REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2899/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI CRVENI KRIŽ – GRADSKO DRUŠTVO CRVENOG KRIŽA KUTINA, A. Šenoe 2., OIB 19537598898, koga zastupa punomoćnik Branko Posavčić, odvjetnik u Kutini, protiv tuženika GRAD POPOVAČA, Trg grofova Erdodya 5., OIB 73945204941, koga zastupa punomoćnik Denis Pedić, odvjetnik u Popovači, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5069/15-2 od 23. srpnja 2018., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1613/12 od 24. travnja 2015., u sjednici održanoj 22. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju plati 211.383,14 kn sa pripadajućim kamatama (toč. I izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka od 40.375,00 kn (toč. II izreke). Odbijen je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška od 12.438,00 kn (toč. III izreke) kao i tuženikov zahtjev za naknadu troškova od 34.420,00 kn (toč. IV izreke).

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak od 20.671,25 kn dok je odbijen preostali dio zahtjeva s osnova naknade troška od 13.748,75 kn kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška od 40.375,00 kn.

3. Protiv rješenja o trošku sadržan u drugostupanjskoj presudi, tuženik podnosi reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, u daljnjem tekstu: ZPP) ističući da odluka o sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačenje pobijane odluke u smislu revizijskih navoda, a podredno ukidanje drugostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovan postupak.

4. U odgovoru na reviziju tuženik ističe da nisu ispunjeni uvjeti za izvanrednu reviziju pa je predlaže odbaciti, podredno odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. Tužitelj u reviziji postavlja sljedeće pitanje;

„Može li tužitelj, kao jedna od članica u Savezu udruga Hrvatskog crvenog križa, naplatiti tražbinu samog Saveza udruga Hrvatskog crvenog križa, odnosno ostvariti obvezno pravni zahtjev Hrvatskog crvenog križa protiv jedinica lokalne samouprave u smislu čl.14. Zakona o crvenom križu (NN 92/01 i 28/03)?“

8. Kao razloge, tužitelj se poziva na odluke ovog suda Rev 570/08 od 16.12.2009., Rev 515/11 od 1.10. 2014., Rev 1154/03 od 21.5.2009.

9. Prema ocjeni ovog revizijskog suda, postavljeno pravno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade od 211.383,14 kn koju tužitelj, kao društvo Hrvatskog crvenog križa potražuje od tuženika za 2007., 2009. i šest mjeseci 2010., ističući da na to ima pravo na temelju čl.14.st.1. Zakona o Hrvatskom crvenom križu („Narodne novine“ broj 92/01 i 28/03 dalje: ZHCK) kojom je propisano da su jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave dužne za rad i djelovanje službe traženja Hrvatskog crvenog križa u svome sastavu izdvajati 0,2% sredstava iz svog proračuna, a za javne ovlasti i redovne djelatnosti Hrvatskog Crvenog križa od 0,5% od 1,8% tih sredstava.

11. ZHCK propisuje da je Hrvatski crveni križ savez zajednica udruga županijskih društava Crvenog križa i udruga gradskih i općinskih društava Crvenog križa (čl. 1.), koji djeluje na području Republike Hrvatske kao neprofitna pravna osoba (čl. 4.), dok se udruge Hrvatskog crvenog križa (savezi, odnosno zajednice na regionalnoj i nacionalnoj razini), osnivaju i djeluju sukladno odredbama zakona koji uređuje rad udruga i ZHCK. Za takve udruge je propisano da imaju pravnu osobnost i svoja jedinstvena tijela (čl. 12. i čl. 19. Statuta Hrvatskog crvenog križa – „Narodne novine“ broj 130/05 dalje: Statut), te da imaju prava i dužnosti kao članice u savezu udruga Hrvatskog crvenog križa (čl. 17. Statuta).

12. Sukladno navedenom, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da tužitelj kao član Hrvatskog crvenog križa nema materijalnu aktivnu legitimaciju ostvariti predmetnu tražbinu Hrvatskog crvenog križa od tuženika, jer takvo njegovo ovlaštenje ne proizlazi ni iz odredbi ZHCK, ni iz Statuta. Budući da ZHCK propisuje da tražbina čiju naplatu tužitelja zahtjeva je tražbina Hrvatskog Crvenog križa, znači da je Hrvatski Crveni križ na temelju zakona stekao subjektivno pravo koje može ostvariti protiv tuženika dok sama činjenica da je tužitelju kao ustrojbenom obliku dana pravna osobnost, ne daje pravo da ostvaruje tražbinu koja je zakonom propisana kao tražbina Hrvatskog crvenog križa.

13. Stoga bi odgovor na tužiteljevo pitanje postavljeno u reviziji bio negativan. 14. U odnosu na odluke na koje se poziva tužitelja za istaknuti je sljedeće. Odluka Rev-570/08 od 16. prosinca 2009. nije relevantna za ovaj spora jer se pravno pitanje koje je postavljeno u reviziji povodom koje je donijeta predmetna odluka odnosi na prirodu proračunskih sredstava, odnosno je li općina dužna izdvajati za Hrvatski crveni križ iz svih svojih proračunskih sredstava ili samo iz proračunskih prihoda kojima nije određena posebna namjena.

15. Nadalje, točno je da je u odluci br. 515/11 od 1.10.2014. izraženo pravno shvaćanje da time što će se „sredstava isplatiti tužitelju, nije pogrešno primijenjena odredba čl. 14. ZHCK s obzirom da je tužitelj udruga Hrvatskog crvenog križa (čl. 4. ZHCK).“

16. Međutim, ponovno preispitujući shvaćanje izraženo u navedenoj odluci, ovaj sud je povodom revizije tužitelja zauzeo pravno shvaćanje da sama činjenica da je tužitelju kao ustrojbenom obliku dana pravna osobnost, ne daje pravo da ostvaruje tražbinu koja je zakonom propisana kao tražbina Hrvatskog crvenog križa.

17. Stoga je ocijenjeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena te je na temelju čl. 393. ZPP-a, valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 22. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil

Broj zapisa: eb318-08878

Kontrolni broj: 074de-8ea6d-6ef9e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVAN VUČEMIL, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.