 291. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. za koje je proglašena krivom, na temelju članka 291. stavka 2. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci,

- u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da se optuženici D. M., na temelju članka 71. stavaka 1. i 2. KZ/11., izriče sigurnosna mjera zabrane obavljanja poslova ravnateljice dječjeg vrtića u trajanju koje je 5 (pet) godina dulje od izrečene kazne zatvora.

I Kž 305/2020-9

III. Odbija se kao neosnovana žalba optuženice D. M. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci od 4. veljače 2020. broj K- 11/2017-88, optuženica D. M. je proglašena krivom zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. KZ/97. i osuđena na kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci.

1.1. Na temelju članka 77. KZ/97 optuženici D. M. je zabranjeno obavljanje poslova ravnatelja dječjeg vrtića u trajanju od pet godina računajući od dana pravomoćnosti presude, s tim da se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.

1.2. Na temelju članka 158. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08-19), obvezana je optuženica D. M. na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva isplatiti D. V. iz V., ... iznos od 602.294,57 kuna, dok je sa zatraženim ostatkom oštećenik upućen na parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavaka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ZKP/08-19, optuženica D. M. je oslobođena dužnosti plaćanja troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1 do 6. ZKP/08-19.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela optuženica D. M. po braniteljima (tri podneska) D. B., odvjetniku iz R. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri i dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom „da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da preinači sve točke presude i optuženu oslobodi krivnje, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i odluku na rješavanje dostavi drugom sucu Županijskog suda u Rijeci“; M. D., odvjetniku iz Odvjetničkog ureda M. D. i M. G. D. sa sjedištem u R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-19, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavci 2. i 3. ZKP/08-19), povrede kaznenog zakona te odluke o kazni, s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvažavajući razloge ove žalbe preinači pobijanu presudu s time da u nedostatku dokaza optuženika oslobodi od optužbe, odnosno da ukine pobijanu presudu te predmet vrati na ponovno suđenje i odlučivanje prvostupanjskome sud, te podredno da preinači pobijanu presudu u odluci o kazni s time da optuženiku izrekne blažu kaznenopravnu sankciju od primijenjene“, i Lj. P.

V., odvjetniku iz Odvjetničkog društva R. & V. sa sjedištem u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 3. te stavaka 2. i 3. ZKP/08-19, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08-19) te odluke o kazni (članak 471. ZKP/08-19), s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike

I Kž 305/2020-9

Hrvatske, kao sud drugog stupnja, razmotri navode žalbe, da istu prihvati, ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom Sudu na ponovno suđenje i odluku“. U sva tri podneska je zatražena obavijest o održavanju sjednice na kojoj će se odlučivati o žalbi.

3. Državni odvjetnik je odgovorio na optuženičinu žalbu, predlažući da se ta žalba odbije kao neosnovana i u cijelosti potvrdi presuda prvostupanjskog suda.

4. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08-19, spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti branitelja optuženice D. M., D. B., odvjetnika iz R., M. D., odvjetnika iz Odvjetničkog ureda M. D. i M. G. D. sa sjedištem u R. i Lj. P. V., odvjetnika iz Odvjetničkog društva R. & V. sa sjedištem u Z., dok na sjednicu nisu pristupili uredno izviješteni zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske i optuženica D. M. pa je sjednica, u skladu s člankom 475. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 88/22.; dalje: ZKP/08- 22), održana u njihovoj odsutnosti.

6. Žalba optuženice nije osnovana, ali je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08-22, utvrdio da je na štetu optuženice povrijeđen kazneni zakon, koja je povreda otklonjena na način da je kazneno djelo zbog kojeg je optuženica proglašena krivom pravilno pravno označeno, uslijed čega je došlo i do preinake prvostupanjske presude u odluci o kazni te sigurnosnoj mjeri izrečenoj optuženici.

7. Žaleći se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, optuženica smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 3. ZKP/08-19 jer da je 9. srpnja 2019. predsjednik vijeća ispitao svjedoke bez prisutnosti sudaca porotnika. Protivno ovakvim optuženičinim žalbenim navodima, nema nikakve zapreke da predsjednik vijeća na takav način izvan rasprave ispita svjedoke koji su pristupili na raspravu, pri čemu su i stranke bile suglasne s ovakvim ispitivanjem pristupjelih svjedoka. Bitno je reći da su suci porotnici naknadno upoznati sa sadržajem iskaza tako ispitanih svjedoka jer je predsjednik vijeća na slijedećoj raspravi, održanoj 25. srpnja 2019., pročitao iskaze izvanraspravno ispitanih svjedoka. Prema tome, nije ostvarena navedena bitna postupovna povreda na koju optuženica upire u žalbi.

7.1. Optuženica ističe i daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08-19, smatrajući da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu. Naime, u tijeku postupka je na raspravi 20. rujna 2019. ispitan vještak za financije i računovodstvo Z. R. i to upravo na okolnost danog nalaza i mišljenja te se je na raspravi 22. siječnja 2020. očitovao o nalazu i mišljenju vještakinje K. P. Pritom u vrijeme ispitivanja na raspravi Z. R. više nije bio na popisu stalnih sudskih vještaka jer je na vlastiti zahtjev brisan.

I Kž 305/2020-9

7.2. Premda doista u vrijeme kada je ispitan na raspravi na okolnosti danog nalaza i mišljenja, Z. R. više nije bio na popisu stalnih sudskih vještaka, u vrijeme kada je izradio pisani nalaz i mišljenje on je bio na tom popisu, a što uočava i optuženica u žalbi. Stoga činjenica da je ispitivan na raspravi na okolnosti nalaza i mišljenja kojeg je dao kao vještak koji se nalazi na popisu sudskih vještaka, ne čini taj nalaz nezakonitim, a posebno ga ne čini nezakonitim okolnost da se je Z. R. očitovao o nalazu i mišljenju vještakinje koja je nakon njega vještačila u predmetu.

7.3. Budući da se, protivno optuženičinim žalbenim navodima, prvostupanjska presuda uopće ne temelji na nalazu i mišljenju vještaka za financije i računovodstvo Z. R., nego na nalazu i mišljenju vještakinje K. P., na temelju kojeg nalaza i mišljenja je usklađen i činjenični opis djela za koje je optuženica proglašena krivim, nije mogla biti počinjena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08-19, jer nalaz i mišljenje na kojeg upire žalba nije ni od kakvog utjecaja na presudu.

7.4. Navedena bitna postupovna povreda nije počinjena niti zbog nepravilne primjene članka 411. stavka 4. ZKP/08-19, na što se također upire u žalbi. Naime, premda je u pravu optuženica kada u žalbi tvrdi da su svjedoci M. D.-Z., S. R., S. Š., D. R., I. R., D. K. i N. V. ispitani na način da im je najprije pročitan zapisnik o njihovom ranijem ispitivanju, da bi im potom bila postavljana pitanja, što je protivno članku 411. stavku 4. ZKP/08-19, prema kojem se, ako svjedok nije ispitan sukladno člancima 234. i 235. ZKP/08-19 (a što je konkretno slučaj), u zapisnik unosi njegov iskaz prikazujući bitan sadržaj, a raniji se iskaz može pročitati samo ako njihov iskaz s rasprave sadrži odstupanja, ova povreda nije utjecala na presudu.

7.5. Prije svega ovdje treba istaknuti da se pobijana presuda niti isključivo, a niti u odlučujućem dijelu ne temelji na iskazima navedenih svjedoka, koji se prilikom ispitivanja na raspravi nisu mogli sjetiti o čemu su ranije iskazivali zbog proteka vremena, zbog čega im je prvo pročitan raniji iskaz, da bi oni potom, nakon što su se svega prisjetili, nastavili iskazivati na raspravi i odgovarati na pitanja stranaka koje su bile nazočne takvom ispitivanju i nisu stavile primjedbe na način ispitivanja svjedoka.

7.6. Stoga navedena povreda nije utjecala na presudu pa nije u pravu optuženica kada u žalbi tvrdi da je ovakvim nepravilnim ispitivanjem svjedoka u prvostupanjskoj presudi ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08-19.

7.7. Optuženica u žalbi ističe da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-19, koju povredu uopće ne obrazlaže, nego pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja u prvostupanjskoj presudi, o čemu će više riječi biti u dijelu ove presude u kojem će se ispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Pri tome treba reći da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dao jasne, valjanje i u svemu dostatne razloge za svoja utvrđenja bez proturječja, bilo međusobnog, bilo u odnosu na zapisnike koji se nalaze u spisu predmeta, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

I Kž 305/2020-9

7.8. Pobijana presuda ispitana je i sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08-22 te nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Pobijajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u prvostupanjskoj presudi, optuženica u žalbi navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je ona bila potpuno svjesna da si bez ikakvog opravdanog razloga i pravnog temelja isplaćuje na ime plaće više nego što joj pripada. Ovo stoga što je do donošenja odluke o izmjeni Pravilnika o radu i Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu te o novoj sistematizaciji radnih mjesta te povećanju vrijednosti boda 27. studenoga 2007. došlo zbog preustroja vrtića i optuženica je kao ravnateljica samo davala prijedloge o predmetima rasprave na sjednicama bez mogućnosti utjecanja na odluku. Odluke je donosilo Upravno vijeće koje je, ako je smatralo da je za odluku o povećanju vrijednosti boda ravnateljici D. V. potrebna prethodna suglasnost osnivača (O. V.), mogao prijedlog odbiti ili zatražiti suglasnost. Po stavu obrane, ravnateljica nije trebala tražiti suglasnost, njezin zadatak je bio samo provedba odluka.

8.1. Međutim, protivno ovakvim žalbenim navodima, upravo činjenica da je optuženica povećanu plaću primala više od godine dana prije donošenja odluke o povećanju njezine plaće na sjednici Upravnog vijeća D. V., potvrđuje da je ona itekako bila svjesna da joj ta plaća ne pripada. Kada se, uz iznijeto, ima na umu da ovu odluku nije pratila izmjena ugovora o radu optuženice, a niti su nakon sjednice Upravnog vijeća uslijedile izmjene Pravilnika o radu i Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu te o novoj sistematizaciji radnih mjesta, s time da je inicijativa za te izmjene svakako spadala u djelokrug poslova optuženice, a nije zatražena ni prethodna suglasnost ... V. za povećanje vrijednosti boda, iako je ranije u više navrata za povećanje vrijednosti boda za sve zaposlenike takva suglasnost bila tražena, iz svega navedenog proizlazi da je optuženica znala da je za navedeno povećanje plaće potrebna suglasnost osnivača, odnosno O. V. Stoga je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženica bez valjanog pravnog osnova davala naloge računovodstvenom servisu da joj isplaćuje uz redovnu plaću i dodatni dio od 1/3 redovne plaće. Da je tome tako, potvrđuje i okolnost da iz nalaza i mišljenja vještakinje K. P. proizlazi da se je taj povećani dio plaće isplaćivao putem novog obračuna plaća, odnosno optuženici su se svaki mjesec za isplatu plaće i dodatka od 1/3 vršila dva odvojena obračuna.

8.2. Na ovakvo utvrđenje nisu od utjecaja žalbeni navodi da se je optuženici nakon spajanja D. K. na D. V. povećao obim poslova jer je i nakon tog optuženica bila ravnateljica samo jednog vrtića koji je imao odvojeni područni vrtić i s kojim optuženica nije zaključila novi ugovor o radu. Upravo suprotno, optuženica je i nakon spajanja ta dva vrtića imala neizmijenjen ugovor o radu kao i prije spomenutog spajanja. Jedina promjena nakon spajanja vrtića se je odnosila na financiranje vrtića, jer je nakon spajanja vrtića O. K. sudjelovala u njegovom financiranju u 1/3 ukupnih troškova, kako to proizlazi iz iskaza u tijeku postupka ispitanih svjedoka. No, to ne znači da se je i optuženici za 1/3 povećala plaća, kako se to pogrešno smatra u žalbi.

8.3. Jednaka je situacija i s navodima u žalbi u kojima se objašnjava što predstavlja upravni akt i tko može utvrditi njegovu nevaljanost ili ništetnost jer takvi navodi nisu ni

I Kž 305/2020-9

od kakvog utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Također ni upiranje u žalbi da su i drugim djelatnicima vrtića na sjednici Upravnog vijeća od 27. studenoga 2007. povećane plaće nije od utjecaja na kaznenu odgovornost optuženice M.

8.4. Pogrešno se u žalbi smatra i da u konkretnoj situaciji nikako ne može opisanim postupanjem optuženice biti oštećen D. V., već bi to eventualno mogla biti O. K. Naime, u konkretnoj situaciji Općina je osnivač dječjeg vrtića te ga kao osnivač i financira jednim dijelom. Međutim, nakon što Općina vrtiću doznači sredstva, ona više nisu sredstva Općine, nego sredstva dječjeg vrtića i upravo je iz tih novčanih sredstava koja su doznačena vrtiću optuženici, kao ravnateljici dječjeg vrtića, isplaćivana plaća pa je oštećen dječji vrtić, a ne Općina. Stoga je prvostupanjski sud osnovano dosudio imovinskopravni zahtjev upravo D. V. i to u iznosu kojeg je kao visinu štete izračunala vještakinja K. P. čiji je nalaz i mišljenje osnovano prvostupanjski sud prihvatio kao valjan.

8.5. Budući da navedenim žalbenim navodima, kao ni ostalim navodima u žalbi kojima se nastoji prikazati da je optuženica zakonito dobivala povećanu plaću te da je Općina V. bila upoznata s tom činjenicom, nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja iz prvostupanjske presude, to je neosnovana žalba optuženice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok se nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, premda se ističe kao žalbena osnova, u žalbi ne obrazlaže.

9. U žalbi se kao žalbena osnova ističe i povreda kaznenog zakona, koja se također ne obrazlaže. Međutim, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, sukladno članku 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08-22, utvrđeno je da je ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu optuženice D. M. jer je još u tijeku prvostupanjskog postupka stupio na snagu novi KZ/11. koji je u smislu članka 3. stavka 2. za optuženicu blaži za terećeno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. KZ/97 pa je pobijanu presudu trebalo preinačiti u pravnoj oznaci djela u odnosu na to kazneno djelo.

9.1. Naime, kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. KZ/97. u konkretnoj situaciji odgovara kaznenom djelu zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 2. KZ/11. Neovisno o tome što je propisana kazna zatvora za kazneno djelo iz članka 291. stavka 2. KZ/11. (jedna do dvanaest godina) viša nego li je bila propisana kazna zatvora za djelo iz članka 337. stavka 4. KZ/97. (jedna do deset godina), prilikom ocjene koji je zakon blaži, ovaj je drugostupanjski sud imao na umu odredbu članka 87. stavka 29. KZ/11. u kojem je navedeno da je vrijednost štete znatna ako prelazi 60.000,00 kuna, što odgovara i pravnom shvaćanju Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. prosinca 2012. broj Su- IV K-4/2012-57 o visinama neodređenih vrijednosti koje su zakonsko obilježje kaznenog djela. Upravo ta činjenica kazneno djelo iz članka 291. stavka 2. KZ/11. čini blažim u odnosu na kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. KZ/97 za koje je pravnim shvaćanjem od 24. studenoga 1997. utvrđeno da ,,znatna imovinska korist“ postoji kada vrijednost koristi pribavljene počinjenjem kaznenog djela prelazi 30.000,00 kuna. Pritom optuženici ne može biti izrečena kazna viša od deset godina. Budući da je KZ/11. blaži za počinitelja, to je u smislu članka 3. KZ/11 na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08-22 u povodu žalbe optuženice D. M., a po službenoj

I Kž 305/2020-9

dužnosti, uslijed povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08-22 trebalo terećeno postupanje optuženice u odnosu na kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti pravno označiti kao kazneno djelo iz članka 291. stavka 2. KZ/11., zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

10. Optuženica se žali i zbog odluke o kazni, pritom ne iznoseći neke nove olakotne okolnosti, već smatra da od strane prvostupanjskog suda pravilno utvrđenim olakotnim okolnostima nije dan dovoljan značaj pa je izrečena kazna prestroga te da bi se u konkretnoj situaciji svrha kažnjavanja mogla postići i znatno blažom kaznom od one koja je izrečena po prvostupanjskom sudu.

10.1. Ispitujući osnovanost odluke o kazni u povodu žalbe optuženice D. M., Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za proces individualizacije, pravilno ocjenjujući olakotnim dosadašnju neosuđivanost optuženice te njezin obiteljski status (majka jednog maloljetnog djeteta), a otegotnim izraženu upornost koja se očituje kroz dugotrajnost postupanja i visinu pribavljene imovinske koristi. Stoga, neovisno o izvršenoj preinaci pravnog označavanja kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. KZ/97. te uslijed izmijenjenih visina neodređenih vrijednosti smanjenoj kriminalnoj količini u postupanju optuženice, ocjena je ovog suda da utvrđene otegotne okolnosti, a naročito ustrajnost optuženice u kriminalnom postupanju, unatoč pravilno utvrđenim olakotnim okolnostima, ne opravdava njezino blaže kažnjavanje za kazneno djelo iz članka 291. stavak 2. KZ/11. Stoga je, i prema ocjeni ovog suda, kazna zatvora od jedne godine i šest mjeseci upravo kazna koja je primjerena okolnostima počinjenja djela, težini i pogibeljnosti djela, stupnju krivnje te ličnosti optuženice i može utjecati na optuženicu, a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženici ponovno uključivanje u društvo. Takva kazna sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženica počinjenjem djela prouzročila i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Međutim, zbog preinake pravne oznake djela, optuženici je navedenu kaznu zatvora sada trebalo izreći zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 2. KZ/11.

11. Nadalje, ispitujući pravilnost izrečene sigurnosne mjere, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je, uslijed preinake prvostupanjske presude u pravnoj oznaci djela, i sigurnosnu mjeru izrečenu optuženici trebalo izreći sukladno odredbama KZ/11. Stoga je i u tom dijelu izmijenjena prvostupanjska presuda na način da je optuženici D. M., na temelju članka 71. stavaka 1. i 2. KZ/11., izrečena sigurnosna mjera zabrane obavljanja poslova ravnateljice dječjeg vrtića u trajanju koje je pet godina dulje od izrečene kazne zatvora.

11.1. Pritom je ovaj sud vodio računa i o tome da je, nakon stupanja na snagu KZ/11., kao najblažeg zakona za optuženicu, pa do dana donošenja ove presude, uslijedilo još četiri izmjene i dopune Kaznenog zakona, no, ni jedna od njih nije blaža za optuženicu.

I Kž 305/2020-9

12. Slijedom svega navedenog, budući da žalba optuženice D. M. nije osnovana te da prilikom ispitivanja prvostupanjske presude, osim povrede kaznenog zakona na štetu optuženice koja je ovom presudom otklonjena, nisu utvrđene druge povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08-22 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu optuženice je trebalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08-22 odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 22. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.